REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5601/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Petar Banić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž- 861/2024-3 od 10. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1589/2021-27 od 17. svibnja 2024., na sjednici održanoj 23. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja, se odbija.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda, se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-861/2024-3 od 10. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1589/2021-27 od 17. svibnja 2024. zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu koja glase:

„1. Može li sud, u slučaju utvrđenja ništetnosti valutne klauzule ugovora o kreditu u valuti CHF, odnosno u slučaju kad tužitelj traži isplatu razlike anuiteta kao da se radi o kunskom kreditu, vještaku naložiti izradu nalaza i mišljenja bez da odredi primjenu ugovorne kamate za kredite bez valutne klauzule?

2. Je li, prilikom tumačenja i primjene odredbe članka 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03. - dalje: ZZP) u postupku utvrđenja nepoštenosti ugovorne odredbe između potrošača i trgovca, potrebno utvrditi stupanj pažnje s kojim je potrošač postupao?

3. Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da „ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva“, primijeniti i na ugovor o kreditu?

4. Može li se nepoštenje ugovorne strane predmnijevati ili sud isto mora utvrditi na temelju činjenica i dokaza u pojedinačnom postupku, a kako bi se na konkretan pravni odnos primijenila odredba čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (opseg vraćanja)?“.

2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

3. U prijedlogu je tuženik sadržajno naveo da su mu pobijanim presudama povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija) i to prava na legitimno očekivanje i pravo vlasništva.

4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

5. Prijedlog nije dopušten.

6. U odnosu na postavljena pitanja, navodi se da se ne radi o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Navedeno iz razloga, jer u odnosu na postavljena pitanja pobijana presuda ne odstupa od ustaljene sudske prakse i pravnih shvaćanja ovoga suda izraženih u odlukama poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019., Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., Rev-308/22-2 od 19. travnja 2022. te Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženog u odlukama U-III-5475/2021 od 30. lipnja 2022., U-III-4613/2021 od 30. lipnja 2022. i U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022., a nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu.

7. Stoga, u odnosu na postavljena pravna pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovoga suda i dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a slijedom čega je temeljem odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a riješeno kao u izreci pod točkom I.

8. Nadalje, prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a, Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da su joj u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena kakva temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom i Konvencijom, te da se stranka na te povrede ako je bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.

9. Ovaj sud ocjenjuje da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu zbog pogrešne primjene materijalnog ili procesnog prava u postupku pred nižestupanjskim sudovima, bilo povrijeđeno pravo vlasništva ili pravo legitimnoga očekivanja, a što proizlazi iz sadržaja njegova prijedloga stoga je ocjenjeno kako nisu ispunjene pretpostavke ni po ovoj osnovi za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije.

10. Iz navedenog razloga primjenom odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a odlučeno je kao u izreci pod točkom II.

Zagreb, 23. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić