REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-901/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, pravnoj stvari tužitelja LC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Denis Orlić, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika PC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tonći Milić, odvjetnik u Metkoviću, radi prestanka uznemiravanja, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-155/2024-4 od 4. studenoga 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-236/2020 od 2. lipnja 2023., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-236/2020 od 31. siječnja 2024., u sjednici održanoj 23. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravno pitanje, odbija se.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-155/2024-4 od 4. studenoga 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-236/2020 od 2. lipnja 2023., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-236/2020 od 31. siječnja 2024. pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je naznačio pravno pitanje koje smatra važnim za odluku o sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava u sudskoj praksi, uz tvrdnju da je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda.
3. Nadalje, tuženik sadržajem prijedloga za dopuštenje revizije i pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP ukazuje na "arbitrarno postupanje sudova".
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, tuženik sadržajem pitanja sugerira da tužitelj nije dokazao da način koji je predložio za otklanjanje uzroka štetnih imisija nije jedini način na koji se ti uzorci mogu otkloniti, a koja tvrdnja je suprotna sadržaju pobijane odluke. Naime, drugostupanjski sud u toč. 24. obrazloženja navodi da nije utvrđeno postojanje više različitih mogućnosti uklanjanja štetnih imisija od onih koje je tužbom zatražio tužitelj, a koji su u skladu s nalazom vještaka te da stoga nema nepodudarnosti s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev 2686/90 od 14. ožujka 1991. Imajući na umu obrazloženje drugostupanjske presude, sadržaj pitanja te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije ovaj sud ne nalazi da u okolnostima konkretnog slučaja pobijana odluka odstupa od prakse revizijskog suda. Tuženik zapravo kroz postavljeno pitanje i obrazloženje prijedloga još jednom izražava nezadovoljstvo pobijanom presudom, a to svakako nije razlog za intervenciju ovoga suda i dopuštenje revizije.
6. Nadalje, ovaj sud je stava da tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija). Naime, drugostupanjska presuda je obrazložena, sadrži jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, tuženiku je omogućeno iznositi činjenice i predlagati dokaze u postupku pred nižestupanjskim sudovima, te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Stoga, drugostupanjska presuda nije arbitrarna ili očito nerazumna. Prema tome, ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.
7. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješeno je kao u st. I. izreke, dok je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, riješeno kao u st. II. izreke.
Zagreb, 23. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
