Poslovni broj: Usž-2224/2025-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednica vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtn put 1, OIB: 29524210204, kojeg zastupa Mateja-Ana Majdak Juranović, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Borčić & Majdak Juranović d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, protiv tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za financije, Split, Domovinskog rata 2, OIB: 18683136487, radi poreza na korištenje javne površine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-165/2024-5 od 24. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 23. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-165/2024-5 od 24. veljače 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika od 9. studenog 2023., a kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 18. svibnja 2023.
Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je za postavljanje elektroničkog komunikacijskog kabineta i sličnih elektroničkih naprava i uređaja utvrđen porez na korištenje javne površine na području Grada Makarske na adresi [adresa] za godišnje porezno razdoblje za 2022. u ukupnom iznosu od 2.654,45 eura.
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga propisanih u članku 126. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS), tj. zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj u žalbi ukazuje na povredu načela razmjernosti kod određivanja poreza na korištenje javne površine, jer smatra da je Grad Makarska donošenjem Odluke o gradskim porezima Grada Makarske odredila nerazmjerno visok iznos poreza na korištenje javnih površina, tj. samovoljno i bez objektivnih kriterija je određena naknada, što znači da je zloupotrijebljeno zakonom dano diskrecijsko pravo. Tužitelj u žalbi dalje navodi razloge zbog kojih smatra da utvrđeni porez predstavlja financijsko opterećenje, tj. ograničava razvoj elektroničke komunikacijske infrastrukture, a da Grad Makarska nije pružio objektivne razloge kojima bi opravdao tako visok porez, zbog čega smatra da propisana ovlast nanosi štetu adresatima takvih odluka, a dovodi i do povrede članak 51. Ustava Republike Hrvatske. Sukladno tom članku se porezni sustav temelji na načelima jednakosti i pravednosti, a svatko je dužan sudjelovati u podmirivanju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. Napominje da druge jedinice lokalne samouprave u Republici Hrvatskoj nisu uopće uvele navedeni porez ili su ga odredile u višestruko manjim iznosima, koji su razmjerni cilju i svrsi takvog poreza, a ističe da je porez na korištenje javne površine protivan ciljevima Republike Hrvatske i Europske unije u vezi razvoja elektroničkih komunikacijskih mreža. Isti djeluje nestimulativno na investiranje i na sam razvoj elektroničke komunikacijske infrastrukture. Podsjeća da je važnost prethodno opisanog razvoja prepoznat od strane Europske unije, zakonodavnih tijela Republike Hrvatske i Vlade Republike Hrvatske, koje su kao imperativ propisale stvaranje uvjeta za izgradnju infrastrukture i mreža velikih brzina, pri čemu je smanjenje troškova postavljanja mreža velikih brzina jedan od osnovnih preduvjeta. Tako je Zakonom o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine", 76/22. i 14/24.) i Zakonom o mjerama za smanjenje troškova postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina ("Narodne novine", 121/16.) u zakonodavstvo Republike Hrvatske prenesena Direktiva 2014/61/EU Europskog parlamenta i vijeća od 15. svibnja 2014. o mjerama za smanjenje troškova postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina (Službeni list, br. 155, 23. svibnja 2014.). Ističe da je Europska unija nadalje donijela i Uredbu EU 2024/1309 Europskog parlamenta i vijeća od 29. travnja 2024. o mjerama za smanjenje troškova postavljanja gigabitnih elektroničkih komunikacijskih mreža, izmjeni Uredbe 2015/2120 i stavljanju izvan snage Direktive 2014/61/EU, kojim se kao što i sam naziv govori naglasak stavlja na smanjenje troškova. Tužitelj također skreće pažnju da je Vlada Republike Hrvatske na sjednici u ožujka 2021. donijela odluku o donošenju nacionalnog plana razvoja širokopojasnog pristupa u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2021. do 2027. u kojem je kao jedan od najvažnijih mjera propisana upravo mjera smanjenja troškova postavljanja mreža vrlo velikog kapaciteta. Dodatno ističe da je člankom 3. Zakona o elektroničkim komunikacijama propisano da su elektronička komunikacijska infrastruktura, obavljanje djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, prostorno planiranje, gradnja, održavanje, razvoj i korištenje elektroničkih komunikacijskih mreža, elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme te upravljanje i uporaba radio frekvencijskog spektra, adresnog i brojevnog prostora, kao prirodno ograničenih općih dobara od interesa za Republiku Hrvatsku. Jedna od sastavnica elektroničke komunikacijske infrastrukture i mreža vrlo velikog kapaciteta između ostalog i ulični ormar na području Grada Makarske na adresi [adresa], a koji je predmet ovog upravnog spora. Tužitelj smatra da ovakvo propisivanje predstavničkog tijela Grada Makarske dovodi do pravne nesigurnosti. Naime, adresati ovakvih odluka nemaju jednake mogućnosti na razini cijele države, što posebno operatore stavlja u nepovoljni položaj, a dodano ih ograničava kako u njihovom radu, tako i u cjelokupnom razvoju suvremenog gospodarstva. Predlaže da Visoki upravni sud poništi pobijanu presudu te sam otkloni nedostatke i presudom riješi stvar. Traži troškove žalbenog postupka.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući zakonitost pobijane prvostupanjske presude, kao i postupka koji joj je prethodio u granicama žalbenih razloga, pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud je utvrdio da nisu osnovani žalbeni navodi zbog kojih se presuda pobija.
6. Iz podataka spisa predmeta, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tužitelj na adresi [adresa] u [adresa] na čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] postavio elektronički komunikacijski ormarić te da koristi javnu površinu na kojoj je postavio elektronički komunikacijski ormarić površine 0,53 m., što je utvrđeno na zapisnik Upravnog odjela za razvoj grada, Odsjeka za komunalno i prometno redarstvo Grada Makarske od 10. prosinca 2022. Sukladno utvrđenom je prvostupanjsko tijelo na temelju odredbe članka 29. Zakona o lokalnim porezima ("Narodne novine", 115/16., 101/17. i 144/22. – dalje: Zakon) te mjerodavnih odredbi Odluke o gradskim porezima Grada Makarske ("Službeni glasnik Grada Makarske", 21//21. – dalje: Odluka), rješenjem od 18. svibnja 2023. tužitelju je utvrdilo porez na korištenje javne površine u iznosu od 2.654,00 eura, a tuženik je rješenjem od 9. studenog 2023. potvrdio to rješenje zakonitim, odbivši žalbu tužitelja izjavljenu protiv tog rješenja.
7. Odredba članka 29. stavka 1. Zakona propisuje da porez na korištenje javnih površina plaćaju pravne i fizičke osobe koje koriste javne površine, a stavak 2. određuje da se porez plaća u visini, na način i pod uvjetima koje propiše predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave svojom odlukom.
8. Člankom 11. Odluke propisano je da se visina poreza na korištenje javne površine za godišnje porezno razdoblje određuje prema zoni, vrsti objekata, opreme te pokretnih naprava koje se postavljaju na javnu površinu, kao i njihovoj namjeni.
9. Odredbom članka 18. stavka 3. Odluke propisano je da se na korištenje javne površine za postavljanje elektroničkog komunikacijskog kabineta i sličnih elektroničkih naprava i uređaja porez plaća u iznosu od 20.000,00 kuna po jednom metru kvadratnom godišnje.
10. Tužitelj tužbenim prigovorima u bitnome ne osporava činjenično stanje niti osnovu plaćanja poreza na korištenje javne površine, već mjerodavne propise koje su bile temelj za utvrđivanje poreza za korištenje javnih površina, odnosno visini utvrđenog poreza.
11. Kako je presuda utemeljena na citiranim odredbama zakona i citiranom općem aktu koji je bio na snazi u odlučnom poreznom razdoblju, prema ocjeni ovoga Suda, osporena presuda, kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika , je u cijelosti donesena sukladno zakonu.
12. U osvrtu na žalbene navode kojima tužitelj ukazuje na pobliže navedene propise Europske unije, a koji su implementirani u nacionalno zakonodavstvo, koji propisuju mjere za smanjenje troškova, napominje se da je u konkretnom slučaju mjerodavna Odluka o gradskim porezima Grada Makarske, koja je bila na snazi u vrijeme donošenja osporenih odluka, donesena sukladno članku 29. Zakona o lokalnim porezima. Isto tako se napominje i da je prestala važiti dana 1. siječnja 2023. danom stupanja na snagu Odluke o gradskim porezima Grada Makarske ("Narodne novine", 150/22.), koja više ne propisuje predmetnu obvezu.
13. Slijedom iznesenog, ovaj Sud ocjenjuje da tužitelj žalbenim navodima nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost osporene presude, a niti je osnovan žalbeni navod kojim ukazuje na povredu ustavnih prava.
14. Stoga, a kako ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj osporava prvostupanjsku presudu, niti razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavak 1. ZUS-a je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.
15. Odluka o troškovima žalbenog postupka je utemeljena na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a.
U Zagrebu 23. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Sanja Štefan
