Poslovni broj: Usž-4783/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Kirakosov d.o.o., Čakovec, A. Schulteissa 19, OIB: 98039285564, kojeg zastupa opunomoćenik Miljenko Korušić, odvjetnik iz Varaždina, Anina ulica 2/II, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi poništavanja rješenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3089/2021-5 od 6. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3089/2021-5 od 6. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/II-471-02/20-01/249, urbroj: 513-04-21-2 od 23. kolovoza 2021. i poreznog rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Čakovec, klasa: UP/I-471-02/20-01/58, urbroj: 513-07-20/20-7 od 27. svibnja 2020., kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika od 23. kolovoza 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 27. svibnja 2000., kojim je tužitelju za 2017. utvrđena osnovica poreza na dohodak od kapitala i poreza na dobit od 546.530,77 kn te obveza poreza na dohodak od kapitala od 196.751,08 kn i poreza na dobit od 65.583,69 kn, uz pripadajuće zatezne kamate te mu je naloženo platiti porezne obveze utvrđene u naznačenom iznosu u roku i na način pobliže definiran u tom rješenju.

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava, tj. svih razloga propisanih u članku 126. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS). Dalje u žalbi tužitelj navodi kronologiju događaja i slijed radnji poduzetih tijekom postupka. Navodi iscrpne razloge zbog kojih smatra da zaključci poreznih tijela nisu pravilni, a niti utemeljeni u mjerodavnim odredbama propisa, u dijelu koji se odnosi na isplate izvršene društvu SILKWAY LLP London i dane pozajmice koje su smatra pogrešno kvalificirane kao izuzimanje u korist ranijeg direktora BHT iz Moskve, jer je izostanak savjesne i brižljive ocjene dokaza utjecao na donošenje pravilne i zakonite odluke.

Tužitelj smatra da porezna tijela nisu valjano obrazložila način na koji je utvrđena porezna osnovica te s te osnove obveza plaćanja poreza na dohodak od kapitala i poreza na dobit, jer zaključak da se radi o izuzimanju sredstava u osobnu korist nije utemeljena na stvarnom stanju ni poslovnoj dokumentaciji tužitelja. Dalje u žalbi tužitelj navodi poslovne događaje koji smatra dokazuju o kakvoj vrsti uplata se radilo, tj. da je povratom pozajmice značajan dio obveze bivšeg direktora i osnivača podmiren, zbog čega nema osnove navedeni iznos kvalificirati kao izuzimanje iz imovine društva. Dodaje da je navedenu pozajmicu uredno knjižio u poslovnim knjigama, na temelju iste ostvarivao prihod/obračun redovne zatezne kamate, ali je tijekom izvršenog poreznog nadzora paušalno ocijenjeno da se radi o prikrivenom izuzimanju dobiti, na temelju čega je utvrđeno tužitelju porez na dohodak od kapitala i porez na dobit za 2017., iako za to nije bilo osnove. Dodaje da su prihodi od kamata redovno evidentirani i ostvarivani. Dodaje i da iznos od 216.503,87 kn predstavlja predujam za buduću isporuku robe (tepiha), a ne izuzimanje ili nenamjenski trošak, o čemu također postoji odgovarajuća dokumentacija, tj. primka 2021/1, tj. da je isporuka robe izvršena 3. rujna 2021., koju je prema izdanom računu tuž itelj preuzeo na skladištu u Čakovcu, a što dodatno potvrđuje zakonitost i poslovnu svrhu transakcije, pa se niti navedeni iznos ne može smatrati izuzimanjem kapitala, što pogrešno zaključuju porezna tijela, a takvo stajalište prihvaća i prvostupanjski sud. Dodaje da je bivši osnivač društva bio obvezan vratiti primljenu pozajmicu, jer više ne posjeduje vlasničke udjele, a što osporava tezu o trajnom izuzimanju sredstava, što dalje znači da iznos uplaćen kao predujam za naručenu robu predstavlja poslovni rashod, tim više jer se radi o avansnoj uplati dobavljaču, koji je u međuvremenu, u postupku brisanja iz sudskog registra. Tužitelj smatra da je u takvim okolnostima nastali trošak valjalo tretirati kao porezno priznati rashod u smislu mjerodavnih odredaba propisa. Tužitelj dodaje da ima nepodmirenu, urednu evidentiranu obvezu prema društvu GEA 90 d.o.o. iz Čakovca s osnove kupnje nekretnine, koja treba biti porezno priznati rashod u skladu s računovodstvenim i poreznim pravilima.

Zaključno, tužitelj smatra da nije bilo osnove za utvrđivanje navedenih poreznih obveza, zbog čega je prvostupanjski sud odbijanjem tužbenog zahtjeva pogrešno primijenio i materijalno pravo, odredbe Zakona o porezu na dohodak i Zakona o porezu na dobit. Predlaže da ovaj Sud žalbu usvoji, pobijanu presudu ukine i prvostupanjskom sudu predmet vrati na ponovni postupak, a podredno da presudu preinači i usvoji tužbeni zahtjev.

4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitivanjem zakonitosti prvostupanjske presude, kao i postupka koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS-a, pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, ovaj Sud je utvrdio da nisu osnovani žalbeni razlozi, niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Uvidom u podatke spisa, kao i obrazloženje prvostupanjske presude proizlazi da je kod tužitelj proveden porezni nadzor poreza na dohodak od kapitala i poreza na dobit za 2017., a o provedenom nadzoru je sastavljen zapisnik 24. travnja 2020. na koji e tužitelj uložio prigovor, ali ga prvostupanjsko porezno tijelo nije prihvatilo.

8. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je poreznim nadzorom obuhvaćeno odlučno razdoblje, u kojem su BH i BHT (iz Moskve) bili i osnivači (članovi) i direktori društva Kirakosov d.o.o., a potom je Mihail Grigorjevič Kirakosov u sudskom registru brisan u vezi tih funkcija i statusa. Tijekom provedenog poreznog nadzora je utvrđeno da je tužitelj od povezane osobe GEA 90 d.o.o. (isti direktor i osnivač BH) 13. svibnja 2016. stekao stan u Medulinu za 318.000,00 kn, uz ugovoreni rok isplate (godinu dana) do 13. svibnja 2017., koji stan tužitelj nije isplatio (niti do početka poreznog nadzora 26. srpnja 2019.), već ga je u 2016. preprodao i 20. prosinca 2016. od kupca primio 376.257,55 kn (50.000,00 eura). Također proizlazi da je tužitelj od navedenog iznosa tijekom 2016. knjižio isplate na kontu pozajmica osnivaču i članu te direktoru BHT u iznosu od 139.975,82 kn, a saldo pozajmice u 2017. (odlučno razdoblje na koje se odnosi porezni nadzor) je bio 133.275,82 kn. Nadalje proizlazi da je tužitelj od navedenog iznosa, isplaćene kupoprodajne cijene tijekom 2017. plaćao predujmove za robu društvu SILKWAY LLP iz Londona u iznosu od ukupno 216.503,87 kn (28.814,75 eura). Iz priloženog ugovora koji je tužitelj sklopio s društvom SILKWAY 9. siječnja 2017. proizlazi da je ugovor sklopljen na vrijeme do kraja 2017., koji je u ime tužitelja, u svojstvu direktora, sklopio SHT i u tom ugovoru se ne spominje avansno plaćanje, isporuka robe je ugovorena u [adresa], 60 dana po uplati, na temelju čega je porezno tijelo zaključilo da je isporuka robe izvršena 2017. tužiteljevom osnivaču (članu) BHT koji je tada živio u Moskvi. Nadalje je utvrđeno da se društvo SILKWAY od 16. srpnja 2019. da je u postupku brisanja u sudskom registru. Nadalje je porezno tijelo utvrdilo da do početka poreznog nadzora (26. srpnja 2019.) tužitelj u poslovnim knjigama nije zatvorio pozajmicu prema BHT niti je proveo primitak plaćene robe od društva SILKWAY, zaključivši da takve isplate nisu bile izvršene za potrebe oporezivih transakcija, tj. za gospodarsku djelatnost tužitelja, već da su dobra izuzeta za privatne potrebe člana društva.

9. Prvostupanjski sud je pozivajući se na mjerodavne odredbe Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", 115/16. – dalje: ZPD), Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine", 10/17.) te Zakona o porezu na dobit ("Narodne novine", 177/04., 90/05., 57/06., 80/10., 22/12., 146/08., 148/13., 143/14., 50/16. i 115/16.) zaključio da je pravilno na temelju porezne osnovice od 546.530,77 kn (uvećanje ukupnog izuzimanja imovine od 349.779,69 kn za porez i prirez na dohodak) tužitelju utvrđena porezna obveza, porez na dohodak od kapitala i porez na dobit uz pripadajuće zatezne kamata, u iznosima pobliže naznačenim u prvostupanjskom rješenju.

Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude prije svega navodi da tužitelj tvrdnje navedene u tužbi nije potkrijepio vjerodostojnom knjigovodstvenom dokumentacijom. Iako nije sporno da je tužitelj u kontnim karticama u razdoblju od 1. siječnja 2020. do 6. lipnja 2020. proknjižio povrat pozajmice u iznosu od 124.900,00 kn, nije dokazao svrhu uplate, tj. da se radi upravo o uplati BHT, a niti je to naveo u prigovoru od 28. travnja 2020. Dodaje se da tužitelj ne raspolaže niti s dokazima o naplati kamata od BHT, iako zatezne kamate po osnovi danih zajmova podliježu naplati poreza na dohodak od kapitala u smislu članka 65. stavka 1. točke 3. ZPD-a.

Prvostupanjski sud također u obrazloženju pobijane presude navodi da je tužitelj u odnosu na navedenu robu dostavio samo vlastoručno sastavljenu primku, bez vjerodostojne dokumentacije koja bi potvrdila da je društvo S ILKWAY iz Londona isporučilo robu (tepihe) te da je roba nakon toga (po nekom prijevozniku i prijevoznim sredstvom) prevezena u Čakovec, jer tužitelj nije priložio otpremnice, prijevozne i teretne listove. Dodaje se i da je datum navodne isporuke (3. rujna 2021.) izvan razdoblja poreznog nadzora 2017., tj. izvan vremenskih i mjesnih okvira isporuke robe po ugovoru i računu od društva SILKWAY.

10. Prvostupanjski sud u pobijanoj presudi navodi da tužitelj ne tvrdi, niti ne dokazuje da je obvezu prema društvu GEA 90 d.o.o. za kupljeni stan podmirio, a da je u tom slučaju rashod trebao prijaviti u prijavi poreza na dobit 2017., na koji način tužitelj nije postupio.

11. Prvostupanjski sud je jasno naveo i obrazložio razloge zbog kojih je prihvatio zaključke i stajališta poreznih tijela, tj. dao je valjane, dostatne i relevantne razloge, koji prema ocjeni ovog Suda otklanjaju svaku sumnju u donošenje arbitrarne sudske odluke.

12. Dakle, prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi odgovorio na sve tužbene navode, pri čemu je u odnosu na svaki pojedinačni navod dao razloge zbog kojih ga smatra neosnovanim. Tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost odlučnih činjenica kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, niti je s uspjehom osporio zakonitost prvostupanjske presude u odnosu na primjenu materijalnog prava i postupanje suda tijekom upravnog spora.

13. Stoga je, ovaj Sud, ocijenivši da tužitelj žalbenim navodima nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 23. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović