Poslovni broj: Usž-1105/2026-6

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice UT iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Davorin Grgić, odvjetnik u Zagrebu, Haulikova 1, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-3007/2021-6 od 31. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-3007/2021-6 od 31. svibnja 2022.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-3007/2021-6 od 31. svibnja 2022. poništeno je rješenje tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-20/20- 01/320, urbroj: 513-04-21-2 od 25. kolovoza 2021. (točka I. izreke presude), poništeno je porezno rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Trnje, klasa: UP/I-410-20/2016-01/24055, urbroj:

513-007-01-11-2020-10 od 7. veljače 2020. (točka II. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka III. izreke presude).

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredba postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi u bitnom navodi da je u konkretnom slučaju obzirom na izneseno stanje stvari vidljivo da je prvostupanjskim i drugostupanjskim rješenjima uz dana obrazloženja na pravilan i zakonit način utvrđen nastanak predmetne porezne obveze. Točno je da se u ovom predmetu radi o diobi bračne stečevine, ali predmetni pravni posao ima sva bitna obilježja kupoprodaje (predmet i cijena). U konkretnoj situaciji se dioba stečene imovine ostvaruje uz naknadu koju je stjecateljica dužna isplatiti bivšem suprugu, pa je to u svakom slučaju zapreka za korištenje porezne olakšice propisane člankom 13. stavkom 1. točkom 3. Zakona o porezu na promet nekretnina, jer se porezno oslobođenje može ostvariti samo u slučaju da se radi o besplatnom pravnom poslu. U tom smislu upućuje na utvrđeno činjenično stanje tijekom postupka, te sadržaj sudske nagodbe od 20. prosinca 2016. Tuženik predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

3. Tužiteljica je dostavila odgovor na žalbu tuženika u kojem u bitnom navodi da je za odlučivanje u ovom predmetu prvenstveno važna primjena Obiteljskog zakona koji u uređenju imovinsko-pravnih odnosa između supružnika određuje da su slobodni svoje imovinsko-pravne odnose urediti prema vlastitim stavovima o doprinosu prilikom stjecanja te imovine i postignutim sporazumom o načinu diobe. Smatra da je pogrešno pozivanje tuženika na Opći porezni zakon i naplatni pravni posao, jer se u podlozi pravnog odnosa između stranaka nalazi sporazum kojem je cilj kako financijske obveze, tako i sve ostale stvari urediti na način koji odgovara pravičnoj podjeli one imovine koja je, bez obzira na njezin karakter, stečena tijekom trajanja bračne zajednice, zajedničkim radom stranaka. Tužiteljica smatra da su žalbeni navodi usmjereni pogrešno, da žalba nije osnovana, jer bi se svakim drugačijim stavom obezvrijedile odredbe Obiteljskog zakona i prava supružnika na sporazumno raspolaganje stečenom imovinom, pa se istu, radi iznesenog, predlaže odbiti u cijelosti.

4. Žalba nije osnovana.

5. Presudom ovoga Suda poslovni broj: Usž-3456/2022-2 od 12. listopada 2022. uvažena je žalba tuženika i poništena presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3007/2021-6 od 31. svibnja 2022. te je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika od 25. kolovoza 2021. i rješenja tijela prvog stupnja od 7. veljače 2020., kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točke I., II. i III. presude).

6. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-6907/2022 od 11. ožujka 2026. usvojena je ustavna tužba i ukinuta presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usž-3456/2022-2 od 12. listopada 2022. u cijelosti te je predmet vraćen na ponovni postupak Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske.

7. Ustavni sud u obrazloženju svoje odluke među ostalim navodi da su porezna tijela i Visoki upravni sud, za razliku od prvostupanjskog upravnog suda, zauzeli pravno shvaćanje kako podnositeljici ne pripada pravo na oslobođenje od obveze plaćanja poreza na promet nekretnina jer, bez obzira na to što je sudska nagodba nesporno predstavljala način rješavanja postupka diobe bračne stečevine, ta nagodba na temelju koje je podnositeljica stekla i ½ djela nekretnine od svog bivšeg supruga imala je i sva bitna obilježja kupoprodaje. Takvo pravno shvaćanje poreznih tijela i Visokog upravnog suda, Ustavni sud ocjenjuje ustavnopravno neprihvatljivim. Naime, Ustavni sud navodi da iz okolnosti konkretnog slučaja očito proizlazi među poreznim tijelima i upravnim sudovima različito poimanje nesporno sklopljene sudske nagodbe i njezinih pravnih učinaka. Prema ocjeni Ustavnog suda, a u skladu s utvrđenjima iz upravnog spisa, proizlazi nespornim da su bivši bračni drugovi predmetnom sudskom nagodbom sklopljenom u postupku koji se vodio radi razvrgnuća suvlasničke zajednice riješili imovinske odnose nastale za vrijeme trajanja braka u pogledu imovine koja predstavlja bračnu stečevinu. U tom su smislu, sudskom nagodbom uredili način podjele vlasništava nad stanom stečenim za vrijeme trajanja braka, preuzimanje otplate kredita na temelju kojeg je kupljen stan i stjecanja vlasništva nad pokretninama zatečenim u predmetnom stanu. Nadalje, Ustavni sud ocjenjuje da sklapanje nagodbe uz dodatnu otplatnu iznosa od 10.000,00 eura bivšem suprugu za ½ djela njegova vlasništva nad stanom ne može se tumačiti izolirano, kroz prijenos tog pojedinog suvlasničkog d ijela nekretnine, bez sagledavanja cjelokupne šire slike odnosa koji su uređeni sklopljenom nagodbom. U tom smislu činjenica da je podnositeljica pored preuzimanja suvlasničkog dijela stana bivšeg supruga, preuzela i otplatu ostalog dijela kredita, ali i obvezu da bivšem suprugu isplati iznos od 10.000,00 eura ne znači sama po sebi da riječ o kupoprodajnoj cijeni za stjecanje njegovog suvlasničkog d ijela stana. Naprotiv, takva isplata očito predstavlja niveliranje imovinskih ulaganja i stjecanja imovine za vrijeme trajanja braka kojim se nastoji uspostaviti ravnopravnost i pravičnost prilikom raspodjele bračne stečevine. Stoga, Ustavni sud smatra da je Visoki upravni sud doneseni osporenu presudu u potpunosti zanemario stvarnu i svrhu sadržaj sklopljene sudske nagodbe te je primjenjujući mjerodavno materijalno pravo postupao pretjerano formalistički. Naime, iz sadržaja mjerodavne zakonske odredbe ne proizlazi da je za primjenu poreznog oslobođenja nužno da uređenje imovinskih odnosa bude provedeno bez ikakve novčane kompenzacije. Stoga Ustavni sud ocjenjuje da način na koji je Visoki upravni sud protumačio odredbu članka 13. stavka 3. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“ 69/97., 26/00., 127/00., 153/02., 22/11. i 143/14.) te primijenio članak 4. istog Zakona u konkretnom slučaju nije bio predvidljiv za podnositeljicu zbog čega miješanje u pravo podnositeljice da bude oslobođena od obveze plaćanja poreza na promet nekretnina prilikom utvrđivanja imovinskih odnosa u vezi s rastavom braka nije bilo zakonito te je dovelo do povrede jamstva prava vlasništva podnositeljice, odnosno tužiteljice.

8. Postupajući u skladu s odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske i poštivajući i pravna stajališta Ustavnog suda izražena u odluci kojom je ukinuta ranija presuda ovoga Suda poslovni broj: Usž-3456/2022-2 od 12. listopada 2022., u ovom predmetu, Sud je donio u ponovnom postupku presudu kojom je odbio žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3007/2021-6 od 31. svibnja 2022., kojom presudom je taj sud poništio osporeno rješenje tuženika od 25. kolovoza 2021. i rješenja tijela prvog stupnja od 7. veljače 2020. kojim rješenjima je tužiteljici bila utvrđena porezna obveza poreza na promet nekretnina.

9. Prema podacima u spisu predmeta dostavljenim ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je osnova za razrez poreza na promet nekretnina u konkretnom slučaju sudska nagodba sklopljena na zapisnik kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu 20. prosinca 2016. između PT i tužiteljice u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice i diobe kojom tužiteljica stječe pravo suvlasništva ½ d ijela stana u [adresa]. Iz navedene sudske nagodbe proizlazi da je predmetna nekretnina bračna stečevina ugovornih strana te da je suglasno dijele na način da PT prenosi na tužiteljicu u cijelosti svoj suvlasnički dio od ½ dijela, a tužiteljica mu se obvezuje isplatiti iznos od 10.000,00 eura i od srpnja 2012. u cijelosti svojim sredstvima otplatiti kredit po ugovoru od 10. listopada 2008. na ime okupa cijelog suvlasničkog djela nekretnine koja je njihova bračna stečevina.

10. Dakle, iz sadržaja navedene sudske nagodbe jasno proizlazi da je bila volja ugovornih strana kod sklapanja iste to jest sudske nagodbe podjela zajedničke imovine između bivših supružnika, stečene za vrijeme trajanja bračne zajednice pa se tako navodi kako nagodbom stranke svoje imovinske odnose nastale u bračnoj zajednici s bilo koje osnove rješavaju u cijelosti.

11. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je gospodarska bit sukladno članku 11. stavku 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 115/16. do 42/20.), sudske nagodbe bila uređenje imovinskih odnosa bivših bračnih drugova nakon prestanka braka, pa je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da se ne može prihvatiti shvaćanje tuženika i prvostupanjskog tijela da je riječ o naplatnom pravnom poslu, odnosno ugovoru kojim bi tužiteljica uz naplatu stekla predmetni stan.

12. Prvostupanjski sud u tom smislu pravilno upućuje na odredbe članka 13. stavka 1. točke 3. Zakona o porezu na promet nekretnina, članka 36. stavka 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ 103/15.) i odredbe članka 6. stavka 1. i članka 11. stavka 1. Općeg poreznog zakona.

13. Osnovano je postupio prvostupanjski sud kada nije prihvatio shvaćanje tuženika da se u konkretnom slučaju radi o kupoprodaji nekretnine, odnosno o naplatnom pravnom poslu, zbog čega je na temelju pogrešnog zaključka nezakonito tužiteljici utvrđena porezna obveza. Naime, u predmetnom slučaju nije postojala zakonska osnova za utvrđivanje tužiteljici porezne obveze s osnove sklopljene sudske nagodbe, slijedom čega proizlazi osnovanim prigovor tužiteljice da je zbog pogrešnog pravnog pristupa izostala pravilna primjena odredbe članka 13. Zakona o porezu na promet nekretnina.

14. Imajući na umu navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24.) riješiti kao u izreci.

15. Prvostupanjski sud pravilno je odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora jer je tužiteljica potraživala trošak spora tek paušalno bez specifikacije na što se isti trošak odnosi i u kojem iznosu pa je njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora pravilno ocjenjen neosnovanim.

U Zagrebu 22. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Blanša Turić