Poslovni broj: Usž-621/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Silvija Čovića i Ljiljane Karlovčan -Đurović, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja pod 1. ČŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2. RŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupaju opunomoćenici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ljubičić – Vrdoljak & Partneri d. o. o. u Splitu, Sukojišanska 4, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, OIB: 95093210687 , Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, uz sudjelovanje zainteresirane osobe ĐŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Jeličić & Partneri d. o. o. u Splitu, Kliška 29, radi određivanja prosječne najamnine tijekom provedbe Programa mjera, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-1958/2025-10 od 13. studenoga 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja pod 1. ČŠ i pod 2. RŠ te potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l- 1958/2025-10 od 13. studenoga 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja pod 1. ČŠ i pod 2. RŠ za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom, u točki I. izreke, odbijen je tužbeni za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/I-371-01/24-13/1178, URBROJ: 531-14-3-25-7 od 11. lipnja 2025., a, u točki II. izreke, naloženo je tužiteljima da zainteresiranoj osobi nadoknade troškove spora u iznosu od 2.500,00 eura u roku od 60 dana od dana zaprimanja pravomoćne odluke o troškovima.
2. Tužitelji su pravovremeno podnijeli žalbu zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede upravnog spora, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Istaknuli su da je tuženik povrijedio osnovno načelo saslušanja stranke, jer mu nije omogućio da se izjasni o svim bitnim pitanjima i činjenicama, da nije pravilno i cjelovito utvrđeno činjenično stanje tijekom upravnog postupka, da sud nije ispunio u potpunosti svoju ulogu nadzora zakonitosti i pravilnosti osporene pojedinačne odluke te da je sud neosnovano odbio izvesti dokaze saslušanjem tužitelja, građevinskim vještačenjem i očevidom na licu mjesta, kojim dokazima bi se promijenio ishod spora. Tvrde da je sud prihvatio stajalište da zainteresirana osoba ĐŠ ima status zaštićenog najmoprimca konkretnog stana, da je takav zaključak preuranjen i pravno pogrešan i da to predstavlja prethodno pitanje koje će se riješiti izvan upravnog spora, odnosno unutar parničnog postupka koji se vodi radi ispražnjenja i predaje u posjed u Općinskom sudu u Splitu pod poslovni brojem Ps-81/2022. Istaknuli su i da je taj parnični postupak prekinut do pravomoćnog završetka drugog parničnog postupka koji se vodi pred istim sudom radi zaključenja ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom pod poslovnim brojem II P-358/97. Tvrde i da je parnični postupak potonjeg poslovnog broja završen nepravomoćnom presudom od 26. studenoga 2001., kojom je utvrđeno da je pravna prednica, majka ovdje zainteresirane osobe AŠ, kao bivša nositeljica stanarskog prava, stekla svojstvo zaštićenog najmoprimca na predmetnom stanu te da je tom presudom naloženo ondašnjim vlasnicima stana (pravnim prednicima tužitelja) da s njome sklope ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom. Tvrde i da je ugovorom kao član njezina obiteljskog kućanstva bila navedena ĐŠ. Zaključili su da navedeni parnični postupci nisu pravomoćno okončani i da je valjanost statusa zaštićenog najmoprimca ĐŠ sporna. Smatra ju da nije pravilno pravno stajalište da ĐŠ ima status zaštićenog najmoprimca u smislu članka 4. stavka 1. točke 27. Zakona. U prilog tomu su istaknuli i da je sama zainteresirana osoba predložila prekid upravnog spora, smatrajući da ishod parničnih postupaka može izmijeniti njezin pravni položaj i da postoji realna mogućnost da ona nema pravo na status zaštićenog najmoprimca, a o čemu, tvrde, ovisi i rješavanje konkretne upravne stvari te da ona nije u zakonskom roku podnijela novi zahtjev za sklapanje ugovora o najmu stana nakon smrti njezine prednice. Zaključili su da je sud bio dužan prekinuti upravni spor; da postojanje posebnog zakona koji uređuje prijelazni režim zaštićenog najma u situaciji dok traju sporovi ne isključuje i ne derogira mogućnost i smisao prekida spora, da je svrha presude ESLJP-a bila zaštititi prava vlasnika i najmoprimaca u prijelaznom razdoblju, ali ne i onemogućiti sudovima da pričekaju razrješenje ključnih spornih pitanja, da činjenica da zakon predviđa privremenu mjere u vidu subvencioniranja dijela najamnine do status najmoprimca nije raz jašnjen ne znači da upravni sud ne smije sačekati da nadležni sud utvrdi je li ta osoba uopće bila ovlaštena na status zaštićenog najmoprimca te da je sud pri izražavanju shvaćanja o ne postojanju razloga za prekid, jer da Republike Hrvatska može regresno potraživati isplaćena sredstva subvencije ako se kasnije u postupku utvrdi da ta osoba nije imala pravo na status zaštićenog najmoprimca, u biti, zanemario položaj tužitelja, suvlasnika stana. Smatra da prekid upravnog spora ne bi doveo u pitanje ijednu zakonski predviđenu mjeru – pravni režim zaštićenog najma koji bi ostao na snazi dok se ne riješi spor, tužitelji bi i dalje primali subvencioniranu najamninu . Time bi se, smatraju, osiguralo i da se ne prejudicira ishod parničnog postupka i izbjegne mogućnost oprečnih odluka. Stoga su predložili poništiti presudu i usvojiti tužbeni zahtjev uz nadoknadu troškova spora uključujući i trošak žalbenog postupka.
3. Tuženik i zainteresirana osoba nisu odgovorili na žalbu, iako im je ona uredno dostavljena.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući ju u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na razloge ništavosti u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS), Sud ocjenjuje da je osporena presuda zakonita i pravila te valjano i dostatno obrazložena.
6. Predmet spora je ocjena zakonitosti odluke tuženika, kojom je ukinuto privremeno rješenje Klasa: UP/I-371-01/24-13/1178, Urbroj: 531-01-25-3 od 14. veljače 2025. (točka I.); utvrđeno da je 1. siječnja 2025. prestao pravni odnos zaštićenog najma, a započeo novi pravni odnos prijelaznog zaštićenog najma u kojem je privremeni zaštićeni najmoprimac dužan vlasniku stana plaćati 50% iznosa prosječne najamnine, a Republika Hrvatska preostalih 50% iznosa, osim ako 50% iznosa prosječne najamnine prelazi 25% ukupnih mjesečnih prihoda kućanstva zaštićenog najmoprimaca i ako zaštićeni najmoprimac i članovi njegovog kućanstva nemaju drugu imovinu veće vrijednosti, Republika Hrvatska će plaćati razliku od 25% ukupnih mjesečnih prihoda kućanstva zaštićenog najmoprimca do ukupnog iznosa prosječne najamnine, a što je i određeno točkama III. i IV. tog rješenja (točka II.); obvezan je zaštićeni najmoprimac ĐŠ, koja živi u stanu u [adresa] na adresi [adresa], plaćati suvlasniku stana (najmodavcu) RŠ dio prosječne najamnine u visini od 58,11 eura (točka III.); obvezana je Republika Hrvatska ostali iznos prosječne najamnine u visini od 255,95 eura, suvlasniku stana navedenom počevši od najamnine koja vlasniku pripada za mjesec kolovoz 2025. pa do prestanka statusa zaštićenog najma na konkretnom stanu (točka IV.), a, u točki V. izreke, obvezana Republika Hrvatske isplatiti jednokratno razliku iznosa prosječne najamnine, iznad iznosa koji prelazi 25 % primanja zaštićenog najmoprimca, za siječanj, ožujak, travanj, svibanj, lipanj i srpanj 2025. u visini od 692,44 eura, suvlasniku stana, najmodavcu.
6.1. Predmet spora je, u biti, ocjena zakonitosti rješenja, kojim je utvrđen prestanak pravnog odnosa zaštićenog najmoprimca i kojim se uspostavlja novi privremeni pravni odnos prijelaznoga zaštićenog najma te utvrđuje obveza plaćanja iznosa prosječne najamnine za navedeni stan na temelju odredbe članka 19. u vezi s člankom 18. stavkom 1. Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 i dr. („Narodne novine“, broj; 36/24., u daljnjem tekstu: Zakon).
7. Potanko analizirajući navode suprotstavljenih stranaka može se zaključiti da, u biti, ključne činjenice nisu sporne, već samo primjena materijalnog propisa.
7.1. Naime, nije sporno da je konkretni stan upisan u Registar stanova u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba u kojima stanuju zaštićeni najmoprimci po osnovi bivšeg stanarskog prava i zaštićeni podstanari, koji ustrojava i vodi nadležno ministarstvo u elektroničkom obliku (u daljnjem tekstu: Registar) po zahtjevu podnositeljice, zainteresirane osobe, pravne sljednice pok. AŠ, bivše nositeljice stanarskog prava koja je na dan stupanja na snagu Zakona bila u posjedu stana. Nije sporno ni da je konkretnom stanu dodijeljen privremeni registarski broj [registarska oznaka] u skladu s odredbom članka 15. stavka 3. Zakona.
7.2. Nije sporno niti da je navedenom stanu dodijeljen privremeni registarski broj, s obzirom na to da su u tijeku parnični postupci koji mogu utjecati na pravni položaj zainteresirane osobe ĐŠ. Riječ je o parničnom postupku koji se vodi radi ispražnjenja i predaje u posjed predmetnog stana pred Općinskim sudu u Splitu pod poslovni brojem Ps-81/2022 i koji je prekinut do pravomoćnog završetka parničnog postupka koji se vodi pred istim sudom radi zaključenja ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom pod poslovnim brojem II P-358/97. Nije sporno i da je u potonje navedenom parničnom postupku donijeta nepravomoćna presuda od 26. studenoga 2001., kojom je utvrđeno da je pravna prednica, majka zainteresirane osobe AŠ, bivša nositeljica stanarskog prava, stekla svojstvo zaštićenog najmoprimca na konkretnom stanu, da je tom presudom naloženo ondašnjim suvlasnicima stana VŠ, NŠ i DŠ (pravnim prednicima tužitelja) da s njome sklope ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom te da je ugovorom kao član njezina obiteljskog kućanstva bila navedena i ĐŠ.
8. Pokazalo se spornim je li trebalo prekinuti upravni spor do pravomoćnog okončanja navedenih parnica. Tužitelji smatraju da je riječ o prethodnom pitanju koje čini samostalnu pravnu cjelinu te da o ishodu parničnog postupka kojim će se definitivno utvrditi je li tužiteljica ima status zaštićenog najmoprimca ovisi rješavanje konkretne upravne stvari.
9. Člankom 104. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS) propisano je da kad odluka suda u sporu ovisi o pravnom pitanju koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a o kojem drugi sud ili nadležno javnopravno tijelo nije odlučilo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje, ako zakonom nije drukčije propisano, ili prekinuti spor do donošenja odluke o prethodnom pitanju, dok prema stavku 2. toga članka odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u upravnom sporu u kojem je to pitanje riješeno.
9.1. Prema odredbi članka 105. stavka 2. točke 1. ZUS-a sud rješenjem može prekinuti spor dok se ne odluči o prethodnom pitanju ako je postupak o prethodnom pitanju pokrenut pred sudom ili nadležnim javnopravnim tijelom.
9.2. Prema regulaciji članka 15. Zakona nakon što se u Registar unesu potrebni podaci, stanu se dodjeljuje stalni registarski broj pod kojim se, u okvirima zadanim Programom mjera, vodi predmet za taj stan (stavak 1.); službena osoba sastavlja potvrdu koja sadržava podatke o stalnom registarskom broju stana, s time da je potvrda javna isprava te iznimno od stavka 1. toga članka, u predmetima u kojima traju upravni ili sudski postupci koji mogu utjecati na pravni položaj stranaka (sporovi radi utvrđenja statusa zaštićenog najmoprimca, iseljenja, predaje u posjed, donošenja presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, postupci povrata oduzete imovine, sporovi oko vlasništva nad stanom i sl.) stanu se dodjeljuje privremeni registarski broj, a stalni registarski broj se dodjeljuje i potvrda iz stavka 2. toga članka se sastavlja i dostavlja strankama nakon što se donese pravomoćna sudska odluka te se podaci uneseni u Registar usklade s njezinom izrekom, osim ako iz sudske odluke ne proizlazi obveza brisanja stana iz Registra (stavak 3.).
9.3. Odredbom članka 18. stavka 1. Zakona je propisano da ako je stan upisan u Registar sukladno članku 15. toga zakona, od 1. siječnja 2025. odnosno od dana kada počinje provedba Programa mjera prestaju svi pravni odnosi zaštićenog najma, a započinje novi pravni odnos prijelaznog zaštićenog najma u kojem je privremeni zaštićeni najmoprimac dužan vlasniku plaćati 50% iznosa prosječne najamnine, a Republika Hrvatska preostalih 50%.
9.4. Odredbom članka 30. stavka 1. i 2. Zakona o najmu stanova („Narodne novine“, broj: 91/96., 48/98., 66/98., 22/06., 68/18. i 105/20., u daljnjem tekstu: ZNS) propisano je kako danom stupanja na snagu toga Zakona (5. studenog 1996.) prestaje stanarsko pravo osobama koje su to pravo stekle prema propisima koji su vrijedili do dana stupanja na snagu toga zakona, a osobe iz stavka 1. toga članka danom stupanja na snagu toga zakona stječu prava i obveze najmoprimca.
9.5. Prema odredbi članka 38. stavak 1. ZNS-a u slučaju smrti zaštićenog najmoprimca ili kada zaštićeni najmoprimac napusti stan, prava i dužnosti zaštićenog najmoprimca iz ugovora o najmu prelaze na osobu navedenu u ugovoru o najmu stana, ovisno o sporazumu tih osoba.
10. Tumačeći i iščitavajući citirane norme ZUS-a, ZNS-a i Zakona ovaj Sud smatra da sud nije bio dužan prekinuti konkretni upravni spor bez obzira što bi pravomoćan ishod navedenih parničnih postupaka koji se vode pred Općinskim sudom u Splitu između tužitelja i zainteresirane osobe radi utvrđenja statusa zaštićenog najmoprimca, ispražnjenja i predaje u posjed te donošenja presude koji zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom mogao u konačnici utjecati na rješavanje konkretne upravne stvari u vidu usklađenja podataka koji su uneseni u Registar ili u vidu brisanja stana iz Registra. Sud smatra i da je riječ o diskrecijskoj odluci upravnog suda, budući da je citiranom odredbom članka 105. stavka 2. točke 1. ZUS-a propisano da sud može, dakle ne mora to učiniti. Riječ je o tzv. fakultativnom, a ne obligatornom razlogu prekida spora.
11. Sud ocjenjuje i da su u izloženim, u biti, nespornim ključnim činjenicama bile ispunjene kumulativno propisane pretpostavke za donošenje rješenja iz članka 18. Zakona, kojim je reguliran iznos i način plaćanja prosječne najamnine tijekom provedbe Programa mjera za izvršenje presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 i dr. („Narodne novine“, broj: 153/24.) u okviru uspostavljenog jedinstvenoga privremenog i prijelaznog pravnog odnosa zaštićenog najma.
12. Zakonito i pravilno je postupio sud, kada je, ne prekinuvši upravni spor, odbio tužbeni zahtjev za poništenjem osporenog rješenja. U konkretnom predmetu upravo je riječ o iznimci propisanoj odredbom članka 15. stavka 3. Zakona, odnosno o stanu glede kojeg su u tijeku parnični postupci radi iseljenja i predaje u posjed i donošenja presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom i za kojeg se, primjenom članka 18. stavka 1. Zakona, određuje prosječna najamnina tijekom provedbe Programa mjera. Nisu počinjene ikakve bitne povrede upravnog spora, pa ni ona iz članka 126. stavka 2. u vezi s člankom 105. stavkom 2. točkom 1. ZUS -a.
13. Pravilno je postupio sud i kada je odbio dokazne prijedloge tužitelja, budući da su oni predloženi radi razjašnjenja činjenica koje u kontekstu ranije obrazloženog nisu bitne za ocjenu zakonitosti konkretnog rješenja. Valja istaknuti i da upravno sudski nadzor zakonitosti osporene odluke javnopravnog tijela polazi odnosno izvire iz tuženikove stvarne nadležnosti i od predmeta upravne stvari u kojoj je ona donijeta.
14. Odluka o troškovima spora, koja je sadržana u točki II. izreke osporene presude, utemeljena je na odredbama članka 144., 147. i 148. ZUS-a i Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23. i 107/25.).
15. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presuditi kao u točki I. izreke.
16. S obzirom na to da tužitelji nisu uspjeli žalbom, trebalo je, na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbiti njihov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka, odnosno odlučiti kao u točki II. izreke.
U Zagrebu 23. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan
