Poslovni broj: Usž-2255/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice OA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi utvrđivanja hrvatskog državljanstva, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3575/2024-8 od 26. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3575/2024-8 od 26. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-224-02/19-01/3622, URBROJ: 511-01-203-20-4 od 27. ožujka 2024. i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužiteljice za primitak u hrvatsko državljanstvo.

3. Protiv navedene presude tužiteljica je izjavila žalbu zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da primjena odredbe kojom je propisano da je „iseljenik osoba koja se iselila s područja Republike Hrvatske u namjeri da u inozemstvu stalno živi“ nema nikakvih ograničenja pa tako niti ograničenje da se iseljenikom smatra samo osoba koja je status iseljenika stekla do stupanja na snagu Zakona o hrvatskom državljanstvu 8. listopada 1991., kako pogrešno zaključuju prvostupanjski sud i tuženik. Ističe da je naknadno propisivanje tog uvjeta irelevantno jer se izmjene i dopune Zakona o hrvatskom državljanstvu primjenjuju na postupke pokrenute poslije stupanja na snagu tog Zakona 1. siječnja 2020., a tužiteljica je zahtjev podnijela 10. lipnja 2019. Naposljetku iznosi shvaćanje da je pravilo logičkog tumačenja da se izuzetci od općeg pravila usko tumače i da moraju biti izričito propisani. Predlaže da Sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev, a alternativno da ukine pobijanu presudu.

4. Iako uredno pozvan tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 36/24. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica rođena u [adresa], u [adresa]. S teritorija Republike Hrvatske iselila je uslijed ratnih operacija 5. kolovoza 1995. Do dana iseljenja nije stekla hrvatsko državljanstvo. 2001. godine stekla je državljanstvo Republike Srbije. Zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo kojeg je podnijela na temelju odredbe članka 11. Zakona o hrvatskom državljanstvu odbijen je s obrazloženjem da se tužiteljica ne može smatrati iseljenikom u smislu odredbe članka 11. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu.

8. Odredbom članka 11. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narone novine“, broj: 53/91., 28/92., 1113/93., 130/11. i 110/15. – dalje: ZHD) propisano je da iseljenik, njegovi potomci do trećeg stupnja srodstva u ravnoj liniji i njihovi bračni drugovi mogu prirođenjem steći hrvatsko državljanstvo iako ne udovoljavaju pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 1., 2. i 3. ovoga Zakona. Stavkom 2. istog članka ZHD-a propisano je da je iseljenik iz stavka 1. članka 11. Zakona osoba koja se iselila s područja Republike Hrvatske u namjeri da u inozemstvu stalno živi.

9. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je tumačenje prvostupanjskog suda i tuženika da se u konkretnom slučaju tužiteljica ne može smatrati iseljenikom u smislu citirane odredbe članka 11. stavka 2. ZHD-a jer na dan stupanja na snagu Zakona 8. listopada 1991. nije imala iseljenički status. Određenje iseljenika nije se moglo odnositi na nepoznat krug osoba koje u trenutku propisivanja i nisu bili iseljenici jer bi takvo tumačenje bilo izvan predodžbe zakonodavca i izvan smisla zbog kojeg je zakon donesen. Na pravilnost takvog tumačenja ukazuju i odredbe sada važećeg Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“, broj: 102/19.) kojima je izričito propisano da je iseljenik osoba koja se prije 8. listopada 1991. godine iselila s područja Republike Hrvatske u namjeri da u inozemstvu stalno živi.

10. S obzirom da se tužiteljica ne može smatrati iseljenikom u smislu odredbe članka 11. stavka 2. ZHD-a pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da tužiteljica ne ispunjava pretpostavke za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem koje zahtijevaju upravo postojanje iseljeničkog statusa.

11. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge, koje ovaj Sud u cijelo prihvaća, a pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi zasniva se na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

12. Tužiteljica razlozima navedenim u žalbi nije dove la u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno i potpuno utvrđenih činjenica.

13. S obzirom da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao niti razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS -a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 22. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Blanša Turić