Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-5620/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog VĐ, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22.; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 12. veljače 2025., broj: Pp P-465/2023-16, u sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe okrivljenog VĐ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u točki 2/ izreke te se izriče:
Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17. , 118/18. i 114/22.; dalje: PZ) protiv okrivljenog VĐ (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)
ODBIJA SE OPTUŽBA
da je
7. veljače 2023. u 06,25 sati, upravljao osobnim vozilom marke Smart, registarske oznake [registarska oznaka] i kretao se u Rijeci kolnim prilazom okućnice ulicom ŽĐ iz smjera parkirališta ul. Marijana Vičića, odnosno iz smjera zapada i smjeru istoka,
2/ dolaskom kod kbr. 32, pri skretanju udesno na suženi dio pješačkog prilaza između objekta zgrada i ogradnih zidova nije vodio računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja odnosno da svojom radnjom vozilom u prometu ne dovodi u opasnost ostale sudionike u prometu ili imovinu te je tom prilikom prednjim lijevim bočnim dijelom vozila udario u metalnu ogradu ulaza okućnice [adresa], koja je u vlasništvu LĐ te u nastavku unaprijed desnim bočnim dijelom vozila udario u ugao objekta (fasadu) kuće [adresa], koja je u vlasništvu VĐU, nakon čega se zaustavio, a u prometnoj nesreći je nastupila materijalna šteta na osobnom vozilu i navedenim objektima,
- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 43. stavka 3. u vezi s člankom 293. stavkom 1. ZSPC-a.
II. Žalba okrivljenog VĐ za djelo iz točke 2/ izreke pobijane presude je bespredmetna.
III. Uslijed odluke pod točkom I., preinačuje se pobijana presuda u odluci o novčanoj kazni na način da se okrivljenom VĐ za prekršaj iz članka 199. stavka 8. ZSPC-a, činjenično opisanog u točki 1/ izreke pobijane presude izriče novčana kazna u iznosu od 1.320,00 EUR (tisućutristodvadeset eura) u koju se temeljem članka 40. PZ-a uračunava vrijeme provedeno u zadržavanju u vezi s prekršajem od 7. veljače 2023. u 08,10 sati do 7. veljače 2023. u 17,20 sati kao 1 (jedan) dan zatvora odnosno kao 39,82 EUR (tridesetdevet eura i osamdesetdva centa) za koji iznos se umanjuje novčana kazna pa je okrivljeniku preostalo za platiti novčanu kaznu u iznosu od 1.280,18 EUR (tisućudvjestoosamdeset eura i osamnaest centi) koju kaznu je dužan platiti u roku od 60 (šezdeset) dana od dana primitka ove presude, a ukoliko u tom roku plati 2/3 iznosa te novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
IV. Odbija se žalba okrivljenog VĐ kao neosnovana te se pobijana presuda potvrđuje u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.
V. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. PZ-a okrivljeni VĐ je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 70,00 EUR (sedamdeset eura) u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci okrivljeni VĐ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 199. stavka 8. i članka 43. stavka 3. u vezi s člankom 293. stavkom 1. ZSPC-a za koje mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 1.580,00 eura u koju se temeljem članka 40. PZ-a uračunava vrijeme zadržavanja kao jedan dan zatvora odnosno kao 39,82 eura. Istom presudom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 mjeseca i naloženo mu je platiti troškove prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 137,16 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni VĐ je pravodobno podnio žalbu zbog svih zakonom dopuštenih razloga u kojoj u bitnome ističe da je nepravilno i nezakonito proveden postupak u kojem on nije sudjelovao, da nije bilo uvjeta da mu se presuda dostavlja putem oglasne ploče, da je naveden pogrešan datum održavanja ročišta, da svjedok V možda nije niti ispitan, a ukoliko jest da je nezakonito ispitan bez prisutstva obrane. Također navodi da nije on upravljao vozilom već njegov otac FĐ, a da se on pojavio na mjestu nesreće po pozivu oca, i da je nejasno zašto njegov otac nije ispitan.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba je djelomično bespredmetna i djelomično neosnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti. Međutim, utvrđeno je da je za prekršaj iz članka 43. stavka 3. u vezi s člankom 293. stavkom 1. ZSPC-a, činjenično opisanog pod točkom 2/ izreke pobijane presude nastupila zastara prekršajnog progona, zbog čega je presudu u tom dijelu trebalo preinačiti na način da je valjalo odbiti optužbu za to djelo prekršaja temeljem članka 181. točke 5. PZ-a, a uslijed čega je žalba okrivljenika u odnosu na to djelo prekršaja, postala bespredmetna.
4.1. Naime, okrivljeniku je optužbom stavljeno na teret da je prekršaje počinio 7. veljače 2023. Kako u Zakonu o sigurnosti prometa na cestama nema posebnih odredaba o zastari prekršajnog progona, zastaru treba cijeniti prema odredbama Prekršajnog zakona.
4.2. Odredbom članka 13. stavkom 1. PZ-a propisano je da prekršajni progon zastarijeva nakon četiri godine, dok je stavkom 2. istog članka propisano da prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog.
4.3. Slijedom navedenog, a imajući na umu navedeno, za primjenu pravila o zastari prekršajnog progona za prekršaj iz članka 43. stavka 3. u vezi s člankom 293. stavkom 1. ZSPC-a odlučni su uvjeti iz članka 13. stavka 2. PZ-a, prema kojem u odnosu na prekršaj iz točke 2/ izreke pobijane presude prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine, zbog čega u odnosu na navedeni prekršaj više nije moguć prekršajni progon, pa je na temelju članka 181. točke 5. PZ-a trebalo odbiti optužbu na način kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude, dok je u točki II. izreke ove presude utvrđeno kako je žalba okrivljenika u odnosu na taj prekršaj bespredmetna.
5. Nadalje, razmatrajući navode žalbe, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i svih provedenih dokaza te pravilno cijeneći sve olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djelo prekršaja iz članka 199. stavka 8. ZSPC-a, koji je prihvatljiv i ovom Sudu. Za svoju odluku prvostupanjski sud je iznio valjane i dostatne razloge koje je valjano obrazložio.
6. Ispitujući navode žalbe, najprije valja istaknuti da je okrivljenik uredno primio pozive za rasprave za dan 30. ožujka 2023. zajedno s optužnim prijedlogom, zatim za 29. studenog 2023., 20. studenog 2024. i 7. veljače 2025., te na niti jedno od tih ročišta isti nije pristupio, a u postupku je imao izabranog branitelja koji je prisustvovao raspravama.
6.1. Nisu osnovani navodi žalitelja u odnosu na iskaz svjedoka V, jer je isti ispitan u skladu sa zakonom u dokaznom postupku pred sudom na raspravi dana 29. studenog 2023., na koju raspravu uredno pozvani okrivljenik nije pristupio već samo njegov branitelj koji se udaljio s rasprave prije provođenja dokazne radnje ispitivanja svjedoka jer je žurio na drugu raspravu, što sve proizlazi iz zapisnika s rasprave od tog datuma.
6.2. Nadalje, na raspravu dana 7. veljače 2025. nisu pristupili uredno pozvani okrivljenik i njegov branitelj, a s obzirom na to da su bili ostvareni uvjeti za provođenje rasprave sud je istu održao i proveo dokazni postupak na kojem je, između ostalog, pročitana i službena zabilješka svjedoka Ž u kojoj je isti detaljno opisao svoja opažanja kao policijskog djelatnika koji je u vrijeme počinjenja prekršaja prvi došao na mjesto počinjenja.
6.3. Prvostupanjski sud je donio presudu i objavio istu dana 12. veljače 2025., kako je navedeno u zapisniku o donošenju i objavi presude, kao i u samoj presudi, zbog čega nisu osnovani navodi žalbe okrivljenika. Također, presuda je poslana na adresu okrivljenika u dva navrata, te se oba puta vratila neuručena, zbog čega je prvostupanjski sud pravilno, s obzirom da su za to bili ostvareni zakonski uvjeti, okrivljeniku presudu dostavio i uručio putem e-oglasne ploče suda.
6.4. S obzirom da je okrivljenik primio obavijest u smislu članka 109.a PZ-a i to na licu mjesta počinjenja prekršaja dana 7. veljače 2023., koju je vlastoručno potpisao i koja se nalazi u spisu predmeta (list 29), bio je upozoren, između ostalog, da se rasprava može održati i donijeti odluka o prekršaju i u njegovoj odsutnosti.
7. U odnosu na navode žalbe o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, isti nisu osnovani i usmjereni su ka otklanjanju prekršajne odgovornosti od okrivljenika. Naime, nije bilo potrebe za ispitivanjem kao svjedoka oca okrivljenika FĐ, za kojeg je sam okrivljenik dostavio dokumentaciju da je osoba sa invaliditetom i narušenim zdravstvenim stanjem, jer je iz provedenih dokaza, posebice iz iskaza svjedoka V i službene bilješke svjedoka Ž nedvojbeno utvrđeno da je upravo okrivljenik upravljao vozilom u trenutku počinjenja prekršaja pod utjecajem alkohola jer je zatečen u vozilu kojim je počinjen prekršaj na mjestu vozača, dok na licu mjesta nije bilo drugih osoba.
7.1. Zbog svega navedenog, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno te je nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik počinio prekršaj iz članka 199. stavka 8. ZSPC-a, dok je ovom presudom odbijena optužba za prekršaj iz članka 43. stavka 3. u vezi s člankom 293. stavkom 1. ZSPC-a zbog nastupanja zastare prekršajnog progona.
8. Razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe okrivljenika ovaj Sud smatra da je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura (iznos zakonskog minimuma) za prekršaj iz članka 199. stavka 8. ZSPC-a, primjerena težini tog prekršaja i stupnju krivnje počinitelja te svim ostalim okolnostima slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. PZ-a, a nije prestrogo odmjerena.
8.1. Naime, prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri cijenio sve otegotne i olakotne okolnosti na strani okrivljenika te za prekršaj iz članka 199. stavka 8. ZSPC-a utvrdio novčanu kaznu u iznosu od 1.320,00 eura, koju je ovaj Sud prihvatio i izrekao novčanu kaznu za taj prekršaj ovom presudom u istom iznosu. Zakon za taj prekršaj propisuje novčanu kaznu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznu zatvora do 60 dana, pa se ista svakako ima smatrati blažom vrstom kazne i to izrečene u zakonom propisanom minimalnom iznosu, unatoč težini prekršaja, pa je kazna u svakom slučaju pogodna za ostvarenje svrhe kažnjavanja, dok okrivljenik u žalbi nije istaknuo okolnosti koje bi se mogle smatrati naročito izraženim olakotim okolnostima koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni.
9. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c PZ-a, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.
10. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 23. travnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Matea Sačević, v.r.
Renata Popović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
