Poslovni broj: Usž-727/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja BF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Ivana Marić, odvjetnica u Splitu, Vukovarska 29, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grada Splita, Gradonačelnika Splita, Obala kneza Branimira 17, OIB: 78755598868, radi poništenja rješenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2204/2024-7 od 6. studenoga 2025., na sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2204/2024-7 od 6. studenoga 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Grada Splita, Gradonačelnika, klasa: UP/II-112-01/24-01/2, urbroj: 2181-1-03-4/1-24-1 od 8. kolovoza 2024. i rješenja Grada Splita, Upravnog odjela za komunalne poslove, klasa: UP/I-112-01/24-01/170, urbroj: 2181-1-03-4/1-24- 1 od 12. srpnja 2024. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Tužitelj u žalbi iznos tijek predmetne upravne stvari. Ističe da je prvostupanjski sud propustio navesti, analizirati i ocijeniti odredbu članka 115. stavka 6. Zakona o upravnim sporovima, kojom je propisano da se poništavanjem rješenja poništavaju i sve pravne posljedice koje je rješenje proizvelo. Ističe da je Zakonom o upravnim sporovima određeno da kada je presudom poništena pojedinačna odluka tuženika, a stvar nije riješena, tijelo nadležno za izvršenje obvezno je postupiti sukladno izreci presude, pri čemu je vezano pravnim shvaćanjem i primjedbama suda. Sukladno prethodnom, smatra da upravna stvar nije riješena, te da upravni postupak u kojem je doneseno poništeno rješenje nije dovršen te se postupak vraća u stadij koji je neposredno prethodio donošenju poništenog rješenja. Ističe da poništenje rješenja djeluje ex tunc i da se postupak vraća u stadij koji je prethodio donošenju poništenog rješenja što u konkretnom slučaju znači stadij prije nezakonitog rasporeda tužitelja. Vezano za svoja utvrđenja tužitelj ukazuje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revr 552/2003-2 od 19. svibnja 2022. Nadalje, tužitelj upućuje na pravna shvaćanja iz odluka Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i upravnih sudova. Slijedom svega navedenoga, tužitelj zaključuje da osporena prvostupanjska odluka odstupa od ustaljenih pravnih shvaćanja iz kojih proizlazi da okolnost što je tužitelju u međuvremenu prestala državna služba nije razlog za obustavu postupka jer se sukladno članku 115. stavku 6. Zakona o općem upravnom postupku poništenjem rješenja poništavaju sve pravne posljedice koje je rješenje proizvelo od trenutka donošenja rješenja te se upravni postupak vraća u stadij prije donošenja rješenja, tako da nešto što nije nastalo nije moglo ni prestati, već je javnopravno tijelo trebalo donijeti novo, na zakonu osnovano rješenje o rasporedu tužitelja s retroaktivnim učinkom. Smatra da bi u protivnom došlo do praznine u radno-pravnom statusu tužitelja i situacije u kojoj je tužitelj neraspoređen i bez radnog staža. Prigovara što činjenica da je izrazio volju i spremnost na povratak na rad nije utvrđena. Predlaže da Sud usvoji žalbu, preinači pobijanu presudu, usvoji tužbeni zahtjev, podredno ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu te obveže tuženika na naknadu troškova. Potražuje i trošak za sastav žalbe.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući zakonitost pobijane prvostupanjske presude, kao i postupka koji joj je prethodio u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24.), ovaj Sud je utvrdio da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
6. Prema podacima u spisu predmeta, kao i obrazloženju pobijane presude proizlazi da je predmet ocjene u ovom upravnom sporu rješenje tuženika od 12. srpnja 2024. kojim je obustavljen postupak donošenja rješenja u ponovljenom postupku, a kako je to naloženo presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-384/2023-7 od 21. lipnja 2024.
7. Nadalje, iz podataka u spisu predmeta, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da se vodio upravni spor radi rasporeda tužitelja na radno mjesto te je presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-384/2023-7 od 21. lipnja 2024. poništeno rješenje Grada Splita, Gradonačelnika, klasa: UP/II-112-07/23-01/3, urbroj:
2181/01-09-03/2-23-1 od 11. siječnja 2023. i rješenje Grada Splita, Upravnog odjela za komunalne poslove, klasa: UP/I-112-02/22-02/242, urbroj: 2181/01-09-03/2-22-1 od 23. studenoga 2022. i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak radi donošenja rješenja o rasporedu tužitelja. Nadalje, iz podataka u spisu, a što nije niti sporno, proizlazi da je 2. veljače 2023. doneseno rješenje o prestanku službe i to na temelju otkaza tužitelja. Tužitelju je utvrđen prestanak službe zaključno s danom 17. veljače 2023. Rješenje o prestanku službe je izvršno i pravomoćno.
8. Prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pravilno navodi da su osnovano upravna tijela ocijenila kako u konkretnom slučaju ne postoje pretpostavke za vođenje postupka radi donošenja rješenja o rasporedu službenika zbog čega je odgovarajućom primjenom članka 46. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09. i 110/21.) postupak donošenja rješenja u ponovnom postupku u skladu s presudom Upravnog suda u Splitu poslovni broj: Us l-384/2023-7 od 21. lipnja 2024. obustavljen. Stoga je i prema ocjeni ovoga Suda, ocjenjujući sve okolnosti konkretnog slučaja, pravilno ocijenjeno da nema svrhe predmet ponovno vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
9. Prigovor tužitelja koji je isticao i tijekom prvostupanjskog upravnog spora prema kojem su u smislu odredbe članka 115. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku kao pravne posljedice poništenja rješenja o rasporedu poništeni odnosno stavljeni izvan snage i otkaz tužitelja i rješenje o prestanku službe nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari. Naime, predmet prethodnog upravnog spora je bio raspored na radno mjesto tužitelja, dok predmet spora nije bio ocjena zakonitosti odluke kojoj je tužitelju prestao radni odnos, pa odluka suda donesena u postupku ocjene zakonitosti rješenja o rasporedu na radno mjesto tužitelja nema za pravnu posljedicu stavljanje izvan snage rješenja o prestanku službe tužitelja.
10. Pozivanje tužitelja na pravna stajališta iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao i odluka ovoga Suda nisu pravno odlučna, to iz razloga što se ovdje ne radi o pravnoj i činjeničnoj situaciji kakvu imaju u vidu odluke na koje se poziva tužitelj.
11. Stoga je, ovaj Sud ocijenivši da žalbenim navodima tužitelj nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost pobijane presude, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u izreci presude.
12. S obzirom da tužitelj nije uspio sa tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 22. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
