REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-477/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Srećko Novak-Perjanec, odvjetnik u Sesvetama, protiv tuženika Centra za rehabilitaciju Stančić, sa sjedištem u Stančiću, Zagrebačka 23, OIB: 82103973646, kojeg zastupa punomoćnica Svjetlana Balek Roginić, odvjetnica u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž R-100/2024-2 od 29. kolovoza 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-17241/2021-26 od 7. lipnja 2024., na sjednici održanoj 23. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž R-100/2024-2 od 29. kolovoza 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr -17241/2021- 26 od 7. lipnja 2024.
2. Tuženik je odgovorio na prijedlog osporavajući istaknute navode tužiteljice, predlažući njen prijedlog odbaciti kao nedopušten, podredno odbiti kao neosnovan.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
- dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja tužiteljice nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Tužiteljica postavljenim pitanjima u bitnom problematizira opravdanost razloga za Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika tvrdnjama da tužiteljica ima pravo zaštiti autonomiju vlastitog tijela i pravo na slobodni i informirani pristanak na bilo koji zahvat na zdravlje. Naime, pobijanom je odlukom tužiteljici otkazan Ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen 8. srpnja 2019., koji ugovor je sklopljen na razdoblje od 8. srpnja 2019. do 16. travnja 2022., zbog toga što je neopravdano izostala s posla nakon što je utvrđeno da je pokušavala ući na svoje radno mjesto i odbijala predočiti EU digitalnu COVID potvrdu, odnosno odgovarajući dokaz o cijepljenju, preboljenju COVID-a, odnosno testiranju. Tuženik je navedene mjere provodio na temelju obveza nametnutih Odlukom nacionalnog Stožera civilne zaštite donesenom u sprječavanju širenja bolesti COVID-19 za vrijeme proglašenje epidemije te bolesti.
4. U odluci Revd-1983/2024-2 od 21. svibnja 2024., a u koincidirajući činjeničnoj i pravnoj situaciji (kao i u odluci Revd-2257/2024 od 25. rujna 2024. i dr.) revizijski sud je ocijenio da je razlika u postupanju tuženika prema tužiteljici kao necijepljenoj osobi po osnovi statusa necijepljene osobe u odnosu na cijepljene osobe bila razmjerna legitimnom cilju zaštite javnog zdravlja jer je epidemija korona virusom u spornom vremenu bila ne samo prijeteća, već stvarna opasnost zato što su se njezini pojavni oblici i posljedice odnosili na sve ljude, sve slojeve i kategorije društva, epidemija je ugrožavala nastavak organiziranog života u cjelokupnoj društvenoj zajednici, a mjere ograničavanja i sprječavanja širenja virusa imale su legitiman cilj upravo u zašt iti javnog zdravlja svih ljudi u okolnostima izvanredne opasnosti.
5. Tužiteljica je u prijedlogu za dopuštenje revizije navela pet pitanja navodeći da je riječ o pravnim pitanjima o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Međutim, odluke na koje se tužiteljica poziva (Rev-1205/2022-2 od 5. rujna 2023., Rev-1161/2022-2 od 14. veljače 2023., Rev- 844/2021-2 od 17. listopada 2023., Rev-1135/2022-2 od 17. studenoga 2022.) donesene su u okviru potpuno drugačijeg i ovdje neprimjenjivog činjeničnog i pravnog konteksta.
6. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a - zbog pravnih pitanja koje tužiteljica smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava - valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, odlučiti kao u izreci, pod toč. I. (ovako i Revd-407/2023-2 od 7. veljače 2023., Revd-2647/2023-2 od 4. listopada 2023. i dr.).
7. Tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije ističe i da joj je povrijeđeno pravo na nepristrani sud, na pravično suđenje i zaštitu od arbitrarnog postupanja zaštićeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
8. U ovom sporu tužiteljica je tražila da se utvrdi da nije dopuštena Odluka o redovitom otkazu ugovor o radu na određeno vrijeme jer se odbijala testirati na Covid-19, odbijala predočiti EU digitalnu COVID potvrdu, odnosno odgovarajući dokaz o cijepljenju, preboljenju COVID-a, a tuženik je te epidemiološke mjere nesporno provodio na temelju obveza nametnutih Odlukom nacionalnog Stožera civilne zaštite donesenom u sprječavanju širenja bolesti COVID-19 za vrijeme proglašenje epidemije te bolesti sve u cilju legitimnog javnog interesa.
9. U vezi navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaknuti da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
10. Ovaj sud je ocijenio da je u postupku pred nižim sudovima tužitelj ici bilo omogućeno da se izjasni o svojim zahtjevima i navodima, iznese činjenice i predloži dokaze te ravnopravno sudjeluje u postupku. U pobijanoj presudi sud je odgovorio na sve odlučujuće navode. Pobijana presuda je detaljno obrazložena i ne može se smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje ,odnosno nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred nižim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
11. Slijedom iznesenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.
12. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP -a.
Zagreb, 23. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
