REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4558/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać Ručević, članice vijeća, Mirjane Magud, članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Jurica Borojević i Domagoj Jugović, odvjetnici u Novoj Gradiški, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za Ministarstvo unutarnjih poslova, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž R-72/25- 3 od 17. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pr-105/23-27 od 18. veljače 2025., u sjednici održanoj 23. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbija.
II. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž R-72/25-3 od 17. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pr-105/23-27 od 18. veljače 2025. u kojem je postavila sljedeća pravna pitanja:
„1. Da li je drugostupanjski sud ne cijeneći žalbene razloge tužene i ne dajući nikakvo obrazloženje i razloge o odlučnim činjenicama u pogledu istaknutih žalbenih navoda od strane tužene (samo navodeći da je prvostupanjski sud pravilno postupio i navodeći utvrđenja suda prvog stupnja bez dovođenja istih u odnos s navodima žalbe) čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku?
2. Postupaju li sudovi protivno relevantnim odredbama Zakona o policiji (NN 34/1 1 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19), Uredbe o plaćama policijskih službenika (NN 129/1 1 , 82/12, 25/13, 140/13, 32/1 5, 40/15, 40/16, 1 1/17, 129/17, 5/18, 66/18, 09/18 i 24/19) i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN br. 104/13 i 150/13), kada za slučaj obavljanja policijskih poslova u višednevnim službama na moru paušalno određuju stvarno odrađene sate rada na terenu (24 sata minus 8 sati odmora minus sati redovnog radnog vremena = sati prekovremenog rada, te 24 sata minus osam sati odmora = sati stvarnog radnog vremena) i na taj način utvrđuju koji iznos na ime prekovremenog rada je tužena dužna platiti tužitelju, bez da su utvrdili stvarno (faktično) odrađene sate rada obzirom na radno mjesto i nalog - zapovijed za obavljanje odgovarajućih poslova (a za što je tužena sudu ponudila relevantne dokaze: radne naloge i evidencije za obračun plaće u kojima je točno definirano što je naloženo, što je odrađeno i što je i na ime čega isplaćeno policijskom službeniku, ovdje tužitelju)?
3. Dakle, mogu li se svi ostali sati koje je službenik (tužitelj) proveo na radu na terenu na brodu, a pritom se misli na sate koji se dobiju nakon što se od 24 sata jednog dana oduzmu sati redovnog radnog vremena i sati odmora, odrediti na taj način u paušalnom iznosu i smatrati prekovremenim radom, bez da se utvrdi da li je za vrijeme tih ostalih sati tužitelj stvarno (faktično) radio s obzirom na njegovo radno mjesto i nalog (i za koje sate mu onda pripada pravo na uvećanu plaće za prekovremeni rad) ili je za te ostale sate potrebno utvrditi da li je za vrijeme istih tužitelj stvarno aktivno radio ili pak bio u pasivnoj pripravnosti na brodu ili u luci izvan broda (a za što mu je tužena i isplatila odgovarajuću naknadu)?
4. Je li, za obavljanja policijskih poslova u višednevnim službama na moru, vrijeme izvan redovnog radnog vremena (izuzev vremena kada je policijski službenik- tužitelj odmarao), a za koje policijski službenik-tužitelj nije aktivno radio, nego bio u pripravnosti na brodu ili u luci, vrijeme prekovremenog rada ili vrijeme pasivnog dežurstva (čl. 57. Kolektivnog ugovora, naknada po čl. 44 st. 4)?“
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj osporava istaknute navode tuženice te predlaže odbaciti prijedlog kao nedopušten. Ujedno traži trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje tužitelja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP-a za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Naime, tijekom postupka među strankama je bilo sporno ima li tužitelj pravo zahtijevati isplatu naknade razlike plaće s osnove neplaćenog prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom i blagdanima te noćnog rada za razdoblje od travnja 2011. do prosinca 2013. i to za vrijeme višednevne službe na brodu.
3.2. Prvo postavljeno postupovnopravno pitanje svodi se na (ne) postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka u ovom konkretnom slučaju (je li drugostupanjski sud u pobijanoj odluci propustio obrazložiti neke činjenice odnosno odgovoriti na neki žalbeni prigovor, koje predlagateljica smatra odlučnima). U situaciji kad takva bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda ili drugog drugostupanjskog suda (kao što je upravo u ovom predmetu slučaj) ne radi se o važnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
3.3. Preostala postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, pitanja su činjenične naravi i potpuno vezana za okolnosti svakog pojedinog slučaja (koliko je sati tužitelj radio dok je bio u pripravnosti na brodu odnosno je li faktično stvarno aktivno radio ili se odmarao), a takva pitanja, koja su utemeljena na preispitivanju činjeničnih okolnosti konkretnog predmeta koje predlagatelj ocjenjuje drugačije od suda, ne mogu biti predmet preispitivanja u revizijskom postupku, a niti su tako postavljena važna pitanja za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu (tako i u Revd-309/25-2 od 1. srpnja 2025.).
4. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, odlučiti kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
5. Tužitelju nisu dosuđeni traženi troškovi na ime odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije bila radnja potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a). Stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 23. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
