REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3522/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Tihana Slivar Curilović, odvjetnica u Poreču, protiv tuženika Erste & Steiermarkische Bank d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2365/2024-3 od 19. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-696/2022-39 od 7. lipnja 2024., na sjednici održanoj 23. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2365/2024-3 od 19. prosinca 2024., u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču -Parenzo poslovni broj P-696/2022-39 od 7. lipnja 2024., postavljajući sedam pravnih pitanja.
2. Presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-696/2022-39 od 7. lipnja 2024. prvostupanjski sud je djelomično usvojio tužbeni zahtjev, te pod točkom I. utvrđuje ništetnim odredbe Ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, točkom II. utvrđuje ništetnim odredbe Ugovora o kreditu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, točkom III. utvrđuje postojanje potraživanja tužitelja u iznosu od 5.544,61 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, pod točkom IV. utvrđuje postojanje potraživanja tuženika u iznosu od 1.047,60 EUR sa zakonskim zateznim kamatama dok pod točkom V. prebija navedene tražbine i nalože tuženici da tužiteljici isplati iznos od 3.426,08 EUR sa zateznim zakonskim kamatama, kako je to specificirano u presudi, te pod točkom VI. nalaže tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.163,43 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.
3. Presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2365/2024-3 od 19. prosinca 2024., potvrđena je presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo poslovni broj P-696/2022-39 od 7. lipnja 2024. u točki I. kojom se utvrđuje ništetnim odredbe Ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i u točki II. kojom se utvrđuje ništetnim odredbe Ugovora o kreditu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak dok je rješenjem ukinuta prvostupanjska presuda u preostalom dijelu pod točkama III., IV., V. i VI. izreke.
4. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
- dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja tuženika nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a, za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
6. Iz sadržaja prijedloga za dopuštenje revizije proizlazi bitni navod tuženika - da ne postoji pravna osnova da se utvrde ništetnima odredbe osnovnog ugovora o kreditu koje je drugostupanjski sud ocijenio ništetnim, a koje su izmijenjene prisilnim propisom Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 - dalje: ZID ZPK).
7. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ocijenjeno je da postavljena pravna pitanja nisu važna ni za odluku u sporu niti za osiguranje jedinstvene primjene prava jer je suđeno sukladno pravnom shvaćanju ovoga suda izraženom u odluci broj Rev-57/2024-2 od 23. siječnja 2024. („Sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu prema odredbama ZID ZPK ne prestaje pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi Osnovnog ugovora o kreditu.“).
8. Zbog navedenog, a s obzirom da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke.
9. U prijedlogu za dopuštenje revizije je tuženik također naveo da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog pogrešne primjene materijalnog prava i povrede odredbi parničnog postupa povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99- pročišćeni tekst, 8/99-ispravak, 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija) koje se u ovom slučaju ogleda u povredi načela jednakosti oružja kao sastavnim elementom prava na pravično suđenje.
10. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik posebno ne navodi o kojem bi se to dokazu radilo koji su nižestupanjski sudovi odbili provesti. Iz obrazloženja nižestupanjskih odluka proizlazi da su sudovi proveli sve dokaze koje je tuženik predložio te da nisu odbijeni dokazni prijedlozi tuženika. Osim toga, načelo „jednakosti oružja“ u parničnom postupku pred sudom ne može se tumačiti na način da je sud dužan provesti baš sve dokaze koje su stranke predložile, neovisno o tome jesu li za rješenje spora odlučne činjenice koje stranka nastoji dokazati predloženim dokazom.
11. Stoga, ovaj sud ocjenjuje da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
12. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP -a, odlučiti kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 23. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
