REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5713/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Tomislav Bogdan, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d. sa sjedištem u Zagrebu, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Petrinović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kožul&Petrinović u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja UCE, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Saša Pufler odvjetnik u Osijeku i ĐCE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Željko Eror, odvjetnik u Osijeku, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž- 596/2024-4 od 16. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1830/2019-70 od 10. svibnja 2024., na sjednici održanoj 23. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja se odbija.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-596/2024-4 od 16. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1830/2019-70 od 10. svibnja 2024. postavljajući četiri pravna pitanja, koja smatra važnim za odluku u sporu i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi koja glase:
„(i.) Dovodi li tužba potrošača podnesena u pojedinačnom postupku, a radi utvrđenja ništetnosti i isplate temeljem utvrđene ništetnosti odredbe ugovora sklopljenog između potrošača i trgovca (u konkretnom slučaju odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF i odredbe kojom je ugovoren način promjene kamatne stope) do prekida tijeka zastarnog roka u smislu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.)? (ii.) Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o naknadi za obradu kredita sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF? (iii.) Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to odredbe o valutnoj klauzuli, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?
(iv.) Predstavlja li izostanak obrazloženja, u odluci drugostupanjskog suda povodom žalbe protiv odluke prvostupanjskog suda radi bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019), a kojom nisu dani razlozi o utvrđenju je li tuženik nepošten stjecatelj i/ili otkada ga treba smatrati nepoštenim stjecateljem, bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku?“.
2. Nadalje, predlagatelj podnosi prijedlog i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) jer smatra da su mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava, povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija) i to prava na jednakost svih pred zakonom iz čl. 14. st. 2. Ustava, pravo na djelotvoran pravni lijek iz čl. 18. st. 1. Ustava, te pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava i prava iz čl. 13. točka 1. Konvencije, te čl. 6. točka 1. Konvencije.
3. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, ovaj je sud ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije, nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
5. U odnosu na postavljena pitanja, valja odgovoriti da je riječ o pitanjima u odnosu na koja pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse ovoga suda (primjerice odluke Rev-673/2023 od 13. veljače 2024., Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019.). Ujedno se navodi da u odnosu na navedena pravna pitanja nije riječ o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu. U odnosu na četvrto postavljeno pitanje navodi se da se radi o postupovnopravnom pitanju koji u svojoj biti predstavlja prigovor počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravno pitanje kako je to propisano odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP -a.
6. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a, Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku, zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnoga prava, povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
7. Tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnoga prava povrijeđeno temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom i Konvencijom, a na koja se poziva u prijedlogu. Naime, činjenica da tuženik nije uspio u predmetnom sudskom sporu, ne znači da su mu ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava. Uzimajući u obzir okolnosti konkretnog slučaja i činjenično utvrđenje u postupku, a koja u ovoj fazi postupka ne mogu biti predmeti ispitivanja, shvaćanje nižestupanjskih sudova izraženo u pobijanoj odluci te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je da predlagatelj u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom odlukom kojom je potvrđena prvostupanjska odluka. To što sud zauzima drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuje dokaze od tuženika ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava jer pobijana presuda nije arbitrarna niti nerazumna. Slijedom toga ocjena ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP -a i dopuštenje revizije.
8. Slijedom svega navedenoga, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 23. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
