REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-889/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Đura Sesse, Mirjane Magud i mr. sc. Neri Radas članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FELICITER d.o.o. u stečaju, OIB 33362149552, Sesvete, Ulica Marina Studina 40, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Ilić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ilić & Ilić d.o.o., Zagreb protiv tuženika ĆE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Kaleb, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ećimović & Kaleb d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja osnovanosti osporavanja, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 1920/2025-2 od 15. listopada 2025. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2427/2023 od 13. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e :

I. Tuženiku se dopušta podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-1920/2025-2 od 15. listopada 2025. zbog pravnog pitanja koje glasi:

„Predstavlja li odluka o upućivanju na parnicu u stečajnom postupku samostalnu odluku u smislu početka tijeka prekluzivnog roka za pokretanje parnice, neovisno o drugim odlukama u istom rješenju stečajnog suda te, posljedično tome, ovisi li početak tijeka prekluzivnog roka za pokretanje parnice iz članka 267. Stečajnog zakona isključivo o pravomoćnosti odluke kojem je pojedina stranka upućena na parnicu?“

II. O troškovima postupka nastalima u povodu prijedloga za dopuštenje revizije odlučit će se konačnom odlukom u ovoj pravnoj stvari.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio ovom sudu prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-1920/2025-2 od 15. listopada 2025. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2427/2023 od 13. veljače 2025. zbog procesnopravnog pitanja navedenog u izreci ovog rješenja, kojeg smatra važnim za odluku u sporu te za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava u sudskoj praksi. Ujedno, tuženik podnosi prijedlog za dopuštenje revizije budući da smatra da mu je donošenjem pobijane presude povrijeđeno pravo na pravično suđenje, pravo na jednakost pred zakonom te pravo na mirno uživanje vlasništva.

2. Tužitelj je podnio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije, predlažući da se odbije kao neosnovan.

3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385. a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da su u odnosu na pitanje navedeno u izreci ovog rješenja ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda, a važno je za razvoj prava kroz sudsku praksu, a na što upućuje i praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revd-1012/2020 od 23. lipnja 2020.), kao i odluke istog drugostupanjskog suda na koje se tuženik u prijedlogu poziva (Pž- 3948/2022 od 24. siječnja 2023., Pž-7280/2019 od 22. siječnja 2020. i Pž-4184/2018 od 26. srpnja 2018.).

4. Naime, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-2427/2023 od 13 veljače 2025. utvrđeno je da je osnovano osporavanje tužitelja i slijedom toga da ne postoji tražbina tuženika drugog višeg isplatnog reda koja je prijavljena u stečajnom postupku koji se vodi nad tužiteljem pred istim sudom pod poslovnim brojem: St- 101/2021. U pitanju je tražbina koja proizlazi iz ovršne isprave (odluke suda donesene u predstečajnom postupku poslovni broj: Stpn-205/15) pa su na parnicu upućeni osporavatelji, a to su pored tužitelja (stečajnog dužnika u čije ime je stečajni upravitelj osporio tražbinu) i vjerovnik Nova hrvatska banka d.d. Zagreb.

5. U ovom stadiju postupka sporno je od kada počinje teći prekluzivni rok od osam dana iz čl. 267. Stečajnog zakona ("Narodne novine", broj: 71/15., 104/17. i 36/22., dalje: SZ) za pokretanje parnice na koju je upućen vjerovnik čija je tražbina osporena, odnosno osporavatelj ako je osporio tražbinu za koju postoji ovršna isprava (kao u ovom slučaju). Prema pravnom shvaćanju drugostupanjskog suda taj rok nije počeo od dana kada je tužitelj (stečajni upravitelj) primio rješenje kojim se upućuje na parnicu, nego od dana kada je primio odluku drugostupanjskog suda koja je donesena povodom žalbe vjerovnika Nova hrvatska banka d.d. Zagreb. Pritom je taj sud zauzeo shvaćanje u odnosu na odluke istog suda na koje se pozvao tuženik Pž-7280/2019 i Pž-4148/18 te odluku ovog suda Revd-1012/2020-2 od 23. lipnja 2020. (a na koje se poziva tuženik i u prijedlogu za dopuštenje revizije) da pravna shvaćanja iz tih odluka nisu odlučna jer su te odluke donesene u postupku izvanredne uprave nad dužnikom Agrokor d.d. Zagreb primjenom čl. 35. Zakona o postupku izvanredne uprave u društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku ("Narodne novine", br. 32/2017) koji se u stečajnom postupku ne primjenjuje.

6. U vezi zaključka drugostupanjskog suda o neprimjenjivosti iznesenih pravnih shvaćanja u stečajnom postupku valja ukazati da i neovisno o tome što se u postupku izvanredne uprave na odgovarajući način primjenjuju pravila iz zakona koja uređuju stečaj (čl. 8. Zakona o postupku izvanredne uprave) nema suštinske razlike u sadržaju između čl. 35. Zakona o postupku izvanredne uprave i čl. 267. SZ. Jedino što je u čl. 267. st. 1. SZ navedeno da rok od osam dana počinje teći od dana pravomoćnosti rješenja o upućivanju na parnicu (kao i u čl. 35. st. 1. Zakona o postupku izvanredne uprave), „odnosno primitka drugostupanjske odluke”. Ove riječi („odnosno od dana primitka drugostupanjske odluke”) mogu upućivati na zaključak da se to odnosi upravo na vjerovnika koji je podnio žalbu i time odgodio rok za pokretanje parnice do primitka drugostupanjske odluke povodom žalbe. Stoga je pitanje zbog kojeg je dopušteno podnošenje revizije važno za razvoj prava u sudskoj praksi pa je valjalo, na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

7. Za istaknute povrede temeljnih prava iz prijedloga za dopuštenje revizije, shodno odredbi čl. 389.b st. 3. ZPP, uzima se da je prijedlog povučen.

8. O troškovima postupka u povodu prijedloga za dopuštenje revizije odlučit će se konačnom odlukom u ovoj pravnoj stvari (čl. 166. st. 2. ZPP).

Zagreb, 23. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić