REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-3/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja, kao predsjednice Vijeća, te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića, kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika IH, zbog kaznenih djela iz članka 256. stavka 1. i dr. Kaznenog zakona Republike Kosova, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola, od 28. siječnja 2026., broj Kv-I-40/2026-4, u sjednici Vijeća održanoj 23. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Žalba izručenika IH odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem, na temelju članka 56. stavka 1. te članka 33. i članka 34. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima (''Narodne novine'' broj 178/04.; dalje: ZOMP), utvrđeno je da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje državljana [adresa] IH [adresa] radi izvršenja kazne zatvora od jedne godine izrečenom presudom Temeljenog suda u Mitrovici od 5. svibnja 2023., broj P br.17/2011, potvrđene presudom Apelacijskog suda Kosova od 5. listopada 2023., broj PAKR br. 462/2023, zbog kaznenog djela teškog oblika razbojničke krađe ili razbojništva iz članka 255. stavka 1. Kaznenog zakona Republike Kosova.
2. Protiv tog rješenja žali se izručenik po branitelju Gjergju Lekaju, odvjetniku iz Rijeke, s prijedlogom "… ukinuti osporavno rješenje, a podredno vratiti predmet na ponovi postupak.".
3. Na temelju članka 495. u vezi članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26.; dalje: ZKP-26.), koji se ovdje sukladno članku 81. ZOMP-a primjenjuje, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.
4. Žalba izručenika nije osnovana.
5. Osuđenik promašeno u žalbi osporava pravilnost utvrđenja činjenice identiteta izručenika navodeći da on, iako ima isto ime i prezime, nije osoba čije se izručenje traži. Naime, iz zapisnika o održanom ročištu od 19. prosinca 2025. proizlazi da je sud prvog stupnja prije ispitivanja izručenika njegov identitet utvrdio uvidom u dozvolu boravka izdanu od PP Labin od 11. srpnja 2025., broj 9357641, a od njega osobno su pri sačinjavanju zapisnika dobiveni podaci vezani za identitet koji su istovjetni podacima iz dokumentacije temeljem koje je uhićen po međunarodnoj tjeralici . Osim toga, izručenik je pri iznošenju obrane naveo da zna za što se izručenje traži jer je priznao da je sudjelovao u kaznenom postupkom koji je protiv njega vođen na sudu u Mitrovici.
6. Jednako tako, osuđenik neosnovano ističe prigovor da je pogrešno sud prvog stupnja u ovom postupku izručenja utvrdio da je ispunjen zakonski uvjet dvostruke kažnjivosti. Ne iznosi konkretnu argumentaciju, već paušalno ističe da kazneno djelo teškog oblika razbojničke krađe ili razbojništva na način kako je to propisano u [adresa] ne odgovara bitnim obilježjima istog kaznenog djela razbojništva u Republici Hrvatskoj i da postoje bitne različitosti.
6.1. Međutim, sud prvog stupnja je postojanje uvjeta obostrane kažnjivosti pravilno utvrdio ukazujući (točka 15. obrazloženja rješenja) da iz činjeničnog opisa pravomoćne presude temeljem koje se izručenje traži proizlazi da je i po domaćem pravu u pitanju kazneno djelo i da se radi o kaznenom djelu razbojništva iz članka 230. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje: KZ/11).
6.2. Nema dvojbe da iz činjeničnog opisa izreke presude zemlje moliteljice, u kojem je između ostalog navedeno da je tempore criminis izručenik "s namjerom da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist…. napao oštećenika TH, radnika kladionice, udarivši ga prvo čekićem u glavu, zatim ga odvukao 3-4 metra i zatražio sav novac koji je imao kod sebe, te mu je oštećeni bio primoran predati novac koji je imao u džepu hlača u iznosu od 400,00 eura…" proizlaze sva obilježja kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11. Nije potrebno da se radi o podudarnosti zakonskih opisa propisa tražiteljice izručenja i propisa zamoljene zemlje, već je dostatno da se radi o suštinskoj podudarnosti bića kaznenog djela po pravu zemlje moliteljice i po pravu zamoljene države.
7. Izručenik u žalbi, također bez konkretne argumentacije, navodi da je molbu za izručenje trebalo odbiti jer da je nastupila zastara izvršenja.
7.1. Međutim, s obzirom da je izručeniku zbog počinjenja predmetnog kaznenog djela presudom zemlje moliteljice koja je postala pravomoćna 5. listopada 2023. izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, a zastara izvršenja prema domaćem pravu u smislu odredbe članka 83. stavka 1. točke 6. KZ/11 nastupa protekom šest godina od pravomoćnosti presude, tj. 5. listopada 2029., proizlazi da u smislu odredbe članka 35. stavka 1. točke 4. ZOMP-a, zastara izvršenja predmetne kazne zatvora po domaćem pravu nije nastupila prije 18. studenoga 2025. kada je izručenik pritvoren (str. 2.), pa je i ovaj prigovor izručenika neosnovan.
8. S obzirom da žalba nije osnovana, a ispitivanjem pobijanog rješenja u smislu članka 494. stavka 4. ZKP-26. nisu nađene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je žalbu izručenika odbiti i na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-26. odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 23. travnja 2026.
Predsjednica Vijeća:
Ileana Vinja
