Poslovni broj: Usž-3252/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Blanka d.o.o., Makarska, Kralja Krešimira IV 124, OIB: 56763667792, kojeg zastupa opunomoćenica Ivana Knezović, odvjetnica u Makarskoj, Ante Starčevića 20, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Zagreb, Prisavlje 14, OIB: 52634238587, uz sudjelovanje zainteresirane osobe ad 1. ŽGP AD, Doboj, Cara Dušana bb, OIB: 09100356095, Bosna i Hercegovina, ad 2. ŽGP GP Beograd d.o.o. Beograd, Vodovodska 160, Republika Srbija, OIB: 24288775717 i ad 3. ŽGP Zenica d.d., Zenica, Bulevar kralja Tvrtka I, broj 3, Bosna i Hercegovina, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po opunomoćeniku Dini Pivcu, odvjetniku u Splitu, Tolstojeva 47, radi ukidanja rješenja o obavljanju ugostiteljske djelatnosti, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 2453/2024 od 13. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2453/2024 od 13. svibnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-335-05/24-01/71, URBROJ: 529-06-1-24-11 od 11. rujna 2024.
2. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.
3. Pobijanim rješenjem tuženika određeno je da se ukidaju točke I.1., I.2. i II. izreke rješenja Ministarstva turizma, KLASA: UP/I-034-02/19-03/130, URBROJ: 529- 06-02-02/1-19-4 od 30. rujna 2019. Točkom I.1. izreke utvrđeno je da ugostiteljski objekt naziva Bonaca u Makarskoj, E [adresa], broj 124, u kojem ugostiteljsku djelatnost obavlja ugostitelj Blanka d.o.o., ispunjava uvjete propisane za vrstu „Hotel“ iz skupine „Hoteli“ te se razvrstava u vrstu „Hotel“. Točkom I.2. izreke utvrđeno je da hotel iz podtočke 1. ispunjava uvjete propisane za kategoriju tri zvjezdice te se kategorizira kategorijom koja se označava s tri zvjezdice. Točkom III. izreke utvrđeno je da je ugostitelj dužan standardiziranu oznaku vrste i kategorije ugostiteljskog objekta vidljivo istaknuti na ulazu u ugostiteljski objekt.
4. Tužitelj žalbom pobija presudu i rješenje prvostupanjskog suda zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da je dokazao koliki iznos novca je izdvajao na ime javnih davanja kao i kreditna zaduženja koja obustavom rada neće moći servisirati. Smatra da je prvostupanjski sud svojom odlukom oštetio državni proračun za javna davanja koja bi on uplaćivao. Ističe da su svi dokazi koji njemu idu u prilog marginaliziraju i banaliziraju ili se uopće ne spominju, dok se istovremeno daje pretjerana važnost formalističkom poimanju i gramatičkom tumačenju zakonskih odredbi. Ističe da je prvostupanjski sud ignorirao kupoprodajni ugovor koji je zaključen između tužitelja i GP ŽGP Sarajevo za kojeg u spisu postoji pravomoćna presuda Općinskog suda u Sarajevu kojom je GP ŽGP Sarajevo utvrđen pravnim sljednikom. Predlaže da Sud ukine pobijanu presudu, a podredno da ju preinači na način da usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova žalbenog postupka te da donese rješenje o odgodnom učinku tužbe.
5. U odgovoru na žalbu tuženik navodi da su u pobijanoj presudi ocijenjeni dokazi koje je predlagao tužitelj i da je upravo razmatranjem svih dokaza prvostupanjski sud utvrdio da u konkretnom slučaju na Aneks VIII ugovora o zakupu od 8. siječnja 2024. nije niti zatražena suglasnost ministra pravosuđa, uprave i digitalne transformacije. U odnosu na žalbeni navod tužitelja da je prvostupanjski sud ignorirao kupoprodajni ugovor ističe da je prvostupanjski sud u presudi naveo da predmetna presuda nije od utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari jer nije na sudu da rješava imovinskopravne odnose. Predlaže da Sud odbije žalbu tužitelja.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 36/24. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelju rješenjem tuženika od 30. rujna 2019. odobreno obavljanje ugostiteljske djelatnosti u hotelu Bonaca, u Makarskoj. Hotel Bonaca izgrađen je na katastarskoj čestici u društvenom vlasništvu, na kojoj je uknjiženo pravo korištenja u korist GP ŽGP d.d. Sarajevo i upisana zabilježba zabrane raspolaganja i opterećenja nekretnine. Obavljanje ugostiteljske djelatnosti odobreno je tužitelju na temelju Ugovora o najmu od 4. veljače 2008. sklopljenog između GP ŽGP d.d. Sarajevo kao najmodavca i tužitelja kao najmoprimca, Aneksa VII Ugovora o najmu od 31. listopada 2018. i suglasnosti na Ugovor o najmu, izdane od strane ministra pravosuđa, a na temelju Odluke Vlade Republike Hrvatske o izuzimanju od zabrane raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske pravnih osoba sa sjedištem u [adresa], Republici Makedoniji i Bosni i Hercegovini („Narodne novine“, broj: 46/00.). Prema Aneksu VII Ugovora o najmu od 31. listopada 2018. najamni odnos trebao je trajati do 31. listopada 2019., međutim tužitelj je nastavio koristiti prostor i nakon tog datuma na temelju Aneksa VIII Ugovora o najmu. Tuženik je, povodom obavijesti zainteresirane osobe ad. 2 o nužnosti donošenja rješenja o ukidanju rješenja o obavljanju ugostiteljske djelatnosti, pozvao tužitelja da dostavi kao dokaz o pravu korištenja poslovnog prostora suglasnost ministra pravosuđa na Aneks VIII Ugovora o najmu, međutim do dana donošenja pobijanog rješenja tužitelj nije dostavio traženo.
9. Prvostupanjskom presudom potvrđeno je pravilnim shvaćanje tuženika prema kojem su se u konkretnom slučaju ispunili uvjeti propisani odredbom člankom 27. stavka 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine", 85/15., 121/16., 99/18., 25/19., 98/19., 32/20., 42/20. i 126/21. - Zakon) kojom je propisano da će se rješenje o odobrenju obavljanja ugostiteljske djelatnosti ukinuti rješenjem ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za obavljanje ugostiteljskih usluga propisanih odredbom članka 24. stavkom 1. ZUD-a.
10. Prema odredbi članka 24. stavku 1. ZUD-a rješenja o ispunjavanju uvjeta za vrstu i kategoriju ugostiteljskog objekta izdat će se ugostitelju i pravnoj osobi iz članka 5. stavka 2. ovoga Zakona uz uvjet da je registriran za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, da ima pravo korištenja poslovnim prostorom ili objektom, da ugostiteljski objekt u kojem će se obavljati ugostiteljska djelatnost ispunjava uvjete propisane za određenu vrstu, odnosno kategoriju ugostiteljskog objekta, da ispunjava i druge uvjete propisane ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona i da građevina, koja je, odnosno u kojoj je ugostiteljski objekt, ispunjava uvjete sukladno posebnim propisima kojima se uređuje gradnja, bez kojih, prema tim propisima, Ministarstvo ili nadležni ured ne može izdati rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti.
11. U postupku je utvrđeno da je tužitelju izdano odobrenje za obavljanje ugostiteljskih usluga u hotelu Bonaca na temelju Ugovora o najmu od 4. veljače 2008. i sedam Aneksa istog. Za sklapanje Ugovora o najmu od 4. veljače 2008. i svaki od sedam Aneksa Ugovora tužitelj je raspolagao suglasnošću ministra pravosuđa o izuzimanju od zabrane raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske, a na kojima pravo korištenja ima pravna osoba sa sjedištem u [adresa], međutim tužitelj je nastavio koristiti poslovni prostor i na temelju Aneksa VIII Ugovora o najmu, za sklapanje kojeg je utvrđeno da nije niti zatražena niti ishođena suglasnost ministra pravosuđa.
12. Imajući u vidu citiranu odredbu članka 24. stavka 1. ZUD-a ovaj Sud stoga ocjenjuje pravilnim utvrđenje prvostupanjskog suda da se Aneks VIII Ugovora o najmu ne može smatrati valjanim dokazom o pravu korištenja u konkretnom slučaju s obzirom da za sklapanje istog nije zatražena niti ishođena suglasnost ministra pravosuđa o izuzimanju od zabrane raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske, a na kojima pravo korištenja ima pravna osoba sa sjedištem u [adresa], slijedom čega je tužitelj prestao ispunjavati jedan od uvjeta za obavljanje ugostiteljskih usluga u predmetnoj nekretnini te je pobijanim rješenje tuženika na temelju odredbe članka 27. stavka 1. ZUD-a opravdano ukinuto ranije rješenje tuženika u dijelu kojim je utvrđeno da tužitelj ispunjava propisane uvjete za određenu vrstu i kategoriju, kao i u dijelu kojim je tužitelju naloženo istaknuti standardiziranu oznaku tako razvrstanog objekta.
13. Odredbom članka 42. ZUS-a je propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.
14. U odnosu na prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka ovaj Sud nalazi da je tužitelj u konkretnom slučaju obavljao ugostiteljsku djelatnost u poslovnom prostoru kojim se nije imao pravo koristiti. Takvim postupanjem tužitelj je pristao snositi posljedice odnosno pristao je na mogućnost da se rješenje kojim mu je dano odobrenje za obavljanje ugostiteljskih usluga ukine. Odgoda izvršenja pojedinačne odluke do okončanja upravnog spora bila bi u slučajevima pružanja ugostiteljskih usluga u poslovnom prostoru u odnosu na koji ne postoji pravo korištenja protivna javnom interesu. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju nisu kumulativno ispunjeni uvjeti za određivanje odgodnog učinka tužbe, kako to pravilno navodi i prvostupanjski sud.
15. Tužitelj je tijekom upravnog postupka i upravnog spora isticao u bitnom iste prigovore na koje su javnopravna tijela, a potom i prvostupanjski sud, dali iscrpno i razložno obrazloženje koje ovaj Sud prihvaća u cijelosti.
16. Obrazloženje prvostupanjske presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja.
17. Razlozima navedenima u žalbi nije dovedena u sumnju zakonitost pobijane presude, koja je donesena na temelju pravilno i potpuno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.
18. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I.
19. S obzirom da tužitelj nije uspio u žalbenom postupku na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 22. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić