Poslovni broj: Usž-2111/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Đorđe Anđelković, odvjetnik iz Zagreba, Vrbanićeva 20, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, radi poništavanja rješenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5052/2024-8 od 24. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Žalba se odbacuje.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda, u točki 1. izreke, usvojen je tužbeni zahtjev te je poništeno rješenje tuženika, klasa: UP/I -710-03/24- 01/167, urbroj: 514-03-03-02/01-24-04 od 5. studenoga 2024., a predmet je vraćen na ponovni postupak tuženiku koji je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda. U točki II. izreke te presude se nalaže tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju isplati trošak spora u iznosu od 2.500,00 eura.

2. Rješenjem tuženika od 5. studenoga 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za imenovanje stalnim sudskim vještakom za područje slikarstva.

3. Protiv pobijane presude tuženik je podnio žalbu u kojoj iznosi sve propisane žalbene razloge. Tuženik daje osvrt na primjenu mjerodavnih odredaba članka 126. Zakona o sudovima („Narodne novine“ 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23. i 36/24. – dalje: ZS), članak 35. stavak 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima („Narodne novine“ 21/22.) te odredbe Pravilnika o sudskim vještacima („Narodne novine“ 38/14., 123/15., 29/16. i 61/19. – dalje: Pravilnik). Tuženik navodi da iz odredbi mjerodavnih propisa jasno proizlazi da tužitelj niti ranije nije ispunjavao temeljni uvjet za imenovanje sudskim vještakom za područje slikarstva, zbog čega nije bilo osnove da ga se imenuje sudskim vještakom za slikarstvo, jer završeni studij politologije nije odgovarajući području vještačenja za koje traži imenovanje. Dodaje da radno iskustvo u području slikarstva, u kojem pravcu upire tužitelj, a koji navod je uvažio prvostupanjski sud nije i ne može biti isključivi uvjet za imenovanje osobe sudskim vještakom, jer ne nadomješta temeljni uvjet, tj. formalni uvjet za imenovanje sudskim vještakom u konkretnom slučaju, odnosno da je završio studij odgovarajući području vještačenja za koje traži imenovanje. Stoga tuženik ističe da je zahtjev tužitelja osnovano osporenim rješenjem odbijen. Tuženik u žalbi dodaje da se u predmetnom slučaju ne može primijeniti propisana iznimka (članak 126. stavak 4. Zakona o sudovima), koja je primjenjiva samo u slučaju kada za određeno područje vještačenja za koje osoba traži imenovanje nema mogućnosti završetka odgovarajućeg studija, odnosno škole, što ovdje nije slučaj. Dodaje i da se propisana iznimka mora primijeniti restriktivno, pri čemu upire na stajališta iznesena u presudi Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1088/2024 od 5. ožujka 2025. Tuženik dodaje i da imenovani vještaci nastavljaju obavljati poslove, odnosno vještačiti do proteka vremena za koje im je dano odobrenje, a da je takvo pravo tužitelju prestalo istekom četverogodišnjeg mandata sudskog vještaka sukladno rješenju Županijskog suda u Zagrebu, broj: 4 Su-941/2020 od 29. listopada 2020., na dan 8. studenoga 2024. Tuženik u žalbi dodaje i druge razloge zbog kojih smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o stečenom pravu tužitelja, već je istekom četverogodišnjeg trajanja mandata sudskog vještaka, ovlaštenje tuženika da ponovno ispita postojanje svih uvjeta propisanih mjerodavnim odredbama, odnosno da sukladno tome donese odluku o zahtjevu za imenovanje, što je tuženik u konkretnom slučaju i učinio. Predlaže da ovaj Sud poništi pobijanu presudu i sam riješi predmetnu stvar na način da tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu u bitnom ponavlja razloge zbog kojih smatra da ispunjava zakonom propisane uvjete za ponovnim imenovanjem stalnim sudskim vještakom, pozivajući se na primjenu odredbi mjerodavnih propisa. Daje osvrt na propisane uvjete koje mora ispunjavati osoba koja traži da ju se imenuje vještakom, a s time u vezi napominje da je u međuvremenu završio fakultet, dok mjerodavni propisi ne preciziraju, tj. ne označavaju koji fakultet bi podnositelj zahtjeva trebao imati. Dodaje da je i ranije ispunjavao sve propisane uvjete, što znači da je osnovano bio imenovan za stalnog sudskog vještaka, a ranije važeći Zakon o sudovima, niti sada važeći ne propisuju postupak ponovnog imenovanja za stalnog sudskog vještaka, već je postupak reguliran donošenjem Pravilnika o stalnim sudskim vještacima, još 1998. godine. Dodaje da se navedeni Pravilnik primjenjuje sukladno odredbi članka 140. Zakona o sudovima, te je mjerodavna primjena odredbe članka 12. stavka 2. i stavka 3. tog Pravilnika. Tužitelj u odgovoru na žalbu zaključuje da je dokazao da ispunjava sve propisane uvjete za ponovno imenovanje sudskim vještakom, a samo u slučaju da ranije imenovani vještak nije u propisanom roku podnio zahtjev za ponovnim imenovanjem, može biti ponovno imenovan za stalnog sudskog vještaka, pod uvjetom i na način kao da je prvi put podnio zahtjev za imenovanje.

Dalje u odgovoru na žalbu tužitelj iznosi kronologiju događaja i slijed radnji poduzetih u postupku, poziva se na stajališta iznesena u sudskoj praksi, a posebno opisuje poslove stalnog sudskog vještaka za slikarstvo u sudskim i inim postupcima, kao što je utvrditi tržišnu vrijednost slika i sl., koje vještine vezano uz način analize bitnih podataka ne može imati niti osoba koja je završila Akademiju likovnih umjetnosti, Odsjek slikarstvo, jer takvo formalnopravno obrazovanje ne jamči stjecanje vještina potrebnih za imenovanje osobe vještakom za slikarstvo.

Zaključno, tužitelj ističe da je ranijim rješenjem kojim je imenovan stalnim sudskim vještakom, utvrđen trajni karakter takvog statusa, što znači da se radi o stečenom pravu, a da je u postupku ponovnog imenovanja trebalo samo ispitati je li se protiv vještaka vodi kazneni postupak te je li zdravstveno sposoban obavljati poslove vještaka, dok je ispunjavanje svih drugih uvjeta već utvrđeno ranijim rješenjem. Tužitelj ukazuje i na temeljna ustavna prava koja jamči Ustav Republike Hrvatske. Smatra da tuženik žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude pa predlaže da ovaj Sud žalbu tuženika odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu. Traži i da se tuženika obveže da tužitelju naknadi trošak žalbenog postupka, za sastav odgovora na žalbu.

5. Žalba je podnesena od neovlaštene osobe.

6. Iz podataka spisa, kao i iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tužitelj dana 12. ožujka 2024. podnio zahtjev za imenovanje stalnim sudskim vještakom za područje slikarstva, tj. prije isteka propisanog roka, tj. proteka četverogodišnjeg trajanja mandata u kojem je ranije bio imenovan vještakom za područje slikarstva. Naime, iz podataka spisa i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tužitelj još od 2000., počevši od 26. rujna te godine, bio imenovan i radio kao vještak za slikarstvo, da je prethodno radio u Ministarstvu unutarnjih poslova i obavljao povjerene poslove vezane uz kriminalističko istraživanje otuđenja i krivotvorenja umjetničkih djela, procjenjujući njihovu vrijednost, tj. da na tom području ima bogato radno iskustvo, a da na području Republike Hrvatske nema druge osobe s njegovim kompetencijama.

7. Dakle, iz navedenog slijedi da je tužitelj bio višekratno imenovan stalnim sudskim vještakom za područje slikarstva u razdoblju od 2000. do 2024., ali je tuženik njegov zahtjev za ponovno imenovanje odbio, uz obrazloženje da ne ispunjava formalni uvjet završetka odgovarajućeg studija, bez obzira na odgovarajuće radno iskustvo i stručnu osposobljenost.

8. Tuženikovo rješenje je prvostupanjski sud poništio, ocijenivši ga nezakonitim, jer da nije bilo osnove za zaključak kako tužitelj ne ispunjava uvjete (ponovno) imenovanje stalnim sudskim vještakom, jer nema završen odgovarajući studij. Takav zaključak tuženika prvostupanjski sud smatra pretjeranim formalizmom u tumačenju mjerodavnih propisa, uvažavajući pri tome specifičnu činjeničnu i životnu situaciju, pri čemu iscrpno daje osvrt na primjenu mjerodavnih odredbi. Prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, osim što je poništio tuženikovo rješenje, daje uputu na koji način će se u ponovnom postupku ispitati, tj. utvrditi ispunjavala li tužitelj propisane uvjete za (ponovno) imenovanje stalnim sudskim vještakom za područje slikarstva, u smislu odredbi propisanih mjerodavnim propisima.

9. Kako je žalbu tuženika podnijela neovlaštena osoba ovaj Sud pravilnost iznesenih zaključaka prvostupanjskog suda nije bio u mogućnosti razmatrati.

10. Prema članku 21. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24. – dalje: ZUS), za tuženika radnje u sporu može poduzimati službena osoba javnopravnog tijela koja je donijela ili propustila donijeti odluku, postupila ili propustila postupiti, odnosno službena osoba javnopravnog tijela čija je odluka potvrđena osporavanom odlukom te druga osoba određena propisima o unutarnjem ustrojstvu javnopravnog tijela. Za poduzimanje radnji u sporu čelnik javnopravnog tijela može ovlastiti drugu službenu osobu tog tijela, a tijela državne uprave i druga državna tijela po punomoći čelnika može zastupati državno odvjetništvo.

11. Rješenje tuženika od 5. studenoga 2024. potpisa je ministar Damir Habijan, a žalbu tuženika državni tajnik Ivan Crnčec. Sud je, ocijenivši da državi tajnik Ivan Crnčec nije ovlaštena osoba za podnošenje žalbe protiv pobijane presude prvostupanjskog suda, s bilo koje osnove propisane u članku 21. stavak 3. ZUS -a, žalbu tuženika odbacio, iz niže navedenih razloga.

12. Spisu predmeta ne prileži odluka ministra iz koje bi proizlazilo da je Ivan Crnčec, državni tajnik u Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, ovlašten u konkretnom slučaju podnijeti žalbu, a niti se to može zaključiti iz podataka spisa, niti iz odredbi Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije („Narodne novine“ 72/24.) proizlazi da je državni tajnik Ivan Crnčec ovlašten predmetnom upravnom sporu. Slijedno tome, primjenjujući mjerodavne odredbe ZUS-a, u okolnostima konkretnog slučaja, ovaj Sud je ocijenio da je žalbu tuženika izjavila neovlaštena osoba.

13. Prema članku 133. stavak 1. ZUS-a, nepravodobnu, nedopuštenu ili žalbu koju je izjavila neovlaštena osoba Visoki upravni sud odbacit će rješenjem u roku 15 dana od dana njezina primitka.

14. Slijedom navedenog, na temelju članka 133. stavak 1. ZUS-a, trebalo je riješiti kao u točki I. izreke.

15. Odluka o trošku se temelji na odredbi članka 144. stavak 1. ZUS-a. Uvažavajući razloge navedene u odgovoru na žalbu, ovaj Sud je ocijenio da nisu bili odlučni za donošenje odluke o predmetnoj stvari, zbog čega traženi trošak žalbenog postupka ovaj Sud nije ocijenio opravdanim izdatkom. Stoga je zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka odbio kao neosnovan, u vezi članka 147. ZUS-a.

U Zagrebu 23. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović