REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5400/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać Ručević, članice vijeća, Mirjane Magud, članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HČD iz [adresa], kojega zastupa punomoćnik Marko Krpan, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Ana Galoši Comiso, odvjetnica u Zagrebu, radi namirenja potraživanja iz založene stvari, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž – 427/2025-3 od 11. rujna 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P - 264/2021-39 od 20. studenoga 2023., u sjednici održanoj 23. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž – 427/2025-3 od 11. rujna 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P - 264/2021-39 od 20. studenoga 2023.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik osporava istaknute navode tužitelja, s prijedlogom da ovaj sud donese rješenje kojim se odbacuje odnosno odbija prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP- a.
4. Pobijana presuda u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja temelji se na činjeničnim utvrđenjima i razlozima: - „…da tuženiku nije dan zajam u visini koja proizlazi iz članka 1. stavka 2. ugovora o zajmu, već da mu je, nakon plaćanja računa i honorara kreditnom uredu, od iznosa zajma navedenog u spornom ugovoru (152.000,00 kn) dan iznos od 56.000,00 kn, kako to proizlazi iz sadržaja predmetnog računa...“, te – da „…Imajući na umu nalazom i mišljenjem vještaka utvrđeno preostalo stanje duga po predmetnom ugovor o zajmu uz uvažavanje stvarnog iznosa zajma od 56.000,00 kn, ovaj sud nalazi da dospjela tražbina tužitelja osigurana zalogom na dan 13. travnja 2016. iznosi 2.983,11 kn/395,93 eur, uz napomenu da stranke na matematički izračun vještaka primjedbi nisu imale…“. U smislu prethodno navedenih činjeničnih utvrđenja i razloga na kojima se temelji pobijana odluka, pitanje kako ga je u prijedlogu naznačio tužitelj i odnosi se na pretpostavke u kojima treće osobe mogu utjecat na visinu tražbine davatelja zajma, nije važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, jer ne proizlazi iz činjeničnih utvrđenja i razloga na kojima se pobijana odluka temelji. Isto tako, prema u prijedlogu naznačenim razlozima važnosti nije riječ o pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
5. Kako, dakle, nije riječ o pravnom pitanju važnom za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.
6. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tužitelj dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o prijedlozima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim odlukama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove odluke su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje, čime nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP- a.
7. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.
8. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 23. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
