REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2139/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća,, u pravnoj stvari tužitelja ĆA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Željko Knežević, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika ĐA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Maroje Kolendić, odvjetnik u Dubrovniku, radi utvrđenja nedostojnosti za nasljeđivanje, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-855/2024-2 od 16. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P- 601/2016-57 od 24. svibnja 2024., na sjednici održanoj 23. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljeno pitanje.
II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-855/2024-2 od 16. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-601/2016-57 od 24. svibnja 2024.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja pravno pitanje koje glasi:
„Da li su razina postojeće institucionalne pomoći društva i uobičajena hrvatska mirovina dovoljne da se za nasljednika, koji za svoju majku u vegetativnom stanju, kao posljedice pretrpljenog moždanog udara, u dobi od 67 pa do 75 godine života, koliko je imala kada je umrla, nije dao nikakav doprinos njezinu uzdržavanju i liječenju, a što je mogao bez ikakve posljedice za sebe, može smatrati da se nije ogriješio o obvezu zakonskog uzdržavanja i da time svoju majku nije ostavio bez pomoći u prilikama koje su opasne za život ili zdravlje i da joj samo zbog toga nije ni trebao pružiti bilo kakvu pomoć u cilju njezina što bržeg i kvalitetnijeg oporavka i vraćanja joj osnovnih životnih funkcija.“.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj je sud ocijenio da postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
5. Navedenim postavljenim pitanjem tužitelj u bitnome ističe prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i posljedično tome pogrešne primjene materijalnoga prava. Stoga odgovor na tako postavljeno pitanje, ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, a pri čemu su se okolnosti koje su utjecale na zaključak nižestupanjskih sudova ocjenjivale prema činjenicama utvrđenima u ovom postupku. Tim pitanjem tužitelj u stvari izražava nezadovoljstvo pobijanom presudom te pokušava dovesti u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, a što nije smisao revizije po dopuštenju, već je to ujednačavanje sudske prakse i zauzimanja načelnih shvaćanja koja bi bila primjenjiva ne samo u konkretnom nego i u svim drugim slučajevima temeljenim na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi. U odnosu na sudsku praksu na koju se tužitelj poziva u prijedlogu za dopuštenje revizije (odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2312/2007, Županijskog suda u Šibeniku broj Gž- 706/2020 od 19. svibnja 2021. i Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3288/2023 od 24. rujna 2024.) navodi se da su te odluke donesene su u drugačijim činjeničnim i pravnim okolnostima u odnosu na pobijanu odluku.
6. Tužitelj nadalje u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su mu povrijeđena ustavna prava zajamčena čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav), čl. 26. Ustava i čl. 29. st. 1. Ustava i to radi pogrešne primjene materijalnoga prava. Međutim, tužitelj samo općenito i šturo ističe i navedeni prigovor povrede temeljnih ljudskih prava pa tako nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno bilo koje temeljno ljudsko pravo na koje se poziva.
7. Stoga je, prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je postavljeno pravno pitanje odbijen, temeljem odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a, a na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava prijedlog je odbačen.
Zagreb, 23. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
