REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-38/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Vijeću sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića kao predsjednika Vijeća, te Ileane Vinja i Ratka Šćekića, kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog LŠ zbog kaznenog djela iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi članka 228. stavak 1. i članka 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. - ispravak, 101/2017. i 118/2018. - dalje: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 5. svibnja 2025. broj Kmp-44/2020-71 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 11. studenoga 2025. broj Kžmp -35/2025-5, u sjednici Vijeća održanoj dana 23. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
Zahtjev osuđenog LŠ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Splitu broj Kmp - 44/2020-71 od 5. svibnja 2025. preinačena presudom Županijskog suda u Varaždinu broj Kžmp-35/2025-5 od 11. studenoga 2025., osuđen je LŠ zbog produljenog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi članka 228. stavak 1. i članka 52. KZ/11. na kaznu zatvora od jedne godine.
2. Osuđenik podnosi zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude po svom branitelju Ivanu Santici, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Santica & Đapić iz Splita, zbog povrede iz članka 515. stavak 1. te članka 517. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. - pročišćeni tekst, 91/2012. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022., 36/2024. i 72/2025. - dalje: ZKP-25) počinjene u žalbenom postupku, s prijedlogom da se „pravomoćna presuda preinači na način da se osuđeniku izrekne uvjetna osuda“. Ujedno je zatražena odgoda izvršenja kazne zatvora.
3. Temeljem članka 518. stavak 4. ZKP-25 zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Goran Supančić odgovorio je na zahtjev osuđenika s mišljenjem da isti nije osnovan. Odgovor državnog odvjetnika dostavljen je osuđeniku i njegovom branitelju.
4. Zahtjev nije osnovan.
5. U zahtjevu se tvrdi da je sud drugog stupnja, pri preinačenju prvostupanjske presude u odluci o kazni, utvrđivao činjenice koje su u suprotnosti s podacima kaznene evidencije odnosno „presuda suda drugog stupnja (je) u potpunoj proturječnosti sa sadržajem te iste evidencije… što predstavlja bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08“.
6. Prije svega, citirana bitna povreda odredaba kaznenog postupka ne može biti razlogom podnošenja ovog izvanrednog pravnog lijeka, kako jasno slijedi iz odredbe članka 517. stavak 1. ZKP-25, već bi se, eventualno, moglo raditi o tome da je sud drugog stupnja u sjednici vijeća, suprotno članku 450. stavak 2. ZKP-25, utvrđivao nove i drugačije činjenice od onih utvrđenih na raspravi pred sudom prvog stupnja.
7. Međutim, o tome se ovdje ne radi.
7.1. Naime, prvostupanjski je sud utvrdio i cijenio osuđeniku otegotnim činjenicu višestruke osuđivanosti zbog imovinskih delikata napominjući da se osuđenik, nakon 2019. godine, više ne pojavljuje kao počinitelj novih kaznenih djela. Stoga je ocijenio da će se, u kontekstu olakotnih okolnosti, i uvjetnom osudom ostvariti svrha kažnjavanja.
7.2. Nasuprot tome, drugostupanjski sud, uvažavajući razloge žalbe državnog odvjetnika, smatra da je okolnost višekratne osuđivanosti podcijenjena (pod točkom 8. obrazloženja očitom omaškom navedeno „precijenjena“) te da pravilnom ocjenom svih okolnosti osuđeniku treba izreći strožu, bezuvjetnu kaznu zatvora. Pri tome, žalbeni sud izričito utvrđuje da se radi o naknadnim osudama tj. o presudama koje su postale pravomoćne nakon učina kaznenog djela za koje osuđenik ovdje odgovara te je ovu, pravilno utvrđenu činjenicu, vrednovao drugačije od prvostupanjskog suda, na što ima zakonsko pravo.
7.3. Dakle, ne radi se o utvrđenju da bi osuđenik nastavio činiti kaznena djela i nakon 2019., kako pogrešno tumači podnositelj zahtjeva, već o tome da se naknadne pravomoćne osude cijene kao osuđenikovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, što je bitno različito. Naime, ponašanje počinitelja nakon počinjenja kaznenog djela je jedna od izrijekom navedenih okolnosti relevantnih za odmjeravanje kazne navedenih u članku 47. KZ/11 koju sudovi mogu i trebaju uzeti u obzir na temelju činjenica utvrđenih u postupku.
7.4. Budući da nema nikakvog proturječja između sadržaja isprave - izvoda iz kaznene evidencije i onoga što se navodi u obrazloženju drugostupanjske presude, već o revalorizaciji značaja iste okolnosti koju je cijenio i prvostupanjski sud, to u zahtjevu istaknuta povreda iz članka 517. stavak 1. točka 3. ZKP -25 u žalbenom postupku nije ostvarena.
8. Ostalim navodima zahtjeva osuđenik tek paušalno ističe povredu iz članka 515. stavak 1. ZKP-25 kvalificirajući odlučivanje suda drugog stupnja kao arbitrarno, međutim, iz naprijed navedenih razloga to nije točno s obzirom da je taj sud pod točkom 9. obrazloženja svoje presude jasno i argumentirano iznio svoj stav o vrsti i visini kazne za koju smatra da će ostvariti ciljeve specijalne i generalne prevencije.
9. Zaključno, iz ukupnosti razloga izloženih u zahtjevu, kao i konačnog prijedloga za izricanjem uvjetne osude, očito je da podnositelj problematizira opravdanost izrečene bezuvjetne kazne zatvora, a to, u suštini, predstavlja činjenično pitanje koje ovd je ne može biti predmetom razmatranja, kako slijedi iz taksativno navedenih razloga u članku 517. stavak 1. ZKP-25.
10. Slijedom izloženog, budući da navodi osuđenikovog zahtjeva nisu osnovani, trebalo je, na temelju članka 519. u vezi članka 512. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. - pročišćeni tekst, 91/2012. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022., 36/2024., 72/2025. i 13/2026. dalje: ZKP-26), odlučiti kao u izreci ove presude.
10.1. O prijedlogu osuđenika za odgodu izvršenja kazne zatvora u smislu članka 518. stavak 5. ZKP-26 već je odlučeno rješenjem Općinskog suda u Splitu broj Kvm - 31/2026 od 12. veljače 2026.
Zagreb, 23. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Žarko Dundović
