Poslovni broj: Usž-4683/2025-5

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice HK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Nikola Pleša, odvjetnik iz Zagreba, Kralja Držislava 4, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3141/2023-9 od 4. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3141/2023-9 od 4. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/II-551-06/23-014/1621, urbroj: 251-02-01/001-23-2 od 22. svibnja 2023., kao i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, klasa: UP/I- 551-06/23-013/249, urbroj: 251-09-22-1/004-23-2 od 27. ožujka 2023. te zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika od 22. svibnja 2023. odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv prvostupanjskog rješenja od 27. ožujka 2023., kojim se zamjenjuje raniji zaključak Grada Zagreba, Ureda za demografiju, klasa: 551-06/19-013/236, urbroj: 251-21-21-1/003-19-2 od 29. ožujka 2019., djelomično, na način pobliže naveden u tom rješenju. Ranije određena novčana pomoć usklađuje se s Odlukom o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", 25/22. – dalje: Odluka/22.) u pogledu iznosa i trajanja novčane pomoći.

3. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno svih razloga propisanih u članku 126. stavak 1. Zakon o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS). Dalje u žalbi tužiteljica u bitnom ističe da je sud u sporu sudio o zakonitosti primjene u pojedinačnom postupku općeg akta (Odluka/22.) kojom je izmijenjena i dopunjena Odluka o novčanoj pomoći roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", 10/18. i 10/21. – dalje: Odluka/18.). Smatra da je pobijana presuda nezakonita jer joj nije dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora, zaključujući da je time došlo do povrede članka 6. ZUS-a, a da joj ju je sud odbio saslušati kao stranku u sporu, na koji način je počinio i bitnu povredu članka 86. stavka 1., članka 49. i članka 93. stavka 1. ZUS -a, a što dalje u žalbi iscrpno obrazlaže, pozivajući se na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava te na Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Tužiteljica smatra da je nezakonito i to što je tuženik čelnik tijela, a ne službena osoba u upravnom tijelu, zbog čega prema članku 23. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP), nije ovlašten rješavati o konkretnoj stvari, niti je za to ovlašten u smislu članka 4. Pravilnika o unutarnjem redu Stručne službe Gradske uprave ("Službeni glasnik Grada Zagreba", 34/22.).

Dalje u žalbi tužiteljica napominje da je stekla pravo na novčanu pomoć na temelju Odluke o novčanoj pomoći za majku odgojiteljicu ("Službeni glasnik Grada Zagreba", 16/16. i 19/16. – dalje: Odluka/16.), a da se Odlukom/22. u navedeni opći akt ne dira, već se mijenja Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", 10/18.). S time u vezi dodaje da su postojale dvije različite, ali slične, pronatalitetne mjere Grada Zagreba, zbog čega smatra da se izmjena općeg akta ne odnosi na korisnike prava novčane pomoći iz Odluke/16. U tom pravcu tužiteljica ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava, pri čemu ukazuje i na stajališta Europskog suda za ljudska prava (dalje: ELJSP), npr. iznesena u odluci donesenoj u predmetu Vesne Hasane protiv Hrvatske, prema kojima donositelj ima ovlast mijenjati propise o socijalnim pravima i intervenirati, ali kroz zakon i poštivanje zakona, ali ne bez zakona i limita. Tužiteljica posebno prigovara odredbi ustavnih i konvencijskih prava, prava na pravično suđenje, kao i povredu prava na poštivanje obiteljskog i privatnog života (članak 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst 8/99. – ispravak 14/02., 1/06. i 13/17. – dalje: Konvencija)). Dodaje i da je došlo do povrede članka 14. Konvencije, jer se radi o diskriminaciji po dobi djeteta. Dalje u žalbi tužiteljica ističe da je sud sadržajno zanemario i prigovor da drugostupanjskom rješenju nedostaje sastavni dio – potpis akta, nužan u smislu članka 98. stavka 1. ZUP-a, a dodaje da je postupljeno protivno načelu zakonitosti i počinjena je bitna povreda odredaba upravnog spora, jer je sud nezakonito i pogrešno ocijenio da je rok propisan člankom 6. Odluke/22. Procesni rok instruktivne naravi, iako je već ukazivala da se radi o prekluzivnom roku. Tužiteljica u žalbi iscrpno obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Zaključno, tužiteljica navodi da je u predmetnom slučaju došlo do povrede načela retroaktivnosti, tj. zabrane retroaktivne primjene propisa, a što je sud propustio zakonito ocijeniti, a nezakonitom smatra i odluku o troškovima spora, jer je prvostupanjski sud, umjesto da usvoji tužbeni zahtjev i dosudi zatražene troškove, tužbeni zahtjev odbio i posljedično tome nezakonito odbio i zahtjev za naknadom troškova spora.

Tužiteljica predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, poništi osporenu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno presudom riješi stvar na način da tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti te obveže tuženika na naknadu troškova upravnog spora prema ranije dostavljenom troškovniku, uvećano za trošak sastava žalbe u pobliže naznačenom iznosu, uvećano za zakonske zatezne kamate.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. U odnosu na zahtjev tužiteljice za izuzeće, u žalbi poimence navedenih sutkinja, valja reći da odlukom ovog Suda poslovni broj: 29 Su-502/2025-28 od 12. siječnja 2026. takav zahtjev odbijen rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: SuIV - 32/2026-3 od 27. siječnja 2026. odbijen je zahtjev tužiteljice za izuzeće predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske mr. sc. HKT.

7. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama žalbenih razloga, pri čemu Sud pazi po službenoj dužnosti na razloge ništavosti u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud ocjenjuje da su žalbeni navodi kojima tužiteljica pobija presudu neosnovani.

8. Dodaje se, a vezano uz izuzeće pobliže navedenih sutkinja ovog Suda, da pravno shvaćanje izraženo u presudi kojom se odlučuje o zakonitosti općeg akta (u objektivnom sporu) samo po sebi ne dovodi do nepristranosti u smislu članka 15. stavka 1. točke 5. ZUS-a prilikom odlučivanja o zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom tog općeg akta (u subjektivnom sporu). Također se tvrdnje tužiteljice navedene u zahtjevu za izuzeće ne mogu podvesti pod bilo koji od razloga propisanih odredbom članka 15. stavka 1. ZUS-a. Pravilnost takvog stajališta je potvrdio i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-III-3085/2025 od 6. studenoga 2025.

9. Nadalje ovaj Sud ocjenjuje da osporena presuda prvostupanjskog suda nije nezakonita s bilo koje zakonom propisane osnove, tj. razloga na koje tužiteljica upire u žalbi.

10. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je postupak prije donošenja pobijane presude proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora. Sukladno tome je, primjenom mjerodavnih odredaba ZUP-a i odredbi navedene Odluke, osnovano sud ocijenio da je tuženikovo rješenje zakonito, pri čemu je iznio zaključke i stajališta, tj. jasno, dostatno i relevantno obrazloženje, koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

11. Prema ocjeni ovog Suda, nisu osnovani niti žalbeni navodi kojima tužiteljica u bitnom ponavlja iste prigovore već istaknute u tužbi, na drugačiji način prikazuje ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja te daje svoje tumačenje primijenjenog materijalnog i postupovnog prava, što ne utječe na drugačije rješavanje ove upravne stvari. S time u vezi, ovaj Sud upućuje na već iznesena stajališta u nizu presuda (npr. presuda poslovni broj: Usž-3496/2025-2 od 22. listopada 2025., Usž-3551/2025-2 od 19. studenoga 2025., Usž-4083/2025-2 od 11. studenoga 2025. i dr.), u kojima su dani iscrpni razlozi u osvrtu na istovrsne žalbene prigovore, zbog čega ovaj Sud, radi nepotrebnog ponavlja istih stajališta i zaključaka, upućuje na sadržaj navedenih presuda.

12. Budući da je tužiteljica zastupana po profesionalnom opunomoćeniku kojem je tijekom postupka bilo moguće izvršiti uvid u spis, postoji osnova za zaključak da je sadržaj dokumentacije spisa, akata javnopravnih tijela i podnesaka, tužiteljici bio poznat, pa nisu osnovani niti prigovori tužiteljice u tom smjeru.

13. Također, prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je naveo pravilne razloge zbog kojih je odbio zahtjev tužiteljice za prekidom upravnog spora te je pravilno odbio prijedlog tužiteljice za određivanje odgodnog učinka tužbe, ocijenivši da nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom članka 42. ZUS-a.

14. Slijedom svega iznesenog, ovaj Sud ocjenjuje da žalbeni navodi nisu s uspjehom osporili pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, a nisu učinjeni niti bilo kakvi propusti koji bi doveli do povrede tužiteljičinih ustavnih i konvencijskih prava.

15. Kako tužiteljica nije uspjela u upravnom sporu, osnovano je, pravilnom primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a, odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora. U kontekstu iste zakonske odredbe, nije osnovan niti njezin zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.

16. Stoga, trebalo je temeljem odredbe članka 135. stavak 1. u vezi članka 128. stavak 4. ZUS-a i odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 23. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović