REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-713/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Opatija, Opatija, Stubište Baredine 10/1, OIB 38485604560, protiv protustranke ZD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa poseban skrbnik GD, dipl. pravnica Centra za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica Rijeka, F. Čandeka 23b i punomoćnica Nora Kišura, odvjetnica u Rijeci, radi odluke o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti, odlučujući o prijedlogu protustranke za dopuštenje revizije, protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-377/2024-2 od 4. rujna 2024., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj R1 Ob-170/2021-61 od 3. lipnja 2024., na sjednici održanoj 23. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba protustranke i potvrđeno rješenje suda prvoga stupnja, kojim je odlučeno da se protustranka djelomično lišava poslovne sposobnosti, u dijelu da ne može samostalno sklapati pravne poslove što uključuje raspolaganje nepokretnom imovinom (provođenje kupoprodaje, niti na bilo koji način optereti nekretnine, uključujući zabilježbu na nekretnini iz bilo kojeg razloga).
2. Protiv drugostupanjskoga rješenja protustranka je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije, postavljajući tri pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu koja glase:
„1. Može li osoba, za koju je od strane vještaka psihijatrijske struke utvrđeno da ne bi imala psihotičnih simptoma, valjano (opravdano) biti djelomično lišena poslovne sposobnosti uslijed postojanja određene psihološke dijagnoze?
2. Predstavlja li hipotetska privremena situacija prolaznog karaktera, nastanak koje je neizvjestan, a koja bi eventualno bila posljedica psihološke dijagnoze osobe, valjani i dostatni razlog djelomičnog lišenja poslovne sposobnosti te osobe?
3. Predstavlja li djelomično lišenje poslovne sposobnosti osobe za koju je mjerodavni vještak utvrdio da ne bi imala psihotičnih simptoma, iz razloga hipotetske situacije nastanak koje je neizvjestan, nedostatak u smislu bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 11. Zakona o parničnom postupku?“.
3. Pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) protustranka temelji prijedlog i na tvrdnji da su joj u postupku, provedenim pred nižestupanjskim sudovima, povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i to čl. 35. i čl. 29. te Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija) i to čl. 8. i čl. 6.
4. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
5. Prijedlog je djelomično neosnovan, a djelomično nedopušten.
6. Polazeći od odredbe čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, ovaj je sud ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Suprotno tvrdnjama protustranke, po ocjeni ovoga suda, pitanja koja su postavljena nisu pitanja koja udovoljavaju uvjetima iz čl. 385.a ZPP-a, koji uvjeti moraju biti kumulativno ispunjeni da bi se moglo dopustiti podnošenje revizije, jer se odgovor na u prijedlogu postavljena pitanja, može naći samo u posebnim okolnostima svakog pojedinog slučaja te procesnoj i dokaznoj građi u svakom konkretnom postupku. Stoga se, po ocijeni ovoga suda ne radi o pitanjima koja bi imala onaj stupanj univerzalnosti, koji je nužan, u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a, koji bi doveo do dopuštanja podnošenja revizije i odluke ovoga suda koja bi povodom dopuštenog pitanja iznijela pravno shvaćanje kojim bi se ujednačila sudska praksa, osigurala jedinstvena primjena zakona ili razvilo pravo kroz sudsku praksu i koje b i u budućnosti riješilo svaki takav isti procesnopravni ili materijalnopravni prijepor.
7. Kako dakle nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a riješeno je kao u izreci pod točkom I. ovoga rješenja.
8. Postupajući sukladno odredbi čl. 385.a ZPP-a revizijski je sud ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije kao i prilozima koje je protustranka dostavila uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno bilo koje ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP -a na koje se poziva. Naime, ovaj je sud ocijenio da je u postupku protustranci pred nižestupanjskim sudovima bilo omogućeno da se izjašnjava o tvrdnjama predlagatelja, iznosi činjenice, predlaže dokaze i na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim su odlukama nižestupanjski sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode stranaka. Nižestupanjske odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima i očito nerazumnima te stoga ništa ne upućuje na zaključak da protustranka ne bi imala pravično suđenje, a čime nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnoga prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
9. Slijedom navedenoga, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP -a odlučiti kao u izreci pod točkom II. ovoga rješenja.
Zagreb, 23. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
