Poslovni broj: Usž-1073/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Borealis L.A.T. GmbH, Austrija, Linz, St. Peter Strasse 25, OIB: 10755938299, kojeg zastupa opunomoćenica Anita Filipović, odvjetnica u Zagrebu, Martićeva 67, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi prava na povrat kamata, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3287/2023-12 od 23. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3287/2023-12 od 23. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda poništava se rješenje tuženika, klasa: UP/II-410-19/22-01/66, urbroj: 513-04-23-2 od 17. siječnja 2023. i predmet se vraća na ponovni postupak (točka I. izreke), a tuženik je u ponovljenom postupku dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženima u obrazloženju ove presude (točka II. izreke). Rješenjem prvostupanjskog suda istog poslovnog broja i datuma se nalaže tuženiku da u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćnog rješenja tužitelju nadoknadi troškove ovog spora u iznosu od 2.500,00 eura.

2. Rješenjem tuženika od 17. siječnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave za nerezidente, klasa: UP/I-410-03/2016-002/01029, urbroj: 513-007-01- 12/2022-0016 od 17. listopada 2022., kojim je tužitelju utvrđeno pravo na povrat kamata u iznosu od 23.026.049,80 kuna/3.056.082,00 eura obračunatih na isplaćeni iznos poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. svibnja 2015. – 31. prosinca 2015., za razdoblje od 1. studenoga 2016. – 30. studenoga 2016. te 1. siječnja 2017.

– 31. ožujka 2017.

3. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog svih razloga propisanih u članku 126. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS), tj. zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

4. Tuženik u žalbi navodi kronologiju događaja i opisuje slijed radnji poduzetih tijekom postupka. Ističe razloge zbog kojih smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju trebalo obračunati zakonske zatezne kamate za razdoblje od 18. travnja do 18. listopada 2020., ocijenivši da se odredbe Zakona o dopuni Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima i Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti o zastoju zakonskih kamata ne mogu primijeniti u konkretnom slučaju, tj. u odnosu na obračun zakonskih zateznih kamata za izvršeni povrat poreza na dodanu vrijednost. Tuženik smatra da se mjerodavne odredbe navedenih propisa odnose i na više plaćene javne prihode, na koje za vrijeme trajanja posebnih okolnosti ne teče zatezna kamata, tj. FINA neće obračunati zateznu kamatu za razdoblje trajanja posebnih okolnosti, jer se zastoj tijeka zateznih kamata odnosi na sve dospjele obveze, neovisno o pokrenutoj ovrsi i bez obzira tko je dužnik, pravna ili fizička osoba. Sukladno tome je u razdoblju od 18. travnja 2020. do 18. listopada 2020. prvostupanjsko porezno tijelo primijenilo zastoj zateznih kamata. Sa time u vezi tuženik upire i na službenu obavijest Ministarstva financija, Porezne uprave, koja sadrži tumačenje prema kojem se zastoj kamata primjenjuje i na porezne obveze i više plaćene javne prihode, a to da potvrđuje i mišljenje vezano uz primjenu mjerodavnih odredbi Zakona o dopuni Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, klasa: 450-01/20-01/551, urbroj: 513-06- 03-20-2 od 29. svibnja 2020. Tuženik smatra da je porezno tijelo u postupku obračuna kamata upravo postupilo u skladu s mjerodavnim odredbama te navedenom tumačenju i mišljenju.

Zaključno, tuženik smatra da je prvostupanjska presuda nezakonita, zbog svih propisanih razloga pa predlaže da ovaj Sud pobijanu presudu poništi i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

5. Tužitelj nije dostavio odgovor na žalbu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući zakonitost pobijane presude, kao i postupka koji joj je prethodio, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud ocjenjuje da razlozi zbog kojih se presuda pobija nisu osnovani niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

8. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je porezno tijelo, u izvršenju presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I - 3978/19-20 od 13. travnja 2022., utvrdilo da je tužitelju dana 14. listopada 2022. izvršilo povrat poreza na dodanu vrijednost u ukupnom iznosu od 55.453.354,12 kuna. Porezno tijelo je u skladu s odredbom članka 127. i 130. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.) izvršilo obračun kamata na isplaćeni iznos, na način da je za početak obračuna odredilo datume koji predstavljaju istek roka za povrat od 30 dana od podnesene prijave, odnosno 90 dana od otvorenog nadzora.

9. Tijekom žalbenog stadija postupka i dalje je sporno pitanje je li tužitelju prilikom povrata poreza na dodanu vrijednost trebalo obračunati zakonske zatezne kamate za razdoblje od 18. travnja do 18. listopada 2020., tj. primjenjuje li se u konkretnom slučaju Zakon o dopuni Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", 47/20.) i Zakon o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti ("Narodne novine", 53/20.) kojim je propisan zastoj tijeka zateznih kamata u odnosu na sporno razdoblje.

10. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje da se u konkretnom slučaju odredbe Zakona o dopuni Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima i Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti, koje propisuju zastoj zakonskih kamata ne mogu primijeniti u predmetnom slučaju obračuna zakonskih zateznih kamata na izvršeni povrat poreza na dodanu vrijednost, jer su mjerodavnim odredbama tih propisa, članak 1. Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti, te članak 25.a i 25.b Zakona o dopuni Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, određene posebne interventne mjere u ovršnim i stečajnim postupcima, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi. Naime, predmet postupka je bio obračun kamata u postupku povrata poreza na dodanu vrijednost u smislu odredbe članka 127. i 130. Općeg poreznog zakona. Sukladno tome prvostupanjski sud zaključuje da je porezno tijelo dužno kamate obračunati i u razdoblju od 18. travnja do 18. listopada 2020.

11. Prvostupanjski sud je odbio provesti dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem financijskog vještačenja, ocijenivši da je provođenje daljnjeg dokaznog postupka nepotrebno, a s obzirom da je u postupku sporno samo pravno pitanje pripada li tužitelju pravo na kamate u navedenom razdoblje, a u odnosu na koje je sud iznio stajalište, tj. jasno je i argumentirano dao razloge u vezi primjene i tumačenja ovdje mjerodavnih odredaba propisa. Sukladno tome je tuženik dužan postupiti u ponovnom postupku, tj. donijeti novo rješenje, pridržavajući se iznesenih stajališta i primjedaba prvostupanjskog suda. Prvostupanjski sud je, ocijenivši tužbeni zahtjev osnovanim, tuženikovu odluku osnovano poništio pozivom na odredbu članka 117. stavka 1. ZUS- a i predmet vratio na ponovni postupak.

12. U osvrtu na žalbene navode, valja reći da je za ocjenu pravnih pitanja u predmetnoj stvari odlučna primjena mjerodavnih propisa, a ne i mišljenje i tumačenje tih propisa, zbog čega je žalbeni navod tuženika istaknut u tom pravcu bez utjecaja na donošenje drugačije odluke u predmetnoj stvari.

13. Slijedom iznesenog, ovaj Sud je, ocijenivši da tuženik nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalbu valjalo odbiti i potvrdit prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 23. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović