REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1407/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać Ručević, članice vijeća, Mirjane Magud, članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Marčan & partneri sa sjedištem u Rijeci, protiv tuženika OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kojega zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kovačević, Koren i partneri sa sjedištem u Rijeci, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i novčane tražbine, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž – 217/2023-2 od 3. rujna 2025., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji broj P - 267/2019-25 od 5. siječnja 2021., u sjednici održanoj 23. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž – 217/2023-2 od 3. rujna 2025., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji broj P - 267/2019-25 od 5. siječnja 2021.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP- a.
4. Pobijanom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja na utvrđenje „…da su ništetne odredba članka 11. točka 1. Ugovora o kreditu od 1. veljače 2005. (u dijelu u kojem je tuženik ovlašten mijenjati kamatnu stopu u skladu s važećim odlukama banke kao i da nisu zakonite odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa koje je tuženik donio 13. veljače 2007., 16. siječnja 2009., 15. prosinca 2009. i 7. siječnja 2011. - točka 1. izreke) i odredba članka 10 b), Ugovora o kreditu od 1. veljače 2005. kojom je ugovoreno da se da će tužiteljica plaćati kredit u mjesečnim ratama u kunskoj protuvrijednosti određenoj korištenjem tuženikovog prodajnog deviznog tečaja važećeg za CHF na dan ispunjenja obveze, (točka 2. izreke)…“. U preostalom kondemnatornom dijelu na isplatu i u odluci o troškovima postupka prvostupanjska odluka je ukinuta i predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4.1. U dijelu kojim je pobijanom odlukom prvostupanjska presuda potvrđena, pobijana presuda je u skladu s pravnim shvaćanjem zauzetim u odlukama ovog revizijskog suda broj Revt – 249/2014 od 9. travnja 2015. i Rev – 2221/2018 od 3. rujna 2019., i dalje, te u skladu s pravnim shvaćanjem ovog suda u odluci broj Rev-809/2021-2 od 21. prosinca 2022. u odnosu na ovlaštenje potrošača koji je sklopio dodatak ugovora o kreditu da deklaratornim zahtjevom tražiti utvrđenje ništetnim pojedine odredbe ugovora o kreditu. Preostala pitanja kako ih je u prijedlogu naznačio tuženik odnose se na kondemnatorne zahtjeve tužitelja (na pravne učinke sklopljenog dodatka ugovoru na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju /„Narodne novine“, broj 102/15./), dakle u dijelu kojim je pobijanom odlukom prvostupanjska presuda ukinuta, te tako nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.
6. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tuženik dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevu, prijedlozima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim odlukama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove odluke su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje, čime nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
7. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.
Zagreb, 23. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
