REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1037/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr.sc. Neri Radas članice vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Sektor za komunalno i prometno redarstvo, Zagreb, Jagićeva 31, OIB 61817894937, protiv ovršenice NN, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Igor Paulić, odvjetnik u Zagrebu, radi ovrhe na novčanim sredstvima ovršenice, odlučujući o reviziji ovršenice protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž Ovr-486/2021-2 od 15. ožujka 2023., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3573/2021-2 od 12. studenoga 2021., u sjednici održanoj 23. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e :

I. Ukidaju se rješenje Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž Ovr- 486/2021-2 od 15. ožujka 2023., i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3573/2021-2 od 12. studenoga 2021. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba ovršenice i potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja kojim je riješeno:

„I/ Odbacuje se prijedlog ovršenice za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izvansudske ovrhe temeljem obveznog prekršajnog naloga Grad Zagreb, Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, klasa: UP/I-340-07/18- 03/25496, urbroj: 251-13-82/041-21-4 od 24. kolovoza 2021. godine, kao nedopušten.

II/ Odbacuje se prijedlog ovršenice za odgodu prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izvansudske ovrhe temeljem obveznog prekršajnog naloga Grad Zagreb, Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, klasa: UP/I-340-07/18-03/25496, urbroj: 251-13-82/041- 21-4 od 24. kolovoza 2021. godine, kao nedopušten.

III/ Odbija se zahtjev ovršenice za naknadu troška postupka u iznosu od 690,62 kuna, kao neosnovan.“

2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-573/2025-2 od 26. veljače 2025. ovršenici je dopušteno podnošenje protiv rješenja suda drugog stupnja zbog pitanja:

„Primjenjuje li se Ovršni zakon kao posebni propis (lex specialis) u smislu mogućnosti korištenja pravnih sredstava (ovršenika) iz članka 210. Ovršnog zakona kada ovrhu provodi Financijska agencija na temelju odredbe članka 152. stavak 4. Prekršajnog zakona?“

3. Na temelju dopuštenja revizijskog suda ovršenica je u zakonskom roku podnijela reviziju zbog navedenog pravnog pitanja te je predložila usvojiti reviziju, preinačiti pobijano rješenje na način da se usvoji njezina žalba i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, podredno da se usvoji revizija, ukine pobijano i prvostupanjsko rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu, odnosno da se usvoji revizija, ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 391. st. 1. u svezi čl. 400. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 – pročišćeni tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19; dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. ZPP -a revizijski sud ispituje pobijano rješenje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. u svezi čl. 400. st. 3. ZPP stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

8. Iz postupka koji je prethodio reviziji proizlazi da je ovrhovoditelj nalogom upućenim Financijskoj agenciji zatražio provođenje ovrhe na novčanim sredstvima ovršenice radi naplate novčane kazne i troškova prekršajnog postupka, sve na temelju obveznog prekršajnog naloga i prema čl. 152. st. 4. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18; dalje: PZ). Ovršenica je podnijela pravna sredstva iz čl. 210. Ovršnog zakona ("Narodne novine" , broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17 i 131/20; dalje: OZ) tražeći proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava, odnosno odgodu prijenosa novčanih sredstava temeljem obveznog prekršajnog naloga. U pravnim sredstvima je isticala da nije potpisala dostavnice o primitku obavijesti o počinjenju prekršaja, poziva za dostavu podataka i obveznog prekršajnog naloga, zbog čega da je nepravilno iskazana pravomoćnost i ovršnost obveznog prekršajnog naloga.

9. Prvostupanjski sud je pravna sredstva ovršenice odbacio kao nedopuštena, a drugostupanjski sud u pobijanom rješenju obrazlaže da se naplata novčane kazne u konkretnom slučaju provodi na temelju naloga ovrhovoditelja, podnesenog na temelju čl. 152. st. 4. PZ-a. Taj nalog ne navodi se u taksativnom popisu isprava iz čl. 209. st. 1. OZ-a protiv kojih su dopuštena pravna sredstva ovršenika, već isti predstavlja posebnu osnovu za plaćanje iz čl. 3. toč. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj 68/18, 2/20, 46/20 i 47/20; dalje: ZPONS). Kod naplate novčane kazne i troškova prekršajnog postupka putem Financijske agencije sukladno čl. 152. PZ-a, pravna zaštita ovršenika osigurana je putem čl. 151. st. 8. PZ-a kada se pojavi sumnja u dopuštenost izvršenja, a to je prema stavu drugostupanjskog suda slučaj u ovom predmetu u kojem ovršenica prigovora da je odluka neosnovano proglašena pravomoćnom. Stoga, drugostupanjski sud zaključuje da ovršenica nema pravo na podnošenje pravnih sredstava iz čl. 210. st. 1. OZ-a.

10. Ovršenica se u reviziji poziva na praksu županijskih sudova u kojoj se iznose pravni stavovi različiti od stava iznesenog u pobijanom rješenju, a iz kojih bi proizlazilo da je u opisanoj situaciji dopušteno podnijeti pravna sredstva iz čl. 210. st. 1. OZ-a. Nastavno ukazuje da se koristila i pravnim sredstvom iz čl. 151. st. 8. PZ -a, o kojem nije donesena odluka.

11. U ovoj fazi postupka sporno je pitanje dopuštenosti korištenja pravnih sredstava ovršenika iz čl. 210. OZ-a u situaciji kada Financijska agencija provodi izravnu naplatu novčane kazne izrečene u prekršajnom postupku na temelju čl. 152. st. 4. PZ-a.

12. Za davanje odgovora na postavljeno pitanje relevantne su odredbe OZ-a, PZ-a i ZPONS-a koje glase:

Čl. 151. st. 8. PZ-a:

"(8) Ako se pojavi sumnja u dopuštenost izvršenja sudske odluke ili odluke drugog tijela prekršajnog postupka (odluka je proglašena pravomoćnom a za to se nisu ostvarili zakonski uvjeti i dr.) ili u računanje kazne, ili u pravomoćnoj odluci nije odlučeno o uračunavanju uhićenja, zadržavanja ili pritvora, ili prije izdržane kazne, ili ta uračunavanja nisu pravilno obavljena, odlučit će o tome posebnim rješenjem prvostupanjski sudac odnosno voditelj postupka. Žalba protiv tog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje, osim ako sudac odnosno voditelj postupka nije drukčije odredio."

Čl. 152. st. 4. PZ-a:

"(4) Ako osuđena fizička osoba nije postupila prema stavku 3. ovoga članka ili nije u roku iz odluke o prekršaju u cijelosti ili djelomično uplatila troškove prekršajnog postupka ili oduzetu imovinsku korist ili osuđena pravna osoba nije u roku određenom odlukom o prekršaju uplatila novčanu kaznu ili troškove prekršajnog postupka ili oduzetu imovinsku korist, sud ili drugo tijelo koji su u prvom stupnju donijeli o tome pravomoćnu odluku podnijet će tijelu nadležnom za ovrhu nalog za naplatu na novčanim sredstvima osuđenika sukladno posebnom zakonu."

Čl. 209. st. 1. OZ-a:

"(1) Ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Agencije da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186.a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom o ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud."

Čl. 210. st. 1. OZ-a:

"(1) Nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim."

Čl. 3. toč. 1. ZPONS-a:

"U smislu ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje: 1. osnova za plaćanje jest … nalog za pljenidbu u postupku prisilnog izvršenja pravomoćno izrečene novčane kazne u kaznenom i prekršajnom postupku, …."

13. Izravna naplata novčane kazne i troškova prekršajnog postupka provodi se putem Financijske agencije na temelju nalog za pljenidbu u postupku prisilnog izvršenja pravomoćno izrečene novčane kazne u prekršajnom postupku kao osnove za plaćanje iz čl. 3. toč. 1. ZPONS-a. U ovom predmetu izravna naplata protiv ovršenice je zatražena upravo temeljem takvog naloga sukladno čl. 152. st. 4. PZ -a radi podmirenja novčane kazne i troškova prekršajnog postupka određenih obveznim prekršajnim nalogom ovrhovoditelja.

14. Ovršenica je u smislu čl. 210. st. 1. OZ-a podnijela prijedlog sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava i da donese rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Ovršenica ističe da isprava na temelju koje je određena ovrha, uslijed povrede pravila o dostavi, nije stekla svojstvo ovršnosti čime se sadržajno poziva na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 2. OZ-a. S tim u vezi, čl. 36. st. 2. OZ-a propisuje da će potvrdu o ovršnosti za izdavanje koje nisu bili ispunjeni zakonom propisani uvjeti rješenjem ukinut isti sud, odnosno tijelo, na prijedlog ili po službenoj dužnosti.

15. Ovaj sud je zauzeo pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela broj Su -IV- 101/2023-14 od 4. prosinca 2023., koje glasi: "Ovršenik protiv kojeg je postupak izravne naplate prema odredbama ZPONS-a pokrenut na temelju obveznog prekršajnog naloga ima pravo na pravnu zaštitu predviđenu odredbom čl. 210. OZ-a."

16. Imajući na umu sve navedeno, a suprotno shvaćanju izraženom u pobijanoj odluci, odredba čl. 151. st. 8. PZ-a ne isključuje niti zabranjuje korištenje pravne zaštite koju je ovršenica zatražila u smislu čl. 210. st. 1. OZ-a, već iz nje proizlazi da će o zakonitosti izdavanja potvrde o ovršnosti odlučiti sud, odnosno nadležno tijelo koje je izdalo ispravu na temelju koje se u konkretnom slučaju provodi izravna naplata. O žalbenom razlogu ovršenice, istaknutom u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, ovršni sud moći će donijeti odluku tek nakon što sud ili nadležno tijelo odluči o prijedlogu ovršenice za ukidanje potvrde ovršnosti.

17. Slijedom sveg iznesenog, a u vezi postavljenog revizijskog pitanja, ovaj sud zauzima pravno shvaćanje:

"Ovršenik u odnosu na kojeg Financijska agencija provodi izravnu naplatu na temelju obveznog prekršajnog naloga ima pravo korištenja pravnih sredstava iz čl. 210. Ovršnog zakona." (tako i ivaj sud u Rev-239/23 od 11.siječnja 2024. i Rev- 353/2023 od 9.siječnja 2024.)

18. S obzirom da je u nižestupanjskim odlukama pogrešno primijenjena odredba čl. 210. st. 1. OZ-a, što je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite odluke, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP -a u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a. Stoga je valjalo ukinuti nižestupanjska rješenja i predmet vratiti na ponovno suđenje pred prvostupanjski sud zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, pozivom na čl. 394. st. 1. ZPP-a u svezi čl. 400. st. 3. ZPP-a. U ponovljenom postupku nižestupanjski će sud ponovno odlučiti o žalbi ovršenice imajući na umu izneseno pravno shvaćanje revizijskog suda.

19. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troškova revizijskog dijela postupka osniva se na čl. 166. st. 3. ZPP-a u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a.

Zagreb, 23. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Ante Perkušić

IZDVOJENO MIŠLJENJE

sudaca članova vijeća Goranke Barać-Ručević i Đura Sesse

u predmetu Rev-1037/25 u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Sektor za komunalno i prometno redarstvo, Zagreb, Jagićeva 31, OIB 61817894937, protiv ovršenice NN, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj].

1. U gore označenom predmetu većina sudaca članova vijeća donijelo je od luku da se ukidaju se rješenje Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž Ovr- 486/2021-2 od 15. ožujka 2023., i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3573/2021-2 od 12. studenoga 2021. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

2. Na žalost ne možemo se složiti s pravnim shvaćanjem većine u vijeću koje smatra da na pitanje zbog kojeg je dopušteno podnijeti reviziju u ovoj pravnoj stvari, a koje glasi:

„„Primjenjuje li se Ovršni zakon kao posebni propis (lex specialis) u smislu mogućnosti korištenja pravnih sredstava (ovršenika) iz članka 210. Ovršnog zakona kada ovrhu provodi Financijska agencija na temelju odredbe članka 152. stavak 4. Prekršajnog zakona?“

treba odgovoriti:

„"Ovršenik u odnosu na kojeg Financijska agencija provodi izravnu naplatu na temelju obveznog prekršajnog naloga ima pravo korištenja pravnih sredstava iz čl. 210. Ovršnog zakona." (tako i ivaj sud u Rev-239/23 od 11. siječnja 2024. i Rev- 353/2023 od 9. siječnja 2024.)

što posljedično dovodi i do odluke većine u vijeću.

3. Stoga iznosimo ovo zajedničko izdvojeno mišljenje i tražimo da se ono uz odluku u ovoj pravnoj stvari dostavi strankama , te da se također objavi uz odluku na mrežnim stranicama ovog suda.

4. Činjenice i tijek postupka koji je prethodio revizijskom:

Iz postupka koji je prethodio reviziji proizlazi da je ovrhovoditelj nalogom upućenim Financijskoj agenciji zatražio provođenje ovrhe na novčanim sredstvima ovršenice radi naplate novčane kazne i troškova prekršajnog postupka, sve na temelju obveznog prekršajnog naloga i prema čl. 152. st. 4. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18; dalje: PZ). Ovršenica je podnijela pravna sredstva iz članka čl. 210. OZ tražeći proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava, odnosno odgodu prijenosa novčanih sredstava temeljem obveznog prekršajnog naloga. U podnesenim pravnim sredstvima je isticala da nije potpisala dostavnice o primitku obavijesti o počinjenju prekršaja, poziva za dostavu podataka i obveznog prekršajnog naloga, zbog čega da je nepravilno iskazana pravomoćnost i ovršnost obveznog prekršajnog naloga.

Prvostupanjski sud je pravna sredstva ovršenice odbacio kao nedopuštena. Drugostupanjski sud odbio je žalbu ovršenice te u pobijanom rješenju obrazlaže da se naplata novčane kazne u konkretnom slučaju provodi na temelju naloga ovrhovoditelja, podnesenog na temelju čl. 152. st. 4. PZ. Taj nalog ne navodi se u taksativnom popisu isprava iz čl. 209. st. 1. OZ-a protiv kojih su dopuštena pravna sredstva ovršenika, već isti predstavlja posebnu osnovu za plaćanje iz čl. 3. toč. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj 68/18, 2/20, 46/20 i 47/20; dalje: ZPONS). Kod naplate novčane kazne i troškova prekršajnog postupka putem Financijske agencije prema čl. 152. PZ, pravna zaštita ovršenika osigurana je putem čl. 151. st. 8. PZ kada se pojavi sumnja u dopuštenost izvršenja, a to je, prema stavu drugostupanjskog suda, slučaj u ovom predmetu u kojem ovršenica prigovora da je odluka neosnovano proglašena pravomoćnom. Stoga, drugostupanjski sud zaključuje da ovršenica nema pravo na podnošenje pravnih sredstava iz čl. 210. st. 1. OZ.

5. Relevantni pravni propisi:

U odgovoru na ovo postavljeno pitanje treba poći od slijedećih zakonskih odredaba:

Čl. 151. st. 8. Prekršajnog zakona (PZ):

"(8) Ako se pojavi sumnja u dopuštenost izvršenja sudske odluke ili odluke drugog tijela prekršajnog postupka (odluka je proglašena pravomoćnom a za to se nisu ostvarili zakonski uvjeti i dr.) ili u računanje kazne ili u pravomoćnoj odluci nije odlučeno o uračunavanju uhićenja, zadržavanja ili pritvora, ili prije izdržane kazne, ili ta uračunavanja nisu pravilno obavljena, odlučit će o tome posebnim rješenjem prvostupanjski sudac odnosno voditelj postupka. Žalba protiv tog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje, osim ako sudac odnosno voditelj postupka nije drukčije odredio."

Čl. 152. st. 4. PZ:

(4) Ako osuđena fizička osoba nije postupila prema stavku 3. ovoga članka ili nije u roku iz odluke o prekršaju u cijelosti ili djelomično uplatila troškove prekršajnog postupka ili oduzetu imovinsku korist ili osuđena pravna osoba nije u roku određenom odlukom o prekršaju uplatila novčanu kaznu ili troškove prekršajnog postupka ili oduzetu imovinsku korist, sud ili drugo tijelo koji su u prvom stupnju donijeli o tome pravomoćnu odluku podnijet će tijelu nadležnom za ovrhu nalog za naplatu na novčanim sredstvima osuđenika sukladno posebnom zakonu. Čl. 209. st. 1. Ovršnog zakona (OZ):

"(1) Ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Agencije da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186.a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom o ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud."

Čl. 210. st. 1. OZ:

"(1) Nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim."

Čl. 3. toč. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (ZPONS): "U smislu ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje: 1. osnova za plaćanje jest ovršna odluka domaćeg suda ili upravnog tijela koja ima potvrdu ovršnosti, ovršna nagodba sklopljena pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršna nagodba postignuta u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186.a Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14.), zadužnica, bjanko-zadužnica, nalog za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom o ovršnosti, europski ovršni naslov i europski platni nalog, a koji glase na ispunjenje određene novčane tražbine, obračun poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine, rješenje o ovrsi, rješenje o osiguranju, nalog Ministarstva financija za naplatu po aktiviranom državnom jamstvu, nalog za pljenidbu u postupku prisilnog izvršenja pravomoćno izrečene novčane kazne u kaznenom i prekršajnom postupku, nalog za prisilnu naplatu novčane kazne izrečene izvršnim rješenjem Hrvatske narodne banke, nalog za izvršenje odluke Jedinstvenog sanacijskog odbora o izricanju novčane kazne i periodičnih penala i svaka druga odluka nadležnog tijela kojom se u cijelosti ili djelomice prihvaća prijedlog za provedbu ovrhe."

6.1. Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da se izravna naplata novčane kazne i troškova prekršajnog postupka provodi na temelju naloga za pljenidbu u postupku prisilnog izvršenja pravomoćno izrečene novčane kazne u prekršajnom postupku kao osnove za plaćanje iz čl. 3. toč. 1. ZPONS.

U ovom konkretnom predmetu je izravna naplata putem Financijske agencije zatražena na temelju takvog naloga prema čl. 152. st. 4. PZ, a radi naplate novčane kazne i troškova prekršajnog postupka određenih obveznim prekršajnim nalogom ovrhovoditelja.

6.2. Navedeni nalog naznačen je kao posebna osnova za plaćanje iz čl. 3. toč. 1. ZPONS i ne navodi se u katalogu isprava iz čl. 209. st. 1. OZ uz koje se vezuje mogućnost korištenja pravnih sredstava ovršenika iz čl. 210. st. 1. OZ.

6.3. Stoga, već sama formulacija citiranih zakonskih odredbi govori u prilog tome da je u izloženoj situaciji, kada se izravna naplata novčane kazne i troškova prekršajnog postupka provodi primjenom čl. 152. st. 4. PZ, isključena mogućnost korištenja pravnih sredstava iz čl. 210. st. 1. OZ.

6.4. Uz navedeno, valja još reći da je odredba čl. 152. st. 4. PZ sastavni dio režima izvršenja odluka donesenih u prekršajnom postupku u okviru kojeg je izravna naplata jedan procesni korak, vremenski ograničene primjene do maksimalno dvije godine, nakon kojeg u slučaju bezuspješne naplate slijedi daljnje strogo propisano postupanje prekršajnog i drugih tijela u svrhu izvršenja odluke prekršajnog suda ili drugog tijela (čl. 152. st. 5. do 12. PZ). U okviru tog pravnog režima, zaštita fizičke osobe (ovršenika) protiv koje se provodi izravna naplata osigurana je putem čl. 151. st. 8. PZ koji predviđa odlučivanje prvostupanjskog suca, odnosno voditelja postupka u slučaju sumnje u dopuštenost izvršenja, što je ovdje osnovni prigovor na kojem ovršenica temelji podnesena pravna sredstva iz čl. 210. st. 1. OZ. Ovaj argument, iznesen i od strane drugostupanjskog suda, nije doveden u pitanje navodima ovršenice da o njenom pravnom sredstvu iz čl. 151. st. 8. PZ nije odlučeno, odnosno da je isti odbijen. Nedvojbeno je da izloženi put pravne zaštite postoji, a iz rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Sektora za komunalno i prometno redarstvo, Odjela prometnog redarstva, proizlazi da je o istovjetnom prigovorima ovršenice u svezi dostave, iako su se odnosili na drugi obvezni prekršajni nalog, odlučeno od strane prekršajnog tijela, uz mogućnost podnošenja žalbe o kojoj odlučuje prekršajni sud.

6.5. Dakle, ne može se govoriti o tome da nije osiguran put pravne zaštite putem prekršajnog tijela, odnosno prekršajnog suda, dok se pitanje osnovanosti činjenične i pravne argumentacije, dopuštenosti dokaznih prijedloga i ocjene prekršajnog tijela ima ispitivati u postupku po pravnim lijekovima, a ovršenica nije tvrdila da bi takve podnosila prekršajnom sudu.

7. Zbog navedenih je razloga smatramo da se Ovršni zakon ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17 i 131/20; dalje: OZ) ne primjenjuje se kao poseban propis (lex specialis) u smislu mogućnosti korištenja pravnih sredstava ovršenika iz članka 210. OZ, u postupku ovrhe koju provodi Financijska agencija na temelju odredbe članka 152. stavka 4. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18; dalje: PZ) te da je stoga

- u ovoj pravnoj stvari reviziju trebalo odbiti.

Zagreb, 23. travnja 2026.

Đuro Sessa