REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4616/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać Ručević, članice vijeća, Mirjane Magud, članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćnici Klaudii Šopić, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika: 1. BŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. LŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. KŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. EŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednice iza pok. FŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje sve zastupa punomoćnica Julija Strmoti, odvjetnica u Biogradu na Moru, radi utvrđenja prava vlasništva i služnosti puta, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž – 1173/2024-3 od 22. svibnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru broj P - 186/2023-21 od 25. listopada 2024., u sjednici održanoj 23. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž – 1173/2024-3 od 22. svibnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru broj P - 186/2023- 21 od 25. listopada 2024.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljica osporava istaknute navode tuženika, s prijedlogom da ovaj sud donese rješenje kojim se odbacuje odnosno odbija prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP- a.

4. Pobijanom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev kako glasi: „I. Utvrđuje se da je tužiteljica NŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] stekla valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 401 m2, oznake zemljišta: kuća i dvorište, a koja nekretnina odgovara čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] po novoj izmjeri, što su tuženici dužni priznati te tužiteljici izdati ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva na njeno ime i u njenu korist u zemljišne knjige nadležnog Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, u protivnom će istu zamijeniti presudu ovog suda, svu u roku od 15 dana. II. Utvrđuje se da je tužiteljica NŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] stekla valjani pravni osnov za stjecanje prava služnosti puta u korist nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (koja nekretnina odgovara čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere) kao povlasnog dobra a na teret nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (koja nekretnina odgovara čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjera) kao poslužnog dobra a koja služnost puta ide rubnim dijelom ove nekretnine koji je prikazan na skici lica mjesta čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od dana 9. srpnja 2015. godine izrađenoj po ovlaštenom inženjeru geodezije Omeru Markežić dipl. inž. geod. i označen likom i slovima A-B-C-D-E-F-GH- I-J-A, površine 86 m2, a koja skica lica mjesta čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od dana 9. srpnja 2015. godine je sastavni dio ove presude, što su tuženici dužni priznati te tužiteljici izdati ispravu podobnu za upis prava služnosti puta iz ove točke presude u zemljišnim knjigama nadležnog Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, koju će u protivnom zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana“.

4.1. Pobijana presuda temelji se na činjeničnim utvrđenjima i razlozima: - „…da su predmetne čestice u vrijeme izgradnje zgrada bile u vlasništvu prednika tuženika FŠ koje je stekao nasljeđivanjem, te da su na istom zemljištu sagrađene dvije zgrade i to [adresa] sa devet apartmana na k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nova izmjera (stara izmjera k. č. br. [katastarska čestica]) i [adresa] s osam apartmana sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere (stara izmjera k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), koje su tužiteljica i prednik tuženica, koji su brat i sestra izgradili na temelju zajedničkog dogovora…“, - „… da su tužiteljica i prednik tuženica FŠ postigli 1988. godine usmeni dogovor koji ima značajke ugovora o ortakluku na koji se primjenjuju pravna pravila paragrafa 1175.-1215 Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) da će FŠ dati svoje zemljište, te da će većim dijelom tužiteljica i njena obitelj izgraditi dvije zgrade s apartmanima od svojih prihoda i od prihoda iznajmljivanja apartmana, a nakon što se isplate sve obveze po kreditima i nakon što banka izbriše fiducijarno vlasništvo na predmetnom zemljištu, da će se brat i sestra podijeliti na način da tužiteljici pripadne manja zgrada sa osam apartmana ([adresa]), dok bi [adresa] sa devet apartmana ostala u vlasništvu prednika tuženika…“, - „…da brojna naprijed opisana dokumentacija svjedoči da se upravo radilo o takvom pravnom odnosu ortaštva između brata i sestre, tužiteljice i prednika tuženika, koje se trebalo okončati isplatom kredita i nakon toga podjelom izgrađenih zgrada, budući da na postojanje takvog ugovora ukazuje ponašanje stranaka i članova njihovih obitelji, pri čemu valja naglasiti da prednik tuženika nije osobnim radom učestvovao u izgradnji apartmana, dok je njegova supruga samo pomagala u poslovima iznajmljivanja apartmana…“, - „…da je tužiteljica na temelju ugovora o ortaštvu prema unaprijed dogovorenoj podjeli imovine obrta (nakon isplate svih obveza) stekla pravo vlasništva na zgradi [adresa] s osam apartmana na predmetnoj čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa joj je trebalo dosuditi i pravo služnosti puta u korist te nekretnine prema skici lica mjesta sa očevida održanog 9. srpnja 2015. jer je to pristupni put kojim se redovito služila dugi niz godina preko nekretnine tuženika na nekretninu koja joj je pripala u ovom postupku…“, - da „…u vrijeme sklapanja ugovora bile su na snazi odredbe Paragrafa 1175. - 1215. Austrijskog Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), te je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da dogovor stranaka i sve što su stranke poslije poduzimale u izgradnji zgrada i poslovanja obrta ... ima obilježja ortačke pogodbe po kojoj je tužiteljica na temelju Paragrafa 1181. OGZ-a, stekla vlasništvo na predmetnoj zgradi. Potonji članak propisuje da ortački dogovor spada među pravne osnove po kojima se stječe "vlasnost" odnosno vlasništvo, s time da se zajednica dobara i stvari dobiva tek onda kada su ta dobra i stvari predana. Nadalje, Paragrafom 1205. OGZ propisano je da ortakluk prestaje sam po sebi kad se svršio preuzeti posao ili kad je minulo vrijeme kroz koje je ortakluk imao trajati, a odredbom Paragrafa 1215. propisano je da kada se poduzima dioba ortačke imovine iza ukinuća ortakluka tada se primjenjuju poglavlja o zajednici vlasnosti (zajedničkom vlasništvu) u pogledu diobe zajedničke stvari...“.

4.2. Tuženici su u prijedlogu naznačili postupovna pitanja kako glase: „1) Da li je sud u ovom slučaju, utvrdivši da je tužiteljica dokazala svoje tvrdnje o stjecanju prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, na temelju podjele ortačke imovine, pravilno primijenio odredbu članka 8. ZPP-a o ocjeni dokaza, iako nije ocijenio svaki dokaz zasebno, a potom sve dokaze zajedno, pa odlučio na temelju rezultata cjelokupnog postupka, budući da upravo iz dokaza koje je sud djelomično ocijenio proizlaze činjenice suprotne zaključku suda, glede uloga tužiteljice u ortačku zajednicu? 2) Odstupa li drugostupanjska presuda od ustaljene prakse Vrhovnog suda da obrazloženje sudske presude mora po čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a biti razumljivo (odluke tog suda Revr-67/18 od 18. 12. 2018. godine, Rev-x-769/12 od 18.rujna 2013. godine, Revr-668/07 od 30.1.2008. i Rev-601/98 od 27. 4. 1999. godine) odnosno da sudske odluke ne smiju dovoditi do apsurdnog, nerazumnog i objektivno neopravdanog rezultata za parničnu stranku i je li time povrijeđeno temeljno pravo tuženica na jednakost pred zakonom i sudovima, kao i pristup sudu i na obrazloženu sudsku presudu kao bitnu sastavnicu prava na pravično suđenje (čl. 29. Ustava Republike Hrvatske)? 3) Da li je žalbeni sud dužan odgovoriti na sve žalbene prigovore koji su od odlučnog značenja za odluku u sporu, kada žalba sadržava konkretne prigovore u odnosu na pogrešnu ocjenu dokaza, te je li dužan obrazložiti i argumentirati na temelju čega je izveo zaključak da je dogovor bio da će FŠ dati svoje zemljište, a da će većim dijelom tužiteljica i njezina obitelj izgraditi dvije zgrade s apartamnima od svojih prihoda i od prihoda iznajmljivanja apartmana, a sud ne iznosi svoj zaključak o tome koliki iznos sredstava je tužiteljica uložila?", te materijalnopravno pitanje: „da li je kod tvrdnje o postojanju usmeno sklopljenog ugovora o ortakluku nužno nepobitno utvrditi volju stranaka za sklapanje takvog ugovora, te njegove bitne sastojke i to jasnim definiranjem ne samo zajedničkog cilja, nego i određivanjem njihova doprinosa?“

4.3. U smislu prethodno navedenih činjeničnih utvrđenja i razloga na kojima se temelji pobijana odluka, postupovnopravna pitanja kako su ih u prijedlogu naznačili tuženici u svojoj biti predstavljaju prigovor počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravna pitanja kako ih je propisala odredba čl. 385.a st. 1. ZPP-a koja bi omogućila ovom sudu da odgovorom na njih osigura jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili razvoj prava kroz sudsku praksu. Tuženici zapravo, kroz revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, dovode u pitanje činjenična utvrđenja sudova koja ne mogu biti predmet razmatranja u revizijskom stupnju postupka. Uz navedeno, čak i u slučaju postojanja bitne povrede u konkretnom slučaju, njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime takva pitanja nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije koju je revizijski sud ovlašten dopustiti u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP- a, kao niti važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Isto tako, naznačeno materijalnopravno pitanje kako su ga u prijedlogu naznačili tuženici suprotno je činjeničnim utvrđenjima i razlozima na kojima je pobijana odluka donijeta i odnosi se na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, odnosno na ocjenu dokaza provedenih u postupku kod utvrđivanja relevantnih činjenica od strane nižestupanjskog suda, a kakva pitanja se ne mogu cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.

6. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje su tuženici dostavili uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tuženici nisu učinili vjerojatnim da bi im bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tuženicima bilo omogućeno da se izjasne o zahtjevu, prijedlozima i navodima tužiteljice, iznose činjenice i predlažu dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluju u postupku. U svojim odlukama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove odluke su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženici nisu imali pravično suđenje, čime nisu učinili vjerojatnim da bi im u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.

7. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.

Zagreb, 23. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa