REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5529/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BLC PHARMACEUTICA d.o.o., Zagreb, Ulica kralja Zvonimira 82, OIB: 07275548038, zastupanog po punomoćniku Filipu Gereciju, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika BKS Bank AG, Republika Austrija, Klagenfurt, St. Veiter Ring 43, po podružnici BKS BANK AG, Glavna podružnica Hrvatska, Rijeka, Mljekarski trg 3, OIB: 02138784111, zastupanog po punomoćniku Zoranu Vukiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o. u Rijeci, radi ispunjenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4119/2024-4 od 3. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-522/2023-21 od 12. srpnja 2024., u sjednici održanoj 23. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja odbija se.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4119/2024-4 od 3. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-522/2023-21 od 12. srpnja 2024.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je postavio pravna pitanja koja glase: „1. Je li dokument koji nosi naziv „pismo namjere“ obvezujuć za sastavljača tog dokumenta u slučaju da je u tom dokumentu sastavljač preuzeo određenu obvezu, s obzirom na odredbu članka 319. stavka 1. i odredbu članka 320. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, u daljnjem tekstu: ZOO)?
2. Je li bankarsko pismo namjere, u kojem pismu namjere je navedeno da se banka kao sastavljač i izdavatelj tog pisma namjere obvezuje poduzeti određene radnje, obvezujuće za tu banku u smislu da je banka obvezna poduzeti te radnje određene u tom pismu namjere, s obzirom da je banka novčarska institucija, a sve s obzirom na odredbu članka 319. stavka 1. i odredbu članka 320. stavka 1. ZOO -a? 3. Mora li dužnik, u parnici koju vodi protiv banke da banka postupi po bankarskom pismu namjere, dokazivati da je prema banci, kao vjerovniku i kreditoru, ispunio obveze po ugovoru o kreditu, ukoliko dužnik raspolaže bankarskim pismom namjere koje se poziva na taj ugovor o kreditu, ali to pismo namjere sadrži obvezu banke da poduzme određene radnje pod određenim pretpostavkama koje su navedene isključivo u tom pismu namjere i neovisno o ugovornim odredbama konkretnog ugovora o kreditu, a dužnik je dokazao da su te pretpostavke ispunjene i da banka nije postupila po svojoj obvezi iz tog pisma namjere, s obzirom na odredbu članka 319. stavka 1., odredbu članka 320. stavka 1. i odredbu članka 1021. ZOO-a?“.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije podnesen je i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), jer tužitelj smatra da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje, zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav), te čl. 6. i čl. 13. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija), kao i pravo na jednakost pred sudovima zajamčeno čl. 26. Ustava.
4. Tuženik je odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije i predložio isti prijedlog odbaciti, a podredno odbiti.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. ZPP i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u navedenom prijedlogu tužitelja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, budući da u odlukama ovog suda na koje se kao razlog važnosti poziva podnositelj (presudi broj Revt -37/2013-2 od 30. rujna 2014. i rješenju broj Revt-77/2006-2 od 31. siječnja 2008.) nije izraženo pravno shvaćanje o postavljenim pitanjima u okviru procesnopravne situacije koja bi bila podudarna sa situacijom u ovom predmetu. Prema tome, u odnosu na navedena pitanja izostali su razlozi važnosti u smislu čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP, zbog čega nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu dopuštenja revizije.
6. Nadalje, prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom, te da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
7. Ocjena je ovoga suda da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je zbog pogrešne primjene materijalnog i procesnog prava u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje, a kako to tvrdi u svojem prijedlogu. Naime, ocijenjeno je da presuda drugostupanjskog suda sadrži jasne razloge o svim bitnim činjeničnim utvrđenjima i pravnim zaključcima, uslijed čega se ne može smatrati arbitrarnom, pri čemu činjenica da tužitelj nije zadovoljan tumačenjem i primjenom materijalnog prava, a posljedično i ishodom spora, ne dovodi do povrede prava na pravično suđenje. Stoga je ocijenjeno kako nisu ispunjene pretpostavke ni po ovoj osnovi za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije.
8. Iz navedenih razloga, primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno je kao u toč. I. izreke, dok je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 23. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
