REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-213/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Hana Lukić Hob, odvjetnica u Vinkovcima, protiv tuženika Generali osiguranje d.d. sa sjedištem u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 284, OIB: 10840749604, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-919/2023-2 od 13. veljače 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-12286/2019-43 od 13. svibnja 2022., u sjednici održanoj 23. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-919/2023-2 od 13. veljače 2024., te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 38.430,00 kn sa zateznim kamatama od 7. lipnja 2019. do isplate te mu naknaditi troškove postupka u iznosu od 12.442,00 kn sa zateznim kamatama od 13. svibnja 2022. do isplate (toč. I.), odbijen je zahtjev za isplatu iznosa od 4.270,00 kn sa zateznim kamatama od 15. siječnja 2016. do isplate, zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 38.430,00 kn od 15. siječnja 2016. do 6. lipnja 2019. te parnični trošak u iznosu od 4.036,00 kn (toč. II. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika i preinačena je presuda suda prvog stupnja u toč. I. izreke i odbijen tužbeni zahtjev.

3. Ovaj sud, rješenjem broj Revd-2608/2025-2 od 15. srpnja 2025., dopustio je tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

„Je li utemeljeno pozivanje drugostupanjskog suda na zakonske odredbe koje reguliraju osiguranje imovine (konkretno čl. 962. st. 1. ZOO) kada rješava o odnosima iz ugovora o osiguranju osoba?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu, a podredno da istu ukine i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizije.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao osiguranika, za isplatu osiguranog iznosa na temelju Police kolektivnog osiguranja korisnika American Express kartica od posljedica nesretnog slučaja s uključenjem slučaja smrti neovisno o uzroku broj P41-1020024183 (dalje: Polica osiguranja) sklopljene između tuženika kao osiguratelja i PBZ Card d.o.o. kao ugovaratelja osiguranja, a na temelju koje su osiguranici svi korisnici (fizičke osobe) American Express Green osobnih i poslovnih kartica s trajanjem osiguranja od 1. siječnja 2016. u 00.00 sati do 1. siječnja 2018. u 00.00 sati.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je Polica osiguranja vinkulirana u korist ugovaratelja osiguranja PBZ Card d.o.o., koji pridržava pravo iz iznosa odštete najprije namiriti sve tražbine koje ima prema osiguraniku;

- da su sastavnim dijelom Police osiguranja Opći uvjeti za kolektivno osiguranje korisnika American Express kartica od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) i Tablica za određivanje postotka trajnog gubitka opće radne sposobnosti invaliditeta kao posljedica nesretnog slučaja (nezgode) ukoliko njihove odredbe nisu u suprotnosti s odredbama Ugovora o kolektivnom osiguranju korisnika American Express kartica od posljedica nesretnog slučaja s uključenjem slučaja smrti neovisno o uzroku;

- da je Policom osiguranja ugovorena naknada za trajni invaliditet uslijed nezgode u iznosu od 70.000,00 kuna, uz samopridržaj od 10 %;

- da se 15. siječnja 2016. tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede u nezgodi koja se dogodila na vojnom poligonu „[adresa], što je za posljedicu imalo trajni invaliditet uslijed nezgode koji je osnovom u postupku provedenog medicinskog vještačenja utvrđen u omjeru od 61 %.

10. Polazeći od toga da prvostupanjski sud nije odlučio o prigovoru nedostatka aktivne legitimacije, drugostupanjski sud, prihvaćajući žalbene navode tuženika da tužitelj nije aktivno legitimiran za podnošenje tužbe, preinačava prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 962. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO), te primjenom pravila o teretu dokazivanja odbija tužbeni zahtjev. Shvaćanje je drugostupanjskog suda da je na tužitelju teret dokaza da ne postoji tražbina PBZ Card d.o.o. koja je osigurana vinkulacijom police osiguranja i da postoji suglasnost ugovaratelja osiguranja PBZ Card d.o.o. kojemu je polica vinkulirana za isplatu utuženog iznosa, a što tužitelj nije dokazao. Kao argumentaciju takvog zaključka drugostupanjski sud se poziva na pravna shvaćanja izražena u odlukama ovog suda broj Rev-1037/2007-2 od 19. studenoga 2008. i Rev-166/2011-2 od 24. rujna 2014.

11. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojih je dopušteno podnošenje revizije u ovom stupnju postupka sporna je primjena odredbe čl. 962. st. 1. ZOO-a, kojom je regulirano osiguranje imovine, a u konkretnom slučaju radi se o ugovoru o osiguranju osoba, koje reguliraju odredbe čl. 966. do čl. 989. ZOO-a.

12. Odredba čl. 962. ZOO-a, naslovljena kao „Naknada nositeljima založnog i drugih prava“ sadržana je u dijelu ZOO-a „Osiguranje imovine“, a glasi:

(1) Nakon nastupanja osiguranog slučaja založna prava i ostala prava koja su ranije postojala na osiguranoj stvari prelaze na dugovanu naknadu, kako u slučaju osiguranja vlastite stvari, tako i u slučaju osiguranja tuđih stvari zbog obveze njihova čuvanja i vraćanja, te osiguratelj ne može isplatiti naknadu osiguraniku bez suglasnosti nositelja tih prava.

(2) Te osobe mogu zahtijevati neposredno od osiguratelja da im u granicama iznosa osiguranja i prema zakonskom redu isplati njihove tražbine.

(3) Međutim, ako u trenutku isplate osiguratelj nije znao niti je mogao znati za ta prava, izvršena isplata naknade osiguraniku ostaje pravovaljana.

13. U ovom konkretnom slučaju jasno je da se ne radi o osiguranju imovine već o osiguranju osoba, radi čega odluka u ovoj pravnoj stvari ne može biti utemeljena od odredbama ZOO-a koje se odnose na osiguranje imovine, a što je ujedno i odgovor na postavljeno pitanje.

14. Naime, odredbe čl. 962. ZOO-a isključivo normiraju odnose iz osiguranja imovine, a ne i iz osiguranja osoba, a što se tiče založnih prava vezano za osiguranje osoba odredba čl. 980. ZOO-a regulira samo mogućnost zalaganja police osiguranja života, ali ne i zalaganje police osiguranja od nesretnog slučaja.

15. Pojam vinkulacije i pojam založnog prava, odnosno pozicija vinkulanta i založnog vjerovnika se u bitnome razlikuju te ih kako pojmovno tako ni sadržajno nije moguće izjednačiti pa je kod osiguranja osoba potrebno razlikovati vinkulaciju police osiguran ja od zalaganja police osiguranja.

16. Iako pravni pojam vinkulacije police osiguranja nije zakonski uređen prema pravnoj teoriji pod vinkulacijom police osiguranja podrazumijeva se „izjava osiguranika da će nakon nastupa osiguranog slučaja osiguratelj osigurninu u cijelosti ili djelomično isplatiti određenoj osobi, odnosno da se bez pristanka te osobe osigurnina osiguraniku ne smije isplatiti.“.

17. Vinkulaciju police osiguranja moguće je primijeniti i kod ugovora o osiguranju imovine i kod ugovora o osiguranju osoba (života i nesretnog slučaja). Prema pravnom shvaćanju ovog suda izraženog u odluci Rev-1037/2007-2 od 19. studenoga 2008. vinkulacija je izjava u polici osiguranja kojom se ustupaju prava na osigurninu trećoj osobi. Ustupanje prava na osigurninu obavlja se prije nastanka osiguranog slučaja, ali se vinkulacijom police ne prenosi svojstvo osiguranika. U konkretnom slučaju to znači da tužitelj ostaje osiguranik i nakon vinkulacije police osiguranja, jer vinkulacija ne znači prijenos svih prava iz police osiguranja na vinkulanta, ovdje ugovaratelja osiguranja, već prijenos prava na isplatu osigurnine ili prijenos prava na odobrenje isplate osigurnine. Naime, vinkulacijom je ugovaratelj osiguranja pridržao pravo iz iznosa odštete najprije namiriti sve tražbine koje ima prema osiguraniku, ali to ne znači da je tužitelju kao osiguraniku prestalo pravo tražiti isplatu osigurnine u smislu odredbe čl. 921. ZOO-a. Navedeno odredbom propisano je da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja. Stoga je u ovoj pravnoj stvari bilo potrebno utvrditi je li tužitelj kao osiguranik po polici osiguranja koja je vinkulirana u korist ugovaratelja osiguranja do namirenja tražbina koje ima prema osiguraniku aktivno legitimiran za podnošenje tužbe te postoji li razlog za ostvarivanje vinkuliranih prava. Isto tako potrebno je utvrditi i u kojem iznosu vinkulant ima pravo namiriti tražbine koje ima prema osiguraniku.

18. Odričući tužitelju aktivnu legitimaciju primjenom čl. 962. st. 1. ZOO -a drugostupanjski sud se u pobijanoj odluci poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje se odnose na zalog police osiguranja života, u smislu odredbe čl. 890. ZOO-a, koju je založio ugovaratelj osiguranja kao jamstvo vjerovniku za otplatu kreditnog duga (Rev-166/2011-2 od 24. rujna 2014.) te policu osiguranja životinja, koja je vinkulirana u korist ugovaratelja osiguranja u primjeni tadašnje odredbe čl. 938. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99), koja odgovara odredbi čl. 962. ZOO-a, a odnosi se na osiguranje imovine (Rev-1037/2007-2 od 19. studenoga 2008.), zanemarujući da se u ovoj pravnoj stvari radi o vinkulaciji police osiguranja osoba od nesretnog slučaja.

19. Svakako da se u slučajevima vinkulacije police osiguranja od nesretnog slučaja postavlja pitanje kako će osiguratelj prije isplate po polici osiguranja koja je vinkulirana u korist trećega, na zahtjev osiguranika izvršiti isplatu osigurnine odnosno kako će kao u konkretnom slučaju provjeriti postoji li pravo vinkulanta da najprije namiri svoje potraživanje koje ima prema osiguraniku.

20. Iz stanja predmeta spisa jasno proizlazi da se tužitelj obratio tuženiku zahtjevom za isplatu po predmetnoj polici te je tuženik tužitelju uputio dopis 25. listopada 2016. da je potrebno dostaviti određenu dodatnu medicinsku dokumentaciju i zapisnik o očevidu, jer da bez dodatne medicinske dokumentacije nije u mogućnosti utvrditi pravnu osnovanost zahtjeva i trajne posljedice, navodeći da pri tomu postupa sukladno čl. 943. ZOO-a. No, u istom dopisu tuženik ničim ne problematizira vinkulaciju police u korist ugovaratelja osiguranja i pravo tužitelja na isplatu, već odbija iz drugih razloga isplatiti osigurninu posljedično čemu je tužitelj podnio predmetnu tužbu.

21. Dakle, tuženik je znao da je polica vinkulirana i tužitelju nije uskratio isplatu iz tog razloga, već je naprotiv tražio određenu dodatnu medicinsku dokumentaciju i zapisnik o očevidu pa bi kao primjer dobre poslovne prakse osiguratelja bio da u takvoj situaciji prije obrade zahtjeva za isplatu po polici osiguranja koja je vinkulirana u korist trećega o tomu obavijesti osiguranika ili pak postavi upit ugovaratelju osiguranja da se izjasni postoji li još uvijek razlog za ostvarivanje vinkuliranih prava. Ovo stoga, jer po pitanju tereta dokaza treba poći i od toga da je tužitelj u podnesku od 22. veljače 2019. isticao da nije upoznat s Općim uvjetima za kolektivno osiguranje niti ih je primio te je predložio izvođenje dokaza pribavljanjem očitovanja PBZ Card o korištenju Am Ex kartice i svoje saslušanje.

22. Zbog pogrešnog pravnog pristupa, ocjenjujući zahtjev tužitelja samo kroz sadržaj odredbe čl. 962. st. 1. ZOO-a koja se odnosi na osiguranje imovine, propuštajući pri tome ocijeniti zahtjev tužitelja primjenom odredbi čl. 966. do čl. 989. ZOO -a, koje se odnose na osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja, sud drugog stupnja nije utvrdio činjenično stanje odlučno za donošenje odluke u ovom sporu, pa je stoga sukladno odredbi čl. 391. st. 7. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

23. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 23. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić