Poslovni broj: Usž-970/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Silvija Čovića i Ljiljane Karlovčan -Đurović, članova vijeća te uz sudjelovanje zapisničarke, sudske savjetnice Katarine Skrbinac, u upravnom sporu tužiteljice IR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-283/2025-5 od 19. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje točka II izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-283/2025-5 od 19. siječnja 2026. u osporenom dijelu, kojim su priznati tužiteljici troškovi upravnog spora sa zakonskom zateznom kamatom.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem, u točki I izreke, obustavljen je upravni spor, a, u osporenom dijelu točke II izreke, naloženo je tuženiku, u roku 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke, nadoknaditi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama. Pravomoćnim rješenjem od 21. siječnja 2026. navedeno rješenje je ispravljeno u dijelu obrazloženja.
2. Tuženik je pravovremeno podnio žalbu, osporavajući zakonitost navedenog rješenja samo u dijelu pod točkom II izreke i to u dijelu kojim su tužiteljici priznati troškovi spora, zbog bitne povrede upravnog spora i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da nije trebalo priznati troškove spora, iako je sama tužba bila dopuštena, a zbog toga što drži da u konkretnom predmetu nije bilo razloga pokrenuti spor. Istaknuo je da nije bilo šutnje uprave, da nije riječ o opravdanim izdatcima, da je riječ o zlouporabi procesnih ovlaštenja opunomoćenika tužiteljice i da je trebalo odbiti zatraženi trošak. Stoga je predložio poništiti nezakonito rješenje i odbiti zahtjev za naknadu troškova u dosuđujućem dijelu.
3. Tužiteljica je odgovorila na žalbu, predloživši ju ponajprije odbaciti, a podredno odbiti. Smatra da su joj pravilno priznati troškovi upravnog spora, jer je ona osnovano pokrenula spor radi šutnje uprave. Smatra i da je pravomoćno utvrđeno da je tužba osnovano podnijeta zbog navedenog razloga. Istaknuo je i recentnu ustavno-sudsku i konvencijsku praksu, iz koje je razvidno da joj je trebalo priznati troškove spora. Zatražila je i trošak sastavljanja odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući ga u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na razloge ništavosti u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS), koja se na odgovarajući način primjenjuje i pri odlučivanju o žalbi protiv rješenja na temelju odredbe članka 128. stavka 4. ZUS-a, sud ocjenjuje zakonitim i pravilnim prvostupanjsko rješenje u osporenom dijelu.
6. Nije, u biti, sporno da je prvostupanjski sud rješenjem obustavio upravni spor u skladu s odredbama članka 103. stavka 1. i članka 106. stavka 1. točke 2. ZUS-a, s obzirom na to da je tuženik tijekom spora u cijelosti postupio prema tužbenom zahtjevu.
7. Pokazalo se spornim je li trebalo priznati tužiteljici troškove spora, s obzirom na to da, kako tvrdi žalitelj, nije bilo razloga podnositi tužbu, iako je ona bila dopuštena u trenutku njezina podnošenja.
8. Odredbom članka 147. stavka 6. ZUS-a je propisano da ako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, tužitelj ima pravo na naknadu troškova spora.
9. Tuženik nije žalbom osporio zakonitost rješenja u dijelu kojim je obustavljen upravni spor. Može se zaključiti da je ono u tom dijelu postalo pravomoćno i da ovaj Sud ne može u ovom stadiju postupka preispitivati zakonitost toga rješenja u navedenom dijelu.
10. U izloženom Sud smatra da tužiteljici u konkretnom predmetu pripada pravo na naknadu troškova, budući da je tuženik tijekom spora u cijelosti postupio po tužbenom zahtjevu usmjerenom na šutnju uprave. Te činjenice su utvrđene (pravomoćnim) rješenjem u dijelu kojim je obustavljen spor, čiju zakonitost tuženik nije osporio žalbom. Time je on, po mišljenju Suda, prihvatio i pravne posljedice koje proizlaze iz toga rješenja.
11. Sud ocjenjuje da je osporena odluka, kojom je tužiteljici priznat trošak sastavljanja tužbe u visini od 500 bodova pomnoženo s vrijednosti od 2,00 eura i uvećano za iznos PDV-a od 25%, utemeljena na odredbama članka 144. i 147. ZUS- a i Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23. i 107/25.).
12. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a, u točki I. izreke, odbiti žalbu i potvrditi osporeno rješenje.
13. Troškovi sastavljanja odgovora na žalbu nisu bili nužni za rješavanje žalbe i nije riječ o opravdanom izdatku, s obzirom na da je tužiteljica, u ključnim segmentima, ponovila ranije iznesena pravna stajališta iz podneska od 16. siječnja 2026. Zbog toga je trebalo, na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 144. stavkom 1. ZUS -a, u točki II. izreke, odbiti njezin zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 23. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan
