REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5066/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivana Horvat, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Volić, Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o. u Garešnici, protiv tuženice NK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Jelena Košutić, odvjetnica u Zagrebu, radi prestanka uzdržavanja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž Ob-41/2025-2 od 7. kolovoza 2025., kojim je potvrđena odluka o parničnom trošku sadržano u presudi na temelju priznanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-529/2025-4 od 23. svibnja 2025., ispravljenoj rješenjem istoga suda poslovni broj P Ob-529/2025-13 od 15. listopada 2025., na sjednici održanoj 23. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije, protiv rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž Ob-41/2025-2 od 7. kolovoza 2025., kojim je potvrđena odluka o parničnom trošku sadržana u presudi na temelju priznanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-529/2025-4 od 23. svibnja 2025. ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P Ob-529/2025-13 od 15. listopada 2025. zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu koja glase:
„1. Može li sud obvezati tužitelja na naknadu parničnog troška stranci koja je u izvansudskoj prepisci punomoćnika stranaka navela da se ne protivi prestanku uzdržavanja iako je i dalje unatoč tome vodila ovrhu radi naplate tog uzdržavanja i to za razdoblje od kada su ispunjeni uvjeti za prestanak uzdržavanja pa nadalje? 2. Može li se izjava stranke dana e mailom putem punomoćnika prije pokretanja postupka kojom navodi da je suglasna sa prestankom uzdržavanja bez navođenja točnog datuma od kad bi bila suglasna sa prestankom uzdržavanja smatrati okolnošću da ta stranka nije dala povoda za pokretanje postupka radi prestanka uzdržavanja? 3. Može li sud obvezati tužitelja na naknadu troška tuženiku tako što smatra da tuženik nije dao povoda tužbi ukoliko tužitelj nije imao druge mogućnosti staviti izvan snage raniju sudsku odluku o uzdržavanju osim u sudskom postupku tražiti da se sudskom odlukom izmijeni ranija sudska odluka o uzdržavanju?
4. Može li sud obvezati tužitelja kao stranku koja je u cijelosti uspjela u sporu na naknadu troška tuženici, samo zato što je protivna stranka u odgovoru na tužbu priznala tužbeni zahtjev iako priznanje nije bilo precizno, a postupak za prestanak uzdržavanja je bio nužan za ostvarivanje prava tužitelja?
5. Može li sud utemeljiti svoju odluku isključivo na okolnostima i navodima tužene bez da je prethodno omogućio tužitelju da se upozna s tim navodima i očituje o istima?“.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj je sud ocijenio da podneseni prijedlog u odnosu na postavljena pravna pitanja, nema propisani sadržaj.
3. Naime, tužitelj je u odnosu na postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije propustio određeno navesti razloge zbog kojih smatra da bi upravo ta pitanja bila važna ne samo za odluku u konkretnom sporu, već i u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a zbog čega bi ta pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu. Navedeno je nužan preduvjet za dopuštenost prijedloga za dopuštenje revizije, u smislu da je potrebno ukazati na možebitno postojanje različite prakse revizijskog suda ili različite sudske prakse nižestupanjskih sudova o tom pitanju (prema kojoj o tom u određenim sudskim odlukama je zauzeto pravno shvaćanje suprotno onome iz pobijane odluke) ili iznijeti druge važne razloge u skladu sa navedenim propisom , zbog čega da bi postojala potreba usuglašavanja i razvijanja sudske prakse intervencijom ovoga suda putem izjavljene revizije, a što je u konkretnom slučaju u prijedlogu izostalo.
4. Navodi iz prijedloga za dopuštenje revizije prema kojima postavljena pravna pitanja „nisu jednoobrazno riješena u sudskoj praksi“, a da se pritom ne navodi o kojoj praksi se radi, nije dostatan razlog u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a koji bi opravdavao postupanje revizijskoga suda.
5. Slijedom navedenoga, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 387. st. 2. ZPP-a, pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a riješeno kao u izreci pod točkom I.
6. Tuženici nije priznato trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 155. ZPP-a).
Zagreb, 23. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
