REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1495/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Đura Sesse, Mirjane Magud i mr. sc. Neri Radas, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. PH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. TH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Dariju Čehiću, odvjetniku u Poreču protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu, poslovni broj: Gž-2051/2025-3 od 10. prosinca 2025., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj P- 1037/2018-68 od 25. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2026.,
r i j e š i o j e :
I. Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj: Gž-2051/2025-3 od 10. prosinca 2025. zbog pravnog pitanja:
„Primjenjuju li se odredbe o konverziji kredita iz Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15) i na ugovore o kreditu kada su tražbine kreditora iz tog ugovora namirene od strane osiguratelja na temelju ispunjenja obveze osiguratelja iz ugovora o osiguranju kredita te je li osiguratelj u toj situaciji u obvezi potrošaču (korisniku kredita) ponuditi konverziju kredita prema tim odredbama?
Primjenjuju li se u odnosu na osiguratelja, koji nije ugovorna stranka ugovora o kreditu u CHF i nije bio stranka u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, u postupku u kojem pojedini potrošač ostvaruje svoja prava, odredbe čl. 502. c Zakona o parničnom postupku odnosno je li sud vezan utvrđenom povredom propisa o zaštiti potrošača u postupku kolektivne zaštite?”
II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, poslovni broj: Gž-2051/2025-3 od 10. prosinca 2025.
III. O troškovima postupka nastalima u povodu prijedloga za dopuštenje revizije odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1.1. Tuženik je ovom sudu podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu, poslovni broj: Gž-2051/2025-3 od 10. prosinca 2025., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj P-1037/2018-68 od 25. srpnja 2025. U prijedlogu tuženik ističe slijedeća pravna pitanja:
"1. Je li ispravno tumačenje da se, u situaciji kada je ispunitelj kao osiguratelj (tuženik) sukladno odredbama članka 90. stavka 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023) (ugovorna subrogacija) ispunio obvezu dužnika (tužitelja) koju ima prema vjerovniku (Banci), na ugovor o kreditu zaključen između dužnika (tužitelja) i vjerovnika (Banke) ne primjenjuju odredbe glave "IV.a KONVERZIJA KREDITA DENOMINIRANIH U CHF I DENOMINIRANIH U KUNAMA S VALUTNOM KLAUZULOM U CHF" iz ZPK/15 kao i da se u takvoj situaciji ispunitelj (osiguratelj) ne može smatrati "vjerovnikom", a sve u smislu odredbe članka 19.a stavak 5. u svezi odredbi čl. 19.a stavaka 2. i 3. ZPK/15? 2. Je li ispravno tumačenje da se ispunitelj kao osiguratelj (tuženik), koji je sukladno odredbama članka 90. stavka 1. i 3. ZOO-a preuzeo obvezu ispuniti ili ispunio obvezu dužnika (tužitelja) koju ima prema vjerovniku (Banci), ima smatrati "drugom osobom" od koje je vjerovnik zahtijevao ili ima pravo zahtijevati ispunjenje obveze iz kredita u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF u smislu odredbi članka 19.g ZPK/15 u svezi odredbe čl. 19.e stavka 3. ZPK/15?
3. Je li ispravno tumačenje da, u konkretnoj situaciji, kada je ispunitelj kao osiguratelj (tuženik) sukladno odredbama članka 90. Zakona o obveznim odnosima ispunio obvezu dužnika, kao novi vjerovnik ima regresno pravo naplate cjelokupnog iznosa koji je isplatio kreditoru (banci), a temeljem ugovorne subrogacije iz čl. 90. ZOO-a.
4. Je li ispravno tumačenje da iz odredbe članka 90. ZOO-a, u konkretnom slučaju, ne proizlazi zaključak da bi tužitelj imao pravo isticati prigovore vezane uz ništetnost odredbi Ugovora o kreditu, koje bi mogao isticati prema kreditoru (banci.
5. Je li ispravno tumačenje da u odnosu na tuženika, osiguratelja, koji nije bio ugovorna strana Ugovora o kreditu u CHF, te nije bio stranka u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, u postupku u kojem pojedini tužitelj ostvaruje svoja prava, temeljem odredbe čl. 502. c ZPP, sud nije vezan za postojanje povrede propisa zaštite potrošača, a slijedom toga nije niti obvezan primijeniti već utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu.
6. Je li ispravno shvaćanje tuženika, kao osiguratelja, da je u konkretnom slučaju, primjenom pravila iz članka 502.c na tuženika, odnosno primjenom utvrđenja iz kolektivnog spora na tuženika kao osiguratelja, povrijeđeno njegovo pravo na raspravljanje iz čl. 354. st.2.6.
7. Je li ispravno stajalište tuženika da se odredbe o konverziji kredita ne odnose na tražbine kreditora koje su u cijelosti naplaćene ili prisilno ostvarene, kao što je to predmetna tražbina koju je kreditoru isplatio tuženik (osiguratelj) te da zbog toga tuženik kao osiguratelj nije u obvezi tužiteljima ponuditi konverziju".
1.2. Kao razlog važnosti navedenih pitanja tuženik se poziva na pravna shvaćanja drugih drugostupanjskih sudova (Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici Gž-1472/16, Županijski sud u Karlovcu, Gž-335/2025), te ukazuje da različiti prvostupanjski sudovi o navedenim pitanjima zauzimaju također različita pravna shvaćanja pa je potrebno da revizijski sud izrazi svoje pravno shvaćanje.
2. Tužitelj je podnio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije, ističe da je pobijana presuda donesena u skladu s praksom revizijskog suda i predlaže odbiti tuženikov prijedlog.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385. a st. 1. i 2. te čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da su u odnosu na pitanja navedeno u izreci ovog rješenja ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 1. alineja 1. ZPP. Kako je tuženik ukazao da shvaćanja drugostupanjskih sudova nisu jedinstvena, a o navedenim pitanjima nema prakse revizijskog suda, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja pod točkom I., time da se za preostala pravna pitanja, shodno odredbi čl. 389.b st. 3. ZPP uzima se da je prijedlog povučen.
4. Budući da je rješenjem drugostupanjskog suda ukinuto rješenje o troškovima postupka u odnosu na tuženika, a o troškovima žalbenog postupka je određeno da će se odlučiti u ponovljenom postupku, navedena rješenja ne predstavljaju rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP protiv kojeg je dopušteno izjaviti prijedlog za dopuštenje revizije, pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja.
5. O troškovima postupka nastalima u povodu prijedloga za dopuštenje revizije odlučeno je shodno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (točka III. izreke).
Zagreb, 23. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
