REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4757/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KAVRAN-MAKS d.o.o., Zagreb, Trg žrtava fašizma 6, OIB: 02613171440, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Bartoliću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1079/2025-2 od 14. svibnja 2025., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-804/2024 od 13. siječnja 2025., u sjednici održanoj 23. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Tužitelju se dopušta revizija protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1079/2025-2 od 14. svibnja 2025. u dijelu pod toč. I. i II. izreke u odnosu na povredu ustavnog i konvencijskog prava na mirno uživanje vlasništva.
II. O troškovima prijedloga za dopuštenje revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1079/2025-2 od 14. svibnja 2025., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-804/2024 od 13. siječnja 2025.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je pozivom na čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) istaknuo da su mu u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava, i to pravo na pravično suđenje i pravo vlasništva, zajamčeni Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. Tužitelj je naveo kako prijedlog podnosi i na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, te naznačio pravna pitanja koja smatra važnima za odluku o sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
„1. Je li nastalo legitimno očekivanje u smislu vlasničkog prava koje ima zaštitu temeljem čl. 48. Ustava RH, čl. 1. Protokola 1. Konvencije i sukladno odlukama ESLJP, Ustavnog suda RH, Vrhovnog suda RH u slučaju čije povrede od strane državnih tijela, Republika Hrvatska treba naknaditi štetu, trenutkom kada je
a. Nadležno tijelo pozitivno pravno mišljenje da je dopušteno ulaganje pod određenim uvjetima,
b. donesen niz upravnih akta, Odluka o dodjeli sredstava
c. izvršena pozitivna ocjenjena kontrole na terenu,
d. sklopljen upravni ugovor o dodjeli IPARD sredstava,
e. su u cijelosti u skladu s odobrenim projektom prije navedenim mišljenjem, aktima izvršeno ulaganja?
2. Predstavljaju li upravni akt kojim se dodjeljuje potpora iz IPARD programa, sklopljen ugovor i ulaganje korisnika temeljem tih akata – legitimno očekivanje u smislu čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju te može li jednostrano raskidanje takvog ugovora, temeljem naknadne administrativne ocjene, bez (bitne) izmjene činjeničnog stanja, predstavljati povredu legitimnog očekivanje u smislu vlasničkog prava koje ima zaštitu temeljem čl. 48. Ustava RH, čl. 1. Protokola 1. Konvencije i sukladno odlukama ESLJP, Ustavnog suda RH, Vrhovnog suda RH u slučaju čije povrede od strane državnih tijela, Republika Hrvatska treba naknaditi štetu?
3. Je li za odgovornost za naknadu štete zbog povrede legitimnih očekivanja potrebna protupravnost u postupanju državnih tijela?“
4. Može li, sukladno članku 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju i članku 48. Ustava RH, postojati odgovornost države za naknadu štete zbog povrede legitimnih očekivanja korisnika sredstava EU, i kada formalno upravni akt nije ništetan ni nezakonit?
5. Čini li Drugostupanjski sud bitnu povredu parničnog postupka i čl. 354. st. 2 toč. 11 ZPP te povredu čl. 29 Ustava RH, kada u predmetu po tužbi zbog naknade štete zbog povrede legitimnih očekivanja u kojem je Prvostupanjski sud nakon što je ispitao sve pretpostavke za postojanje odgovornosti tj.
i. postoji li “imovina” čiju zaštitu traži tužitelj,
ii. je li došlo do miješanja u tu “imovinu” od strane države i
iii. je li miješanje opravdano zakonom,
iv. je li u javnom interesu, te
v. je li je zadovoljen test proporcionalnosti
utvrdio odgovornost za štetu, a Drugostupanjski sud preinačio odluku bez da je uopće ispitao postojanje prije navedenih pretpostavki, te bez da je dao argumentirani odgovor zašto smatra da nije došlo do povrede legitimnih očekivanja i odgovornosti za štetu, odnosno uopće ne ispitavši tu pravu osnovu, već primjenivši drugu pravnu osnovu tj. čl. 14 ZSDU i zaključujući da bez protupravnosti nema odgovnosti za štetu?
6. Čini li Drugostupanjski sud bitnu povredu parničnog postupka i čl. 354, st. 2 toč. 11 ZPP te povredu čl. 29 Ustava RH, kada uopće ne ispita pravnu osnov na osnovu koje je podnesena tužba i na osnovu koje je donesena Prvostupanjska odluka koju je preinačio?
7. Je li dužnost domaćeg suda da, kada se stranka poziva na pravo EU dati razlog zašto nije primijenio to pravo (Vidi: Baydar protiv Nizozemske, br. zahtjeva 55385/14, Harisch protiv Njemačke zahtjev br. 50053/16, Sanofi Pasteurprotiv Francuske; zahtjev br. 25137/16 , Somorjai protiv Mađarske; zahtjev br. 60934/13, Spasov protiv Rumunjske; br. zahtjeva 27122/14 i Ullens de Schooten i Rezabek protiv Belgije; br. zahtjeva 3989/07), pa ako to tako ne postupi čini li sud povredu čl. 29 Ustava RH ii čl. 6 Konvencije?“.
4. Tuženik je odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije i predložio isti odbaciti, a podredno odbiti.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 2. ZPP i čl. 387. st. 1. ZPP, ovaj sud je ocijenio da je tužitelj učinio vjerojatnim da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP. Naime, s obzirom da je u ovoj pravnoj stvari tužitelju u zakonitom postupku odobrena isplata od strane nadležnog upravnog tijela koja je naknadno odbijena bez sudjelovanja tužitelja u tom postupku, to postoji vjerojatnost da je tužitelju povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva u smislu odredbe čl. 48. Ustava i čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju, a u svezi s odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIB-1373/2009 od 7. srpnja 2009., broj U- III-4673/2008 od 20. svibnja 2009., te broj U-I-2921/2003, U-I-3114/2003, U-I-
3615/2003, U-I-483/2004, U-I-2833/2004, U-I-3172/2005, U-I-2565/2007, U-I- 2150/2008 i U-I-3787/2008 od 19. studenoga 2008. (tako i ovaj sud u odluci broj Revd- 4300/2025-2 od 5. studenoga 2025.).
6. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP u svezi čl. 389.b st. 3. ZPP valjalo je riješiti kao u toč. I. izreke, dok se u svezi pravnih pitanja i ostalih povreda temeljnih ljudskih prava iz prijedloga za dopuštenje revizije na temelju iste zakonske odredbe ima smatrati da je prijedlog povučen.
7. O troškovima prijedloga za dopuštenje revizije odlučit će se u konačnoj odluci (toč. II. izreke).
Zagreb, 23. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
