REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-874/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Đura Sesse, Mirjane Magud i mr.sc. Neri Radas članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mariju Vrnogi, odvjetniku u Metkoviću, protiv tuženika KŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branku Čuturi, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Lubina i Čutura j.t.d. Split, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije izjavljenom protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-680/2023-3 od 5. studenoga 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj P-282/2020-32 od 5. lipnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2026.,
r i j e š i o j e :
Odbija se tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1.1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-680/2023-3 od 5. studenoga 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj P-282/2020-32 od 5. lipnja 2023., postavljajući pitanja četiri koja smatra važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Pitanja glase:
"1. Može li se pravo vlasništva stečeno zakonom (dosjelošću) suprotstaviti pravu vlasništva stečenom temeljem sudske odluke donesene s povjerenjem u zemljišne knjige odnosno donesene u situaciji kada u zemljišnim knjigama nema zabilježbe spora radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću?
2. Je li onaj tko traži da ga se utvrdi vlasnikom nekretnine dužan tužbom radi utvrđenja svog prava vlasništva obuhvatiti i one koji ni osobno ni po svojim prednicima nisu upisani u Zemljišnim knjigama, ali koriste nekretninu kao svoju?
3. Smatra li se postupanjem u dobroj vjeri kada se tužbom radi utvrđenja prava vlasništva obuhvate samo oni čija su prava upisana u Zemljišnim knjigama ali ne i oni koji nekretninu koriste kao svoju i čiji je posjed upisan u katastarskim knjigama?
4. Prelazi li posjed nekretnine na nasljednika u kvaliteti i obimu kakvog je imao njegov pravni prednik?"
1.2. Kao razlog važnosti navedenih pitanja tužitelj iznosi svoje viđenje odlučnih činjenica i pravilne primjene materijalnog prava u konkretnom slučaju, a suprotno ocjeni i zaključcima suda u pobijanoj presudi, te se poziva na odluku revizijskog suda Rev-475/1992-2 od 7. listopada 1992., te na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. veljače 2019. kao i na odluku Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-3342/11 od 5. rujna 2011., smatrajući da pravno shvaćanje na kojem se temelji pobijana presuda odstupa od tih pravnih shvaćanja, zbog čega predlaže dopustiti podnošenje revizije.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da u odnosu na pitanja navedena u prijedlogu nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.
4. U konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi su na temelju rezultata dokazivanja utvrdili da je još prednik tužitelja, od 50-ih godina prošlog stoljeća izvršavao posjed na prijeporu, a da savjesnost odnosno poštenje tog posjeda nije dovedena u sumnju, već je utvrđeno da je on prijepor držao kao svoj, te je već prednik tužitelja (otac LŠ) stekao pravo vlasništva prijeporne nekretnine dosjelošću. Kako je tužitelj nasljednih svih nekretnina svojih roditelja (izuzev onih koje su izričito navedene koje su pripale drugom nasljedniku) to je tužitelj nasljeđivanjem stekao pravo vlasništva prijeporne nekretnine i nastavio s izvršavanje posjeda, na što ne utječe činjenica da prijeporna nekretnina nije pojedinačno navedena u rješenju o nasljeđivanju, kao niti činjenica da je donesena sudska presuda u postupku u kojem tuženik nije niti sudjelovao.
5. Iz sadržaja prijedloga i apostrofiranih pitanja proizlazi da su za tuženika zapravo prijeporna pitanja opsega dokazivanja, ocjene dokaza te primjene presumpcije poštenja posjeda u konkretnom slučaju, pa posljedično tome tuženik drugačije ocjenjuje rezultate dokazivanja i osporava zaključke suda prilikom donošenja presude, a takva pitanja, koja polaze od drugačijih činjeničnih tvrdnji od činjenica utvrđenih u postupku, nisu važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu (tako i primjerice u odlukama ovog suda Revd 4171/20 od 15. rujna 2021., Revd 3753/20 od 24. ožujka 2021., Revd 20/22 od 29. lipnja 2022.). Pritom su odgovori na postavljena pitanja u prijedlogu usko vezani uz konkretne činjenične okolnosti slučaja te tuženik zapravo osporava sudsku ocjenu dokaza, posebice učinke pravomoćne presude, rješenja o nasljeđivanju i rješenja o smetanju posjeda, ponavljajući žalbene navode kao i svoje viđenje pravilnog ishoda spora. Budući da se u revizijskom stupnju postupka činjenična utvrđenja ne mogu dovoditi u pitanje, od odgovora na pitanje koje postavlja tuženik ne ovisi niti odluka u ovom sporu, a niti su takva pitanja važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njihovoj primjeni.
6. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1.
ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 23. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
