REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-29/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušić predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MK, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Predrag Kralik, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 779/2024-5 od 25. ožujka 2025., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-137/2020-20 od 6. lipnja 2024., na sjednici održanoj 23. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja i slijedom toga ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-779/2024-5 od 25. ožujka 2025., u dijelu odluke o troškovima postupka (točka II. st. 2. i točka III. izreke) i u tom dijelu predmet se vraća sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje.

II. O troškovima i ovog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Odlukom suda drugog stupnja o troškovima postupka odlučeno je:

„Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 1.100,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 25. ožujka 2025. do isplate po stopi koja tuženici pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana. ( točka II .stavak 2.)

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 eura, u roku od 15 dana.“.

2. Protiv odluke o troškovima postupka reviziju podnosi tužitelj, a koju mu je dopušteno podnijeti rješenjem ovog suda Revd-3535/2025 od 10. rujna 2025. zbog pitanja:

„Da li je sud prilikom odmjeravanja troškova postupka Republici Hrvatskoj po osnovi zastupanja po državnom odvjetništvu, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 163. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) dužan ocijeniti predstavlja li dosuđeni iznos nerazmjeran teret za protivnu stranku, a s obzirom na to da se radi o troškovima koji nisu stvarno nastali, vodeći računa o zaključcima Europskog suda za ljudska prava u presudama od 6. rujna 2016. godine Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske, zahtjev broj 72152 te od 18. srpnja 2013. godine Klauz protiv Hrvatske, zahtjev broj 28963/10 u primjeni odredbi čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN - Međunarodni ugovori broj 18/97, 14/02, 98/05, 1/06, 2/10) te čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, bez obzira na ishod spora?“.

3. Na reviziju je odgovoreno.

4. Revizija je osnovana.

5. Na temelju odredbe čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19,80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

6. Sud drugog stupnja je na temelju odredbe čl. 155. i čl. 154. st. 1. ZPP -a obvezao tužitelja, koji su u cijelosti izgubio parnicu, naknaditi tuženici troškove parničnog postupka.

7. Prema odredbi čl. 154. st. 1 ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove.

8. Prema odredbi čl. 163. ZPP-a odredbe o troškovima primjenjuju se i na stranke što ih zastupa državno odvjetništvo (st. 1.), a u tom slučaju troškovi postupka obuhvaćaju iznos koji bi se stranci priznao u ime nagrade odvjetniku (st. 2.).

9. Prema čl. 1. Protokola br. 1. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori - broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija) svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva. Nitko ne može biti lišen svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

10. Imajući u vidu stajalište Europskog suda za ljudska prava izraženo u presudi Klauz protiv Hrvatske (presuda od 18. srpnja 2013, zahtjev br. 28963/10) koje je taj sud detaljnije razradio i u presudi Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske (presuda od 6. rujna 2016., zahtjev br. 72152/13), a koja se odnosi na parnični predmet u kojem je zahtjev za naknadu štete protiv Republike Hrvatske bio u cijelosti odbijen, ovaj revizijski sud smatra da se i drugim vrstama sporova pa i kada se radi o sporu glede potraživanja koja izviru iz radnog odnosa neovisno o ishodu spora može razmatrati je li postignuta pravedna ravnoteža između općeg interesa (legitimnog cilja kojem teži pravilo naknadi troškova) i prava tužiteljica na temelju čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.

11. U svjetlu navedenih odluka Europskog suda za ljudska prava, u biti nalog za plaćanje troškova postupka prema kojem su tužiteljice obvezane platiti troškove zastupanja države u državni proračun predstavlja miješanje u pravo tužiteljica na mirno uživanje vlasništva.

12.1. Načelo iz odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a prema kojem onaj tko izgubi spor plaća troškove protivnoj stranici samo po sebi ne može se smatrati protivnim čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju, pa bi i država čiji proračun nije neograničen trebala uživati zaštitu od neutemeljenih parnica (tako i u odlukama Klauz protiv Hrvatske i Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske) slijedom čega zahtjev tuženice za naknadu parničnih troškova, a potom i obvezivanje tužiteljica na naknadu troškova tuženici u ovom predmetu teži legitimnom cilju. Stoga je, prema ocjeni ovog suda, miješanje države u pravo tužiteljica na mirno uživanje vlasništva bilo zakonito.

12.2. U svakom predmetu koji uključuje eventualnu povredu čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju sud mora utvrditi je li zbog miješanja države neka osoba morala snositi nerazmjeran i prekomjeran teret.

13. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće po osnovi dodataka za posebne uvjete vojne službe tj. dodatka za vojnu službu, kao razliku iznosa kojeg je primio po toj osnovi i iznosa koji bi primio da mu je tuženica dodatak za vojnu službu obračunala i isplatila za ukupno odrađene sate rada temeljem njegove stvarne radne angažiranosti za vrijeme obavljanja poslova i radnih zadaća, sve za utuženo razdoblje od 31. listopada 2014. do 31. listopada 2019.

14. Prema ocjeni ovog suda da bi se moglo utvrditi postoji li obveza tužitelja tuženici isplatiti naknadu troškova postupka u parnici u kojoj nije uspio u sporu potrebno je ocijeniti je li predmetna tužba bila lišena ikakvog sadržaja ili očigledno nerazumna, te je li tužitelj mogao razumno smatrati i očekivati će ostvariti pravo zbog kojeg je pokrenuo spor, čime je i odgovoreno na pitanje zbog kojeg je dopušteno podnijeti reviziju.

15. Nadalje, u ovom predmetu se ne radi o klasičnom građanskopravnom sporu između privatnih stranaka. Tuženicu Republiku Hrvatsku zastupa Državno odvjetništvo, a troškovi državnog odvjetništva se procjenjuju na temelju odvjetničkih nagrada iako se isto zapravo financira iz državnog proračuna i, samim time, nije u istom položaju kao odvjetnik.

16. Slijedom iznesenog, za zaključiti je da sud drugog stupnja nije prilikom donošenja odluke o troškovima postupka cijenio je li postignuta pravična ravnoteža odnosno predstavlja li plaćanje navedenih troškova za tužitelja prekomjeran teret, a što bi dovelo do povrede čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.

17. Slijedom navedenog trebalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a, u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP-a, ukinuti rješenje o troškovima postupka suda drugog stupnja i predmet vratiti tom sudu na ponovno odlučivanje.

18. Odluka o troškovima donesena je primjenom odredbe čl. 166. ZPP-a.

Zagreb, 23. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić