Poslovni broj: Usž-902/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Ivan Delipter, odvjetnik u Imotskom, Ante Starčevića 14, protiv tuženika Splitsko - dalmatinske županije, Upravnog odjela za financije, Split, Domovinskog rata, OIB: 40781519492, radi poreza na kuću za odmor, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1763/2024-6 od 12. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1763/2024-6 od 12. prosinca 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-410-06/24-0001/0027, URBROJ: 2181/1-09/04-24- 0002 od 25. travnja 2024. i rješenja Grada Makarske, Upravnog odjela za financije, proračun i naplatu potraživanja, KLASA: UP/I-410-15/23-01/982, URBROJ: 2181-6- 04-10-23-1 od 8. svibnja 2023. te zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Makarske, Upravnog odjela za financije, proračun i naplatu potraživanja, KLASA: UP/I-410-15/23-01/982, URBROJ: 2181-6-04-10-23-1 od 8. svibnja 2023. kojim je tužitelju utvrđen porez na kuću za odmor za 2023. godinu u iznosu od 94,13 eura.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da prvostupanjski sud nije ocijenio njegove dokazne prijedloge. Smatra da je apsurdno da se činjenica je li tužiteljev stan kuća za odmor utvrđuje prema podatcima o potrošnji vode i struje. U tom smislu navodi da sud tjera tužitelja i njegovu obitelj da troše energente. Ističe da u predmetnoj nekretnini žive njegova kćer i njezin muž, koji oboje imaju odabranog doktora opće medicine u Makarskoj. Predlaže da Sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev, a podredno da poništi pobijanu presudu uz naknadu troškova žalbenog postupka.
4. Iako uredno pozvan tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 36/24. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj vlasnik kuće u [adresa], na adresi [adresa] i da mu je utvrđena obveza poreza na kuću za odmor jer je utvrđeno da se predmetna kuća koristi povremeno ili sezonski. Naime, iz energetske kartice HEP-a i kartice potrošača Vodovoda d.o.o. proizlazi da je potrošnja energenata u predmetnoj nekretnini minimalna, a u pojedinim mjesecima potrošnje nije niti bilo.
8. Odredbom članka 2. stavka 1. točke 12. Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine“, broj: 115/16., 101/17., 114/22. i 114/23. - dalje: ZLP) propisano je da je kuća za odmor svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski.
9. Odredbom članka 25. ZLP-a propisano je da porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor.
10. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud na temelju činjenice da je potrošnja energenata minimalna, odnosno da u pojedinim mjesecima potrošnje energenata uopće nema ocijenio da se predmetna kuća koristi povremeno ili sezonski jer je upravo potrošnja energenata primarni pokazatelj kontinuiteta korištenja nekretnine. Tužitelj na kojem je teret dokaza činjenica koje smanjuju ili ukidaju porez nije dokazao postojanje takvih činjenica.
11. U odnosu na prigovor tužitelja da njegova kćer i njezin muž žive u predmetnoj kući ovaj Sud nalazi da su takvi navodi protivni stanju spisa, slijedom čega se prigovor tužitelja ne može ocijeniti osnovanim.
12. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
13. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
14. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
15. S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 22. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
