Poslovni broj: Usž-190/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja AN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Vukić & partneri u Rijeci, Nikole Tesle 9/V-VI, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja zastare prava na naplatu poreznog duga, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1510/2025-12 od 1. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja AN iz [adresa] i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1510/2025-12 od 1. prosinca 2025.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1510/2025-12 od 1. prosinca 2025. odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-23/24-01/88, urbroj: 513-04-25-2 od 20. lipnja 2025. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, klasa: UP/I - 416-02/24-06/32, urbroj: 513-07-08-24-03 od 3. srpnja 2024. (točka I. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).
2. Osporenim rješenjem tuženika od 20. lipnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, klasa: UP/I-416-02/24-06/32, urbroj: 513-07-08-24-03 od 3. srpnja 2024. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga doprinosa.
3. Protiv navedene presude tužitelj je izjavu žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi u bitnom navodi da je uvod drugostupanjskog rješenja, a posljedično i izreka nerazumljiv, jer u uvodu drugostupanjskog rješenja, tuženik navodi kako je odlučivao povodom žalbe tužitelja koju je isti navodno podnio protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, klasa: UP/I-416-02/24-06/32, urbroj: 513-07-08-24- 03. Međutim, u konkretnom postupku tužitelj nije podnio žalbu protiv potonje navedenog rješenja, već protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, klasa: UP/I-416-02/24-06/32, urbroj: 513-07-08-24-02, pa nije jasno o kojoj žalbi, protiv kojeg rješenja, je odlučivalo drugostupanjsko tijelo u predmetnom upravnom postupku. Ističe da u konkretnom slučaju nije zaprimio niti jednu opomenu, a tuženik nije specificirao kada i koliko opomena mu je upućeno , odnosno nije specificirao niti na što su se navedene opomene odnosile. Smatra da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Nadalje, tvrdi da se tijek zastare prekida svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje i naplatu poreza, međutim, ukazuje kako opomena ne može predstavljati službenu radnju poreznog tijela. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu i donese presudu kojom će poništiti prvostupanjsku presudu te otkloniti nedostatke i usvojiti tužbeni zahtjev, odnosno podredno da donese odluku kojom će poništiti prvostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primio.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24.) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz podataka u spisu predmeta dostavljenih ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je predmet odlučivanja u predmetnoj stvari zahtjev tužitelja od 7. lipnja 2024., kojim je zatražio otpis duga zbog nastupa zastare prava na naplatu duga po osnovi doprinosa za 2004., 2005., 2010., 2011. i 2012. godinu. Nadalje, proizlazi da je rješenjem o ovrsi pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnina Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka od 16. siječnja 2014. za predmetno dugovanje izvršena zabrana otuđenja pokretnine u vlasništvu tužitelja što je upisano u javne knjige Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko-goranske, Policijske postaje Opatija.
8. Prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja nakon održane usmene i javne rasprave i nakon uvida u spise predmeta pravilno ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan te da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za otpis duga zbog nastupa zastare prava na naplatu duga doprinosa.
9. Naime, nije sporno da je provedena zabilježba ovrhe u javne knjige Ministarstva unutarnjih poslova temeljem rješenja o ovrsi pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnina od 16. siječnja 2014. na motornom vozilu tužitelja, o čemu u spisu prileži dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko-goranske, Policijske postaje Opatija, broj: 511-09-31-05/4-423-2014 od 30. listopada 2014.
10. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, ovaj Sud nalazi da u konkretnom slučaju porezno tijelo i kada protekne vrijeme zastare može namiriti predmetni porezni dug po osnovi doprinosa jer je predmetni dug osiguran založnim pravom na pokretnini tužitelja, pa je stoga zahtjev tužitelja za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu duga doprinosa pravilno odbijen kao neosnovan.
11. Naime, prvostupanjski sud pravilno upućuje na odredbu članka 109. stavka 10. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj 115/16. – 114/22.) koja propisuje da kada protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može se namiriti ni iz opterećene stvari. Dakle, nakon što je predmetni dug osiguran založnim pravom na pokretnini tužitelja više se ne može s uspjehom isticati prigovor nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga po osnovi duga doprinosa, niti u tom slučaju postoji osnova za otpis duga zbog zastare jer porezno tijelo taj dug može naplatiti iako je proteklo vrijeme zastare, ali samo iz osigurane stvari, a ne i iz druge imovine. Stoga, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da tužitelj neosnovano prigovara nastupu zastare prava na naplatu duga doprinosa koji je osiguran založnim pravom.
12. U konkretnom slučaju se na zastaru poreznog duga primjenjuju odredbe Općeg poreznog zakona pa stoga tužitelj neosnovano upućuje na odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima je uređena zastara potraživanja.
13. Tvrdnja tužitelja da je u uvodu naznačen pogrešan broj prvostupanjskog rješenja pa da je stoga nejasno o kojoj žalbi i protiv kojeg rješenja je odlučivalo drugostupanjsko tijelo nije odlučna niti je od utjecaja na zakonitost rješenja tuženika jer ukoliko je i točno očito je da se radi o grešci u pisanju koja se u svako doba može ispraviti, a iz podataka u spisu razvidno o čemu je odlučivano što je bilo predmet upravnog postupka i upravnog spora pa se prigovori tužitelja u tom smislu ne mogu ocijeniti osnovanim.
14. Kako tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
15. S obzirom da tužitelj nije uspio u upravnom sporu pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima .
U Zagrebu 22. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Blanša Turić
