REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-859/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AŽ, kao vlasnice obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Šimi Ninčeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Gluić Ninčević d.o.o. u Zadru, protiv tuženika PRVI TREPTAČ d.o.o., Split, Pujanke 24a, OIB: 31014383635, zastupanog po punomoćnici Ani Mariji Ljubičić Kuzmanić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak & Partneri d.o.o. u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3907/2024-3 od 21. listopada 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-564/2021-25 od 11. srpnja 2024., u sjednici održanoj 23. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja odbija se.
II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3907/2024-3 od 21. listopada 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P- 564/2021-25 od 11. srpnja 2024.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljica je postavila pravna pitanja koja glase:
„1. Može li drugostupanjski sud, u smislu odredaba Zakona o parničnom postupku o granicama ispitivanja pobijane presude i obvezi pravilne pravne kvalifikacije činjeničnih navoda, odbiti tužbeni zahtjev uz obrazloženje da tužiteljica nije tvrdila je ugovor raskinut, ako iz činjeničnih navoda tužbeni materijalnih dokaza uz tužbu proizlazi da su ispunjene pretpostavke za raskid ugovora ex lege prema odredbi članka 362. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima, te je li sud u takvom slučaju dužan primijeniti materijalno pravo po službenoj dužnosti neovisno o pravnoj kvalifikaciji koju je stranka izrijekom navela?
2. Je li drugostupanjski sud, postupajući u granicama ovlaštenja iz članka 365. Zakona o parničnom postupku te imajući u vidu načelo „Iura novit curia“ ovlašten odbiti tužbeni zahtjev uz obrazloženje da tužiteljica nije tvrdila da je ugovor raskinut iako je u tužbi izrijekom navedeno da je ugovor raskinut po samom zakonu, te predstavlja li takav zaključak povredu materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja?
3. Može li sud zaključiti da visina štete nije dokazana ako je prethodno odbio dokazni prijedlog tužiteljice za vještačenje na okolnost visine štete, protivno odredbama članka 7., 220. i 221.a Zakona o parničnom postupku?
4. Postoji li krivnja tuženika za naknadu štete zbog izmakle koristi nastale raskidom ugovora, ako je tuženik postupajući suprotno načelu savjesnosti i poštenja i načelu zabrane zlouporabe prava vlastitim propuštanjem onemogućio tužiteljicu u izvršenju obveze, a što je u konačnici dovelo do raskid ugovora?“.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije podnesen je i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), jer tužiteljica smatra da su joj zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava, i to pravo na pravično suđenje i pravo vlasništva zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. ZPP i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u navedenom prijedlogu tužiteljice nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. U odnosu na prvo i drugo postavljeno pitanje, valja istaknuti kako navedena pitanja ne predstavljaju pitanja u smislu čl. 385.a ZPP, budući da je doseg navedenih pitanja ograničen samo na ovaj konkretni slučaj, pri čemu se istim pitanjima sadržajno osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, što samo po sebi nije dopušten razlog za dopuštenje revizije. S time u svezi, valja istaknuti kako u odlukama na koje se kao razlog važnosti poziva podnositeljica (odlukama ovog suda broj Rev - 1924/2014 od 12. rujna 2018. i broj Rev-312/2017 od 19. veljače 2020., te odluci Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2639/2022 od 30. srpnja 2024.) nije izraženo pravno shvaćanje o postavljenim pitanjima u okviru procesnopravne situacije koja bi bila podudarna sa situacijom u ovom predmetu. Prema tome, u odnosu na navedena pitanja izostali su i razlozi važnosti u smislu čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP, zbog čega nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu dopuštenja revizije.
7. U pogledu trećeg i četvrtog postavljenog pitanja, potrebno je napomenuti kako iz sadržaja prijedloga ne proizlazi da se radi o pravnim pitanjima o kojima postoji nejedinstvena praksa viših sudova, a zbog čega bi postojala potreba usuglašavanja i razvijanja sudske prakse intervencijom ovog suda putem izjavljene revizije, slijedom čega su u odnosu na navedena pitanja također izostali razlozi važnosti u smislu čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP.
8. Nadalje, prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom, te da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
9. Ocjena je ovoga suda da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da joj je zbog pogrešne primjene materijalnog i procesnog prava u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo vlasništva, a kako to tvrdi u svojem prijedlogu. Naime, ocijenjeno je da presuda drugostupanjskog suda sadrži jasne razloge o svim bitnim činjeničnim utvrđenjima i pravnim zaključcima, pa tako i o okolnosti da je tužiteljica, pogrešno poistovjećujući iznos ugovorene naknade s izmaklom koristi koju potražuje, propustila iznijeti navode i predložiti dokaze na okolnost samog nastanka sporne štete. Pritom valja istaknuti kako činjenica da tužiteljica nije zadovoljna tumačenjem i primjenom materijalnog prava, a posljedično i ishodom spora, ne dovodi do povrede prava na pravično suđenje. Stoga je ocijenjeno kako nisu ispunjene pretpostavke ni po ovoj osnovi za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije.
10. Iz navedenih razloga, primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno je kao u toč. I. izreke, dok je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 23. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
