REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-141/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dejvid Kazalac, odvjetnik u Poreču, protiv tuženice Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-855/2023-3 od 9. listopada 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču -Parenzo poslovni broj P-91/2023-28 od 12. svibnja 2021., u sjednici održanoj 23. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja, preinačuje se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-855/2023-3 od 9. listopada 2024. i sudi:

1. Odbija se žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-91/2023-28 od 12. svibnja 2021.

2. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove revizijskog postupka u iznosu od 816,36 Eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te da je ovlašten na temelju ove presude ishoditi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i u svoju korist, nakon pravomoćnosti iste.

II. Dužna je tuženica naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 1.219,41 eura/9.187,65 kuna, u roku 15 dana.“.

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je presuda suda prvog stupnja i odbijen tužbeni zahtjev te je naloženo tužitelju da tuženici naknadi troškove postupka u iznosu od 995,40 eur sa zateznim kamatama od 9. listopada 2024. do isplate kao i troškove žalbenog postupka u iznosu od 199,08 eur.

3. Ovaj sud, rješenjem broj Revd-1076/2025-2 od 2. rujna 2025., dopustio je tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

„Jesu li vlasnik arondiranog zemljišta i korisnik arondacije sklopili usmeni ugovor o zamjeni nekretnina koji je u cijelosti izvršen od strane obiju ugovornih strana 1961. pa kao takav predstavlja valjani titulus i modus stjecanja vlasništva tih nekretnina sukladno pravilima Općeg građanskog zakonika, u situaciji kada je u postupku arondacije 1961. vlasnik arondiranog zemljišta fizički i realno deposediran odnosno kojemu je na taj način oduzeto vlasništvo nekretnine koja je obuhvaćena arondacijom, i koji je fizički i realno uveden u posjed druge nekretnine koja mu je dodijeljena na ime naknade za arondirano zemljište, a korisnik arondacije je uveden u posjed nekretnine sa koje je deposediran vlasnik arondiranog zemljišta, ukoliko o tome nadležno upravno tijelo koje je provodilo arondaciju nije izdalo rješenje o arondaciji?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu, uz naknadu troškova revizijskog postupka.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću na kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], površine 7930 m2, koju je prema tvrdnjama tužitelja njegov prednik 1961. dobio od prednika tuženice u zamjenu za kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] te da se od tada putem svojih prednika nalazi samostalnom posjedu.

9. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev pozivom na odredbe čl. 128. st. 2. i čl. 130. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZVDSP) u bitnom s obrazloženjem:

- da je u zemljišnim knjigama tuženica upisana kao vlasnica cijele kč. br. [katastarska čestica], u površini od 7930 m2;

- da je k. č. br. [katastarska čestica] u naravi maslinik, omeđen sa sjeverne, južne i istočne strane starim suhozidom, a sa zapadne strane graniči s drugim maslinikom;

- da je na temelju kupoprodajnog ugovora UL, otac tužitelja, 1. kolovoza 1948. od CL kupio dio k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] za 38.000 dinara i to u površini od 6000 m2, ali da nije bio upisan u zemljišne knjige kao vlasnik;

- da je u postupku osnivanja novog katastarskog operata za k. o. [katastarska općina] prilikom izlaganja katastarskih podataka k. č. br. [katastarska čestica] od 1956. upisana kao posjed UL, oca tužitelja;

- da su zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] u koju spada k. č. br. [katastarska čestica], osnovane 1959. te je od 4. ožujka 1959. k. č. br. [katastarska čestica] upisana kao općenarodna imovina pod upravom Općine Poreč:

- da je nakon 1961. na području Finide za nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u to vrijeme proveden postupak arondacije zemljišta radi stvaranja plantaže lješnjaka na većoj površini od 40 ha, te je otac tužitelja odlukom mjesne vlasti deposediran i u posjed je stupila prednica tuženice ondašnja Općina Poreč, te neposredno poljoprivredna zadruga Tar, kombinat (tako sud zaključuje na temelju podataka iz zemljišne knjige i iz iskaza svjedoka ZL);

- da je na temelju izjave FL utvrđeno je da je bio član mjesne vlasti u [adresa] i da je sudjelovao u dodjeli zemljišta kada je ocu tužitelja na ime zamjene za zemlju u Finidi, parcela zvana Komunela, dana u vlasništvo i posjed kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina];

- da je otac tužitelja u zamjenu za k. č. br. [katastarska čestica] dobio je predmetnu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i uveden u posjed te nekretnine i od tada obitelj tužitelja ni od koga smetana nekretninu drži u samostalnom posjedu;

- da je deposedacija izvršena, ali da ne postoji pisana isprava nadležnog tijela o provedenom postupku arondacije za k. č. br. [katastarska čestica] i dodjeljivanje u zamjenu k. č. br. [katastarska čestica];

- da je deposediranje oca tužitelja izvršeno (zbog arondacije) s k. č. br. [katastarska čestica], bez pisane isprave, kao i uvođenje u posjed k. č. br. [katastarska čestica], koja je dobivena u zamjenu. Iz ovog sud zaključuje da se zapravo tužitelj kada govori o arondaciji poziva na faktičko zaokruživanje zemljišta, okrupnjavanje poljoprivrednog zemljišta na području zvanom Finida, a ne na upravni postupak u smislu odredbi Zakon o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području Narodne Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 111/47 i 25/58) te je uveden u posjed utužene nekretnine, faktičnom zamjenom;

- da to što pravni posao, tj. ugovor o zamjeni nije sklopljen u pisanom obliku, ne utječe na njegovu valjanost s obzirom da su ga ugovorne strane u potpunosti ispunile što proizlazi iz iskaza svih saslušanih svjedoka, od kojih su neki sudjelovali u tom postupku te je prednik tužitelja prema odredbama OGZ-a stekao vlasništvo utužene nekretnine u posjedu koje se i danas nalazi tužitelj, te je kao nasljednik svog oca stekao pravo vlasništva jer su ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 128. st. 2. i čl. 130. st. 1. ZVDSP-a;

- da je 1961. do 1963. predmetna nekretnina upisana kao općenarodna imovina pod upravom Općine Poreč pa da stoga nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju zakona dosjelošću jer da nisu protekli rokovi određeni zakonom.

10. Drugostupanjski sud preinačava prvostupanjsku presudu u bitnom s obrazloženjem:

- da se ne radi o ugovoru o zamjeni jer je postupak arondacije očito proveden na nekretninama upisanim u k. č. br. [katastarska čestica], s obzirom da se u spisu nalaze rješenja za druge nekretnine o provođenju postupka arondacije;

- da se vlasništvo nekretnine na temelju odluka vlasti stječe u trenutku pravomoćnosti, odnosno konačnosti odluke, a tužitelj suprotno utvrđenju suda prvog stupnja nije mogao steći pravo vlasništva temeljem ugovora o zamjeni jer nikakva zamjena nije valjani način stjecanja prava vlasništva niti je mogla biti izvršena u postupku arondacije bez donošenja rješenja u postupku arondacije da bi prednik tužitelja dao k. č. br. [katastarska čestica] i da bi njemu pripadala sporna nekretnina;

- da se ne mogu prihvatiti iskazi svjedoka o tome da je stvarno izvršena zamjena nekretnina u postupku arondacije s obzirom da se u postupku arondacije provodi poseban upravni postupak;

- da nisu ispunjene ni zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću jer nedvojbeno proizlazi da prednici tužitelja, a i tužitelj nisu bili pošteni posjednici jer su znali i morali znati da im ne pripada pravo na posjed jer nisu dobili rješenje o arondaciji kao što je dobio brat oca tužitelja SL koji je u postupku arondacije za dio k. č. br. [katastarska čestica] dobio u vlasništvo prema rješenju k. č. br. [katastarska čestica].

11. Predmet spora valja sagledati i u kontekstu pravnih pravila koja su uređivala arondaciju 1961., jer se radi o postupku arondacije u vrijeme kada je na snazi bila Uredba o arondaciji zemljišta poljoprivrednih dobara i seljačkih radnih zadruga (Službeni list FNRJ, broj 50/51), kojom Uredbom je započeto okrupnjivanje zemljišta radi stvaranja zemljišnih kompleksa za potrebe tadašnjeg društvenog sektora poljoprivrede. Uredba je s vremenom zamijenjena zakonima jer se pokazalo da je postupak previše složen za rješavanje samo podzakonskim aktima. Tek je 1969. donesen Zakon o arondaciji („Narodne novine“, broj 18/69), koji sustavno uređuje područje arondacije.

12. Arondacija, kao mjera tadašnje agrarne politike iz 1961., provodila se na način da su se odlukom nadležnog tijela manja zemljišta pripajala većem, pri čemu vlasnik zemljišta koje se arondacijom pripaja ima pravo na naknadu ili na dodjelu drugog zemljišta iste katastarske kulture i klase.

13. Iz stanja predmeta spisa proizlazi da je u odnosu na nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], površine 822 935 m2 vođen postupak arondacije i da su u odnosu na dijelove te nekretnine donesena rješenja Komisije za arondaciju, no u odnosu na suvlasnički dio k. č. br. [katastarska čestica] prednika tužitelja, koji dio je stekao na temelju kupoprodajnog ugovora 1948., nikakva odluka nije donesena, ali je prednik tužitelja s iste nesporno dopsediran, te je stupio je u posjed utužene nekretnine u razdoblju od 1961. do 1963. u kojem posjedu se i danas nalazi tužitelj kao njegov slijednik.

14. Gledajući kronološki radi se o vremenskom razdoblju od 1948. do 1963. te se na odnos stranaka u ovom sporu imaju primijeniti pravna pravila paragrafa 380. Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) prema kojem je za stjecanje prava vlasništva bila potrebna valjana pravna osnova i pravni način stjecanja, a prema pravnom pravilu paragrafa 431. OGZ-a, prijenos prava vlasništva na nekretninama se vršio uknjižbom u zemljišnim knjigama, kao načinom stjecanja.

15. Navedena pravna pravila sudska praksa tumači tako da se vlasništvo nekretnina moglo steći ne samo upisom u zemljišne knjige, već i na temelju ugovora, pa i usmenog, ako je faktično izvršen pri čemu je predaja posjeda tumačena kao modus stjecanja (u tom smislu i ovaj sud u brojnim odlukama, primjerice broj Rev-250/90 od 20. ožujka 1991., Rev-107/23 od 13. lipnja 2023., Rev-2064/2013 od 25. veljače 2014., Rev-2011/2018-2 od 15. travnja 2025. i dr.).

16. Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja da je prednik tužitelja na temelju ugovora o kupoprodaji iz 1948. stekao vlasništvo k. č. br. [katastarska čestica], jer je sklopljeni ugovor u cijelosti izvršen te je kao vlasnik i posjednik odlukom mjesne vlasti deposediran radi zamjene k. č. br. [katastarska čestica] za k. č. br. [katastarska čestica].

17. Imajući u vidu utvrđenja suda prvog stupnja, da svi saslušani svjedoci iskazuju da je došlo do zamjene nekretnina, od kojih su neki i sudjelovali u postupku arondacije (ZL i OL), da je prednik tužitelja stupio u posjed sporne nekretnine i kada je nedvojbeno da se ne nalazi u posjedu k. č. br. [katastarska čestica] iz koje je deposediran, a koju je stekao na temelju kupoprodajnog ugovora iz 1948., sasvim su neutemeljeni razlozi drugostupanjskog suda o neprihvaćanju iskaza svjedoka o tome da je stvarno izvršena zamjena nekretnina, jer se u postupku arondacije provodi upravni postupak. Činjenicu da u postupku arondacije nije doneseno rješenje općinske komisije za arondaciju, što bi bio temelj za stjecanje prava vlasništva, u ovakvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji drugostupanjski sud nije sagledao kroz primjenu navedenih pravnih pravila OGZ-a, kako je to pravilno učinio prvostupanjski sud. Naime, ne može se odricati tužitelju vlasništvo samo zato što tadašnje vlasti, odnosno prednik tuženice, 1961. nisu donijeli rješenje o zamjeni nekretnina niti to može ići na štetu tužitelja imajući u vidu da su stranke po svemu postupile kao da je doneseno rješenje komisije za arondaciju jer je došlo do faktične zamjene nekretnina deposediranjem prednika tužitelja s njegove nekretnine i njegovim stupanjem u posjed nekretnine koja mu je dana u zamjenu od tadašnjih vlasti. Ujedno se u nedostatku rješenja komisije za arondaciju o zamjeni nekretnina takvo postupanje mora sagledati i kao sklapanje usmenog ugovora o zamjeni nekretnina, za koji je utvrđeno da je sklopljen i izvršen te je kao takav pravni temelj za stjecanje prava vlasništva. Ovo stoga, jer je prema pravnim pravilima OGZ-a jedina pretpostavka da je ugovor u cijelosti izvršen, a u ovoj pravnoj stvari utvrđeno je da su obje strane usmeni ugovor u cijelosti izvršile na način da je faktično izvršena zamjena nekretnina i time je takvim usmenim ugovorom nadomješteno rješenje o zamjeni nekretnina, slijedom čega u primjeni navedenih pravnih pravila OGZ-a takav pravni posao proizvodi valjane pravne učinke i predstavlja pravni temeljem za stjecanje prava vlasništva.

18. Slijedom navedenog odgovor na postavljeno pitanje glasi:

Ako u postupku arondacije 1961. općinska komisija za arondaciju nije donijela rješenje o arondaciji, a između vlasnika arondiranog zemljišta i korisnika arondacije je sklopljen usmeni ugovor o zamjeni nekretnina, koji je u cijelosti izvršen od strane obiju ugovornih strana, takav usmeni ugovor sukladno pravilima OGZ-a predstavlja valjani titulus i modus stjecanja vlasništva tih nekretnina.

19. Slijedom navedenog, a na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a valjalo je prihvatiti reviziju tužitelja i preinačiti drugostupanjsku presudu i odlučiti kao u točki I.1. izreke ove presude.

20. S obzirom da je odbijena žalba tuženice, valjalo je odbiti i njen zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka i odlučiti kao u točki I.2. izreke ove presude.

21. Tužitelju je dosuđen trošak zastupanja po odvjetniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23), za trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije i trošak sastava revizije prema Tbr. 10/5 - po 300,00 Eur što uz PDV 25% i trošak sudske pristojbe na prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 66,36 Eur, iznosi 816,36 Eur.

22. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na reviziju jer prema napomeni uz Tbr. 3. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj 37/23) proizlazi da se ne plaća sudska pristojba na reviziju ako je sud rješenjem dopustio reviziju.

Zagreb, 23. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić