REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1581/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Druga fundacija SPV d.o.o., OIB: 25132169807, Zagreb, Lonjička ulica 2a, kojeg zastupa punomoćnica Doroteja Jurčić, odvjetnica u Zagrebu, Palmotićeva 60/II, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d., OIB: 23057039320, Zagreb, Jadranski trg 3a, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb, Lopašićeva 6, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2482/2025-3 od 11. studenoga 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1546/2024-12 od 22. travnja 2025., u sjednici održanoj 23. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja, odbija se.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2482/2025-3 od 11. studenoga 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1546/2024-12 od 22. travnja 2025.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je naznačio pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
"1. Može li sud ocjenu o tome da je odredba potrošačkog ugovora, kojom se ugovara naknada za obradu kredita (članka 10. stavka 1. Ugovora o kreditu), suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (test nepoštenosti), u smislu odredbe članka 96. stavaka 1. ZZP/07, isključivo temeljiti na tome da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo iako je korisnik kredita znao koji troškovi se njome podmiruju?
2. Čini li drugostupanjski sud apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a uz istovremenu povredu prava tuženika na pravično suđenje zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske kada u obrazloženju drugostupanjske presude navodi da: „pravilno sud ocjenjuje da je predmetno povrijeđeno načelo savjesnosti i poštenja budući da se radilo o tipskom ugovoru, da se o predmetnoj naknadi nije pojedinačno pregovaralo i da u samom ugovoru nije navedena visina naknade već samo način njezina izračuna, zbog čega pravilno sud zaključuje da tuženik nije vodio računa o interesima potrošača.„ a pozivanjem na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev-673/2023 od 13. veljače 2024. (toč. 23. obrazloženja), a dok sam korisnik kredita navodi da mu je djelatnik tuženika objasnio na što se odnosi troškove koji se plaćaju predmetnom naknadom?
3. Može li stjecatelj ustupljene tražbine, na kojega je prenesena tražbina po osnovi restitucije uslijed ništetnosti, s uspjehom ostvariti restitucijski zahtjev protiv banke kao kreditora, ako je za sva eventualna prava korisnika kredita iz ugovora u kreditu u smislu članka 80. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ugovorena zabrana ustupa?".
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
– dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da prvo pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je pobijana presuda u odnosu na isto utemeljena na pravnom shvaćanju koje je podudarno shvaćanju ovog suda izraženom u odlukama Rev 715/2024 od 22. svibnja 2024., Rev 673/2023 od 13. veljače 2024. i dr. Drugo pitanje kojim se ističe bitna povreda odredaba parničnog postupka kao takovo i samo za sebe, nije pravno pitanje koje ima u vidu čl. 385.a st. 1. ZPP. U okviru tog pitanja tuženik ističe i povredu temeljnih ljudskih prava i to povredu prava na pravično suđenje. Međutim, ovaj sud je stava da tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Naime, pobijana presuda je obrazložena i ne može se smatrati nerazumnom, niti arbitrarnom, tuženiku je omogućeno da tijekom postupka iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. Stoga, ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.
5. Konačno, u odnosu na treće pitanje izostali su razlozi važnosti u smislu čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP. Naime, odluka Županijskog suda u Varaždinu na koju se ukazuje u prijedlogu ne koincidira s činjeničnom i pravnom situacijom s ovim predmetom.
6. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, odlučeno je kao u st. I. izreke, dok je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučeno kao u st. II. izreke.
Zagreb, 23. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
