REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-399/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr.sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB 66486182714, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-67/2024-2 od 8. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-481/2017 od 6. listopada 2023., u sjednici održanoj 23. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 282,28 eura, kao bruto iznos, sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedini mjesečni iznos (točka I. izreke) i naknaditi tužitelju troškove postupka sa zateznim kamatama (točka II. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena navedena presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), predlažući da ovaj sud nižestupanjske odluke preinači i odbije tužbeni zahtjev, ili ukine i predmet vrati na ponovno suđenje drugostupanjskom ili prvostupanjskom sudu, uz naknadu troškova u povodu revizije.
4. U odgovoru na reviziju tužitelj se istoj protivi, predlaže je odbiti kao neosnovanu.
5. Revizija nije osnovana.
6. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-2918/2025-2 od 5. studenoga 2025. dopustio tuženiku podnošenje revizije zbog slijedećeg pravnog pitanja:
„Mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja i svjedoka imati prednost pred materijalnim dokazima, odnosno dostavljenim evidencijama o radu potpisanim od strane tužitelja?“.
7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 3. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8.1. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe za isplatu razlike plaće na ime ostvarenih prekovremenih sati u dane blagdana, subotom, nedjeljom, radom noću i u smjenama za razdoblje od kolovoza 2011. od lipnja 2014.
8.2. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj djelatna vojna osoba zaposlena kod tuženika da je u mjesečnim evidencijama naznačeno radno vrijeme na terenu manjeg obima i trajanja tako da nisu bili evidentirani svi prekovremeni sati koji su određivani na terenu, te da su se pripreme za mirovnu misiju održavale na poligonu [adresa] i u [adresa], a ne u središtu postrojbe.
8.3. Primjenom odredbi materijalnog prava iz čl. 4. st. 1. i 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 49/09, 61/11, 82/12 i 73/13 - dalje: ZR), čl. 131. st. 4. tog Zakona, Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 78/09 i 124/09), čl. 96., čl. 10. st. 3. Zakona o obrani („Narodne novine“, broj 33/02, 58/02 i 76/07), te Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 118/09), utvrđujući stvarno odrađene sate rada na terenu taj sud dosuđuje razliku plaće.
8.4. Drugostupanjski sud potvrđuje prvostupanjsku presudu prihvaćajući utvrđenja i pravni pristup prvostupanjskog suda.
9. Pitanje mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja i svjedoka imati prednost pred materijalnim dokazima - dostavljenim evidencijama o radu potpisanim od strane tužitelja, zavisi od svih okolnosti pojedinog slučaja. Postupovne odredbe ne predviđaju, u sustavu slobodne ocjene dokaza, hijerarhijski odnos između pojedinih dokaza (materijalnih/personalnih). U ovoj konkretnoj pravnoj stvari tužitelj je osporavajući vjerodostojnost tuženikove evidencije radnog vremena predložio dokaz saslušanjem svjedoka i vlastito saslušanje kao stranke te ocjenjujući kvalitetu tih dokaza, koje je prvostupanjski sud prihvatio kao istinite zbog njihove suglasnosti, s uspjehom je osporio vjerodostojnost te evidencije i njezinu urednu vođenost.
10. Slijedom navedenog, pravilan je pravni pristup iz pobijane odluke te potvrđujući iznesena pravna shvaćanja odgovor na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija - mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja i svjedoka imati veću prednost pred materijalnim dokazima, dostavljenim evidencijama o radu, potpisanim od strane tužitelja, zavisi od okolnosti pojedinog slučaja, pri čemu je moguće osporavati točnost takve evidencije, potpisane i od strane tužitelja. (tako i ovaj sud u Rev-850/2024 od 17. rujna 2024.)
11. Kako razlozi revizije ne utječu na donošenje drugačije odluke na temelju čl. 391. st. 6. ZPP, zbog njene neosnovanosti, odbijena je revizija tuženika.
Zagreb, 23. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
