REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-562/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice 1. VJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. ŠJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćnici Marini Franulović Ažman, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika Grawe Hrvatska d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, Zagreb, OIB: 28406115764, zastupanog po punomoćniku Damiru Cibraliću, odvjetniku u Puli i Deanu Ilijevskom, odvjetniku u Labinu, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1615/2021-3 od 10. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-150/2019-35 od 12. travnja 2021., u sjednici održanoj 23. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja odbija se.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1615/2021-3 od 10. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-150/2019-35 od 12. travnja 2021., s time da je u prijedlogu naznačio pitanja koja smatra važnim pravnim pitanjima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
"1. Moraju li isprave, kada se radi o potvrdama o isplati, biti podnesene u izvorniku?
2. Može li sud odbiti dokazni prijedlog financijskog vještačenja unaprijed, bez da prethodno omogući vještaku da se izjasni o potrebnim ispravama, sukladno članku 259. stavku 2. ZPP-a?
3. Je li sud povrijedio odredbe parničnog postupka iz članaka 8. i 220. ZPP-a time što nije proveo dokaz koji je mogao biti odlučan za pravilno utvrđenje činjeničnog stanja, odnosno što je prejudicirao ishod vještačenja odbijanjem prijedloga bez provjere relevantnosti dokaza?".
2. Tuženik je prijedlog za dopuštenje revizije utemeljio i na odredbi čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), te tvrdi da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno pravo na pravično suđenje, te načelo jednakosti oružja (ravnopravnosti stranaka), dakle ukazuje na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. Tužiteljice su odgovorile na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da naznačenim pitanjima tužitelj u stvari ističe prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravna pitanja kakva su propisana odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime, pitanja kojima se ističe bitna povreda odredaba parničnog postupka nisu sama po sebi razlog za dopuštenje revizije, jer čak i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju, njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije koju je revizijski sud ovlašten dopustiti u smislu odredbe čl. 385.a ZPP, kao niti važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješeno je kao u st. I. izreke.
6. Nadalje, prema ocjeni ovoga suda tuženik navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena ljudska prava zajamčena Ustavom i Konvencijom, a kako to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije. To stoga što je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o svim navodima tužiteljica, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojoj presudi drugostupanjski sud je odgovorio na sve žalbene navode od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP) i pritom je ocijenio da je prvostupanjski sud glede predloženih dokaza pravilno primijenio odredbu čl. 220. st. 2. ZPP. Drugostupanjska presuda je dostatno obrazložena te su izneseni relevantni i uvjerljivi razlozi za ocjenu o (djelomičnoj) osnovanosti tužbenog zahtjeva, pa se presuda ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga, ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje niti da bi bio doveden u neravnopravni položaj po bilo kojoj osnovi, a činjenica da tuženik nije zadovoljan tumačenjem i primjenom materijalnog prava od strane suda i posljedično ishodom spora ne dovodi do povrede prava na pravično suđenje.
7. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, riješeno je kao u st. II. izreke.
Zagreb, 23. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
