REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-23/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr. sc. Neri Radas članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Petar Fumić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-518/2025-2 od 3. rujna 2025., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj P-852/2023-24 od 19. svibnja 2025., u sjednici održanoj 23. travnja 2026.

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja se odbija.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih prava tuženika zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-518/2025-2 od 3. rujna 2025., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj P-852/2023- 24 od 19. svibnja 2025. u dijelu pod točkom I. izreke koja glasi:

„I. Utvrđuju se ništetnom odredba čl. 7. ugovora o kreditu broj 2402006 - 1031262160/51404627-5103551969 koji je sklopljen 10. svibnja 2007. između tuženika, Erste&Steiermärkische Bank d. d. Rijeka i tužitelja UE i to u dijelu koji glasi:

„VALUTNA KLAUZULA. Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro - računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.“.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik predlaže da se dopusti revizija radi postavljenog pravnog pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni, a koje glasi:

„Ima li tužitelj pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredaba osnovnog Ugovora o kreditu u slučaju kada su potrošač i Banka sukladno glasi "IV.a KONVERZIJA KREDITA DENOMINIRANIH U CHF I DENOMINIRANIH U KUNAMA S VALUTNOM KLAUZULOM U CHF" iz ZIDZPK/15, zaključili Aneks ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR?“.

2.1. Tuženik ističe da je postavljeno pitanja važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3. Tuženik podnosi prijedlog za dopuštenje revizije i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), navodeći da mu je postupanjem prvostupanjskog i drugostupanjskog suda povrijeđeno tuženikovo pravo na pravično suđenje kako mu je zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99-pročišćeni tekst, 8/99- ispravak, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).

4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

5. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP, ocijenjeno je da pravno pitanje označeno u prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije, a kojim se problematizira pravni interes korisnika kredita zahtijevati ništetnost odredbi osnovnog ugovora o kreditu sklapanjem dodatka ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija sukladno odredbama ZID ZPK („Narodne novine“, broj 102/15) nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Navedeno stoga što pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovog suda poslovni broj 809/2021, Rev 57/2024, Rev 3142/2018 i Rev 18/2018., a nije riječ ni o pitanju u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati sudsku praksu.

6. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

7. Nadalje, tuženik u prijedlogu tvrdi da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava i čl. 6. Konvencije. Međutim, nižestupanjske odluke su obrazložene i ne mogu se po ocjeni ovoga suda smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima, slijedom čega tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili zbog pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

8. Slijedom navedenog, u pogledu prijedloga tuženika za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, tj. u pogledu pozivanja na povredu temeljnog prava zajamčenog ustavom, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 23. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić