REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5489/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Denis Pedić, odvjetnik u Popovači, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, kojeg zastupa punomoćnik Petra Vatavuk, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučuju o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-823/2025-2 od 4. rujna 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Kutini, Stalne službe u Novskoj poslovni broj P-614/2024-10 od 17. lipnja 2025., na sjednici održanoj 23. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja se odbija.

II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih prava tužitelja zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-823/2025-2 od 4. rujna 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Kutini, Stalne službe u Novskoj poslovni broj P-614/2024-10 od 17. lipnja 2025.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj postavlja dva pitanja, koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:

„1. Uzima li se u obzir vrijednost deklaratornog tužbenog zahtjeva prilikom izračuna vrijednosti predmeta spora kod odluke o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 37. st. 1. ZPP-a u slučaju postajanja i kondemnatornog tužbenog zahtjeva? 2. Je li drugostupanjski sud ovlašten utvrđivati vrijednost predmeta spora nakon zaključenja prethodnog postupka u smislu odredbe čl. 40. ZPP-a?“.

3. Tužitelj podnosi prijedlog za dopuštenje revizije i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) navodeći da su mu postupanjem drugostupanjskog suda povrijeđena prava na pravično suđenje, zajamčena čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija).

4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

5. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP -a, ovaj je sud ocijenio da na temelju onog što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno , nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

6. U pobijanoj presudi je izraženo shvaćanje, a s obzirom na prvo postavljeno pitanje, da tužbeni zahtjev koji glasi na utvrđen je ništetnosti sporne ugovorne odredbe predstavlja samo deklaratorni preambul zahtjevu za isplatom, te se ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora već da se vrijednost predmeta spora određuje samo prema vrijednosti kondendatornog zahtjeva. Navedeno je shvaćanje u skladu sa shvaćanjem ovoga suda izraženog u odlukama poslovni broj Rev-1264/07 od 29. listopada 2008. i Revr-758/2007 od 16. siječnja 2008. Pozivanjem tužitelja na odluku ovoga suda Revd-204/2024 od 23. siječnja 2024. ne govori u prilog pitanja predlagatelja, dok je pozivanje na odluke drugostupanjskoga suda (Županijski sud u Zagrebu poslovni broj Gž-3575/2025-2 od 2. rujna 2025.) neodlučno, s obzirom na izraženo pravno shvaćanje ovoga suda. U odnosu na drugo postavljeno pitanje tužitelj ne navodi razloge radi kojih smatra da bi to pitanje bilo važno ne samo za odluku u sporu nego i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni pri čemu općenito navođenje „da nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske o postavljenim pravnim pitanjima“ ne predstavlja valjani razlog u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

7. Slijedom navedenoga, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP -a odlučiti kao pod točkom I. izreke ovoga rješenja.

8. Nadalje, tužitelj tvrdi da mu je u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije. Međutim, pobijana odluka je obrazložena i ne može se po ocijeni ovoga suda smatrati arbitrarnom niti očito nerazumnom, slijedom čega tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

9. Slijedom navedenoga, u pogledu prijedloga tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP -a, odnosno u pogledu pozivanja na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom , valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a odlučiti kao u izreci pod točkom II. ovoga rješenja.

Zagreb, 23. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić