Poslovni broj: Usž-145/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željka Zrilić Ježek i Blanše Turić, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2053/2025-4 od 17. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2053/2025-4 od 17. studenog 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2053/2025-4 od 17. studenog 2025. odbačena je tužba tužitelja izjavljena zbog šutnje tuženika pozivom na odredbu članka 46. stavka 1. točke 4. i 7. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS).
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog propisa. Iako je tužbom tražio održavanje rasprave, ista nije održana, čime je počinjena apsolutno bitna povreda postupka. Ističe da predmet ovosudne tužbe nije sudska zaštita povodom ocjene zakonitosti pojedinačnog upravnog akta, već ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku donese odluku (šutnja administracije). Navodi da je podnio prigovor čelniku tuženika temeljem članka 122. i 156. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09., 110/21. – dalje: ZUP), pa je time pokrenut nezavisni upravni postupak propisan ZUP-om u kojem je čelnik tijela u propisanim rokovima dužan donijeti rješenje. Smatra da se u ovom postupku sudska kontrola imala vršiti ne u vidu pune sudske jurisdikcije merituma inicijalnog zahtjeva podnositelja povodom kojeg je uložen prigovor (zahtjev za isplatom troškova upravnog spora), već isključivo kontrole pravovremenog upravnog postupanja u nezavisnom upravnom postupku nastalom povodom prigovora, a temeljem članka 122. ZUP -a. Predlaže poništiti pobijano rješenje te predmet vratiti na ponovno postupanje, uz naknadu troška.
3. Žalba nije osnovana.
4. Tužitelj je pokrenuo upravni spor radi propuštanja donošenja odluke u propisanom roku jer je izjavio prigovor 8. kolovoza 2025., radi nerješavanja zahtjeva za isplatom dosuđene naknade na ime troškova spora, o kojem tuženik nije odlučio u roku iz članka 122. ZUP-a.
5. Odredbom članka 2. ZUP-a propisano je da se upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje. Upravnom stvari smatra se i svaka stvar koja je zakonom određena kao upravna stvar.
6. Prvostupanjski je sud, polazeći od podataka navedenih u tužbi , osnovano zaključio da se u konkretnom slučaju ne radi o upravnoj stvari u smislu odredbi članka 2. ZUP-a niti se traženim odlučuje o pravu, obvezi ili pravnom interesu tužitelja u kakvoj upravnoj stvari.
7. Imajući na umu navedeno, prigovor tužitelja podnesen na temelju odredbe članka 122. Zakona o općem upravnom postupku nije dopušten pa nema propuštanja tuženika da o prigovoru meritorno odluči. Budući da je pravilno utvrđeno da se ne radi o zahtjevu kojim je uređeno neko upravno područje, ne može se raditi niti o šutnji uprave.
8. Nije osnovan prigovor tužitelja da je u ovom upravnom sporu trebalo održati raspravu, jer sud, po zaprimanju tužbe, prvenstveno ispituje postojanje pretpostavki za vođenje spora, sukladno odredbi članka 43. ZUS-a, te ako iste nisu ispunjene, odbacuje tužbu u skladu s odredbom članka 46. ZUS-a.
9. S obzirom na navedeno, osnovano je prvostupanjski sud tužbu tužitelja odbacio kao nedopuštenu na temelju odredbe članka 46. stavka 1. točke 4. i 7. ZUS-a, jer je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
10. Stoga je trebalo na temelju odredbe članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a, odlučiti kao u toč. I izreke.
11. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a. Obzirom da je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana valjano je zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka odbiti kao neosnovan u toč. II izreke.
U Zagrebu 22. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Boris Marković
