REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-499/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr. sc. Neri Radas članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Tamara Crnkić Gotovac, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o. za upravljanje, građenje i održavanje državnih cesta, Zagreb, Vončinina 3, OIB 55545787885, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R- 284/2024-4 od 24. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-594/2022-8 od 25. srpnja 2024., u sjednici održanoj 23. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-284/2024-4 od 24. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-594/2022-8 od 25. srpnja 2024.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio pitanje za koja je naveo da je važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, te je predložio da se dopusti revizija radi postavljenog pitanja:
„Ako je između radnika i poslodavca sporna primjena odredbe Kolektivnog ugovora, te su stranke Kolektivnog ugovora ugovorile izvansudsko tumačenje Kolektivnoga ugovora, može li, s obzirom na čl. 321. st. 2. ZOO Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021) radnik pokrenuti spor pred sudom ili nadležnim tijelom prije nego što je prethodno zatražio i pribavio tumačenje sporne odredbe Kolektivnog ugovora od tijela kojem je povjereno tumačenje Kolektivnog ugovora, osim ako osoba ili tijelo kojem je povjereno tumačenja Kolektivnoga ugovora odbija dati tumačenje Kolektivnog ugovora?“.
2.1. Kao razlog važnosti postavljenog pitanja tuženik navodi kako pobijana drugostupanjska odluka odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao i da postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, te se poziva na revizijsku odluku broj Gop-1/21 od 3. studenoga 2021., kao i na odluke Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-531/2021 i Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 346/2021.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika nije riječ o važnom pravnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
4.1. Naime, predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće za koju tvrdi da joj tuženik nije isplatio u utuženom razdoblju, sukladno odredbama čl. 125. Kolektivnog ugovora za Hrvatske ceste d.o.o. (Klasa: 003 - 01/2018-1-228, Ur.broj: 345-100/424/2018-1 od 29. lipnja 2018. - dalje: KU) i čl. 5. Pravilnika o devetim izmjenama i dopunama Pravilnika o plaćama, naknadama plaća i drugim primanjima u Hrvatskim cestama d.o.o. od 30. listopada 2018. (dalje: Pravilnik), prema kojim odredbama joj pripada pravo na povećanje koeficijenta s 4,20 (po kojem je tuženik isplaćivao plaću) na koeficijent 4,80, kao najvišeg koeficijenta unutar grupe radnih mjesta kojoj pripada tužiteljica.
4.2. Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev tužiteljice ocjenjujući u bitnom da odredbe čl. 125. KU i čl. 5. Pravilnika jasno reguliraju situaciju promjene akata poslodavca temeljem kojih se utvrđuje plaća radnika, a radnik zadržava isto radno mjesto uz uvjete, da je radnik navršio 60 godina starosti ili da radniku do pune mirovine nedostaje 5 godina radnog staža, odnosno do 5 godina života prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju (što je nesporno kod tužiteljice), kao i da u skladu s odredbom čl. 319. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO) odredbe ugovora treba tumačiti i primjenjivati onako kako glase, pa s obzirom da su odredbe čl. 125. KU i čl. 5. Pravilnika jasne i nedvojbene, da je stoga neosnovana interpretacija tuženika kako bi se citirane odredbe trebale tumačiti i primjenjivati isključivo kao mehanizam sprječavanja smanjenja plaće radnika.
4.3. Tuženik postavljenim pitanjem problematizira mogućnost radnika pokrenuti spor pred sudom u smislu odredbe čl. 321. st. 2. ZOO, prije nego što je radnik prethodno zatražio i pribavio tumačenje sporne odredbe Kolektivnog ugovora od tijela kojem je povjereno tumačenje Kolektivnog ugovora, u situaciji kada je između radnika i poslodavca sporna primjena određene odredbe Kolektivnog ugovora, te ako su stranke Kolektivnog ugovora ugovorile izvansudsko tumačenje Kolektivnog ugovora.
4.4. Međutim, s obzirom da su sudovi ocijenili da je odredba čl. 125. KU jasna te da nema potrebe njenog tumačenja, to od odgovora na postavljeno pitanje ne ovisi ishod ovog spora, slijedom čega postavljeno pitanje tuženika nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.5. Pritom valja reći i to, da bi postupanjem, kako to sugerira tuženik postavljenim pitanjem u okolnostima konkretnog slučaja, kada su sudovi ocijenili da je sadržaj odredbe čl. 125. jasan i nedvosmislen, tužiteljici bilo onemogućilo pravo na pristup sudu, pa i zbog toga postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
4.6 Osim toga, ocijenjeno je da postavljeno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu ni zbog toga što tuženik u odnosu na postavljeno pitanje nije izložio odgovarajuće razloge važnosti budući da se pozvao na odluke koje nisu donesene u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, slijedom čega tuženik nije dokazao ni razloge važnosti postavljenih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 23. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
