REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5440/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać Ručević, članice vijeća, Mirjane Magud, članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vladi Vladiki, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika ŠK, iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Renatu Caru, odvjetniku iz Crikvenice, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž – 2582/2025-2 od 17. lipnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici broj Pn - 33/2019. od 31. ožujka 2025., u sjednici održanoj 23. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž – 2582/2025-2 od 17. lipnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici broj Pn - 33/2019. od 31. ožujka 2025.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP- a.
4. Pobijanom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu štete. Pobijana presuda temelji se na činjeničnim utvrđenjima i razlozima: - „…da je tužitelj dana 14. travnja 2013. godine, u večernjim satima, u alkoholiziranom stanju došao u zgradu svjedokinje EK, svoje bivše djevojke te je šakama lupao po vratima njezina stana, ona ga je zbog nelagode pred susjedima uzrokovane vikom i lupanjem po vratima od stana u zgradi, pustila u stan u kojem se nalazila sa ovdje tuženikom, da je tužitelj na prijedlog tuženika sjeo na kauč, da bi se iznenada dignuo i fizički napao svjedokinju, te je tuženik ustao, u namjeri da spriječi daljnji nastavak napada tužitelja do kojeg nije došlo jer je isti bio u alkoholiziranom stanju, te je zbog alkoholiziranog stanja izgubio ravnotežu i pao unatraške, preko namještaja koji se nalazio u stanu, te na taj način zadobio predmetne ozlijede…“, - „…da do fizičkog kontakata tuženika i tužitelja, a nakon nasrtaja tužitelja na svjedokinju EK nije bilo, da je tuženik doista krenuo prema tužitelju, a koji je uslijed alkoholiziranosti krećući se unatraške zapeo za namještaj i zadobio navedenu ozljedu…“, - „…da do fizičkog kontakta stranaka nije niti došlo, jer je tužitelj uslijed alkoholiziranosti pao na pod preko sušila za rublje i taburea, ali da je do istog i došlo, ne bi postojala odgovornost tuženika jer bi, da se štetni događaj odvijao dinamikom koju opisuje tužitelj, postupanje tuženika bilo opravdano nužnom obranom…“.
4.1. Tužitelj je u prijedlogu naznačio pitanja koja se odnose na pretpostavke u kojima se cijeni postojanje nužne obrane.
4.2. U smislu prethodno navedenih činjeničnih utvrđenja i razloga na kojima se temelji pobijana odluka, pitanja kako ih je u prijedlogu naznačio tužitelj nisu važna za odluku u sporu. Naime, nižestupanjski sudovi utvrđuju da šteta koju trpi tužitelj nije nastupila u uzročnoposljedičnoj vezi s radnjom /postupanjem/ tuženika s trenutkom štetnog događaja, dok tek uvjetno …kada bi se štetni događaj odvijao dinamikom koju opisuje tužitelj…, da bi postupanje tuženika bilo opravdano nužnom obranom, tj. da takvo postupanje ne bi predstavljalo protupravnu štetnu radnju u smislu odredbe čl. 1052. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23).
5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.
6. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tužitelj dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o prijedlozima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim odlukama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove odluke su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje, čime nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP- a.
7. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.
Zagreb, 23. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
