Poslovni broj: Usž-505/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Ivo Hubertus Šimić, odvjetnik u Rijeci, Trg Republike Hrvatske 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi poreza na dohodak, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1863/2025-6 od 1. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1863/2025-6 od 1. prosinca 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-14/24- 01/151, urbroj: 513-04-25-2 od 29. srpnja 2025. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Rovinj, klasa: UP/I-410-23/2024- 22/02410, urbroj: 513-07-18-04-2024-01 od 2. srpnja 2024. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 29. srpnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Rovinj, klasa: UP/I-410-23/2024-22/02410, urbroj: 513-07-18-04- 2024-01 od 2. srpnja 2024. kojim je ukinuto rješenje klasa: UP/I-410-23/2024- 22/00850, urbroj: 513-07-18-04-2024-01 od 26. veljače 2024. te je tužitelju za razdoblje od 1. siječnja 2024. do 3. travnja 2024. utvrđen godišnji paušalni dohodak u od 225,00 eura, godišnji paušalni porez na dohodak i prirez porezu na dohodak u iznosu od 22,50 eura i tromjesečni porez na dohodak u iznosu od 22,50 eura.
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Tužitelj u bitnom ističe da mu je poreznim rješenjem utvrđen paušalni porez na dohodak za 8 kreveta, iako iznajmljuje isključivo 20 kreveta, dok dodatno kategorizirani smještajni kapaciteti nisu bili stavljeni u funkciju iznajmljivanja niti je po toj osnovi ostvaren dohodak. Smatra da iz definicije poreznog obveznika propisane odredbom članka 2. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak prema kojoj je porezni obveznik fizička osoba koja ostvaruje dohodak proizlazi da je potrebno stvarno i aktualno ostvarenje dohotka, a ne mogućnost njegovog budućeg ostvarivanja. Ističe da prvostupanjski sud navodi da se paušalni porez plaća bez obzira na to ostvaruje li dohodak ili ne, čime zanemaruje zakonsku definiciju poreznog obveznika te uvodi poreznu obvezu bez postojanja zakonom propisanog poreznog subjekta. Ističe da je ostvarenje dohotka zakonski konstitutivni element porezne obveze. Smatra da je pogrešno utvrđenje suda da paušalnost pretpostavlja i potpunu irelevantnost ostvarenja dohotka. Ističe da Zakon o porezu na dohodak i Pravilnik o paušalnom oporezivanju djelatnosti iznajmljivanja i organiziranja smještaja u turizmu ne propisuju da je porezni obveznik osoba koja ne ostvaruje dohodak, već isključivo osoba koja obavlja djelatnost iznajmljivanja i ostvaruje dohodak, pri čemu se dohodak utvrđuje paušalno. Prigovara što je sud odbio provesti predloženi dokaz tužitelja uvidom u e- visitor sustav kojim se mogla utvrditi činjenica da tužitelj nije iznajmljivao nove smještajne kapacitete te da je po toj osnovi ostvario dohodak. Prigovara što sud nije uzeo u obzir zakonsku definiciju poreznog obveznika te ističe nejasnim iz kojeg razloga se porezna obveza može temeljiti isključivo na formalnoj kategorizaciji. Predlaže da Sud usvoji žalbu, poništi osporenu prvostupanjsku presudu, usvoji tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka, podredno poništi pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz obvezu pravilne primjene materijalnog prava i provođenje dokaznog postupka. Potražuje i trošak za sastav žalbe.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama određenim člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24.) ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Prvostupanjski je sud održao raspravu i na taj način sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima omogućio strankama da se izjasne o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora te je izvršio uvid u spis tuženika i sudski spis.
7. Iz podataka spisa tuženika proizlazi da tužitelj na temelju rješenja o odobrenju nadležnog tijela Istarske županije pruža usluge građana u domaćinstvu u skladu s odredbama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti. Rješenjem Upravnog odjela za turizam Istarske Županije od 3. travnja 2024. utvrđeno je povećanje smještajnih kapaciteta tužitelja kao iznajmljivača te je stoga porezno tijelo ovdje prvostupanjskim rješenjem ukinulo prethodno rješenje od 26. veljače 2024. za porezne obveze utvrđene za 2024. te tužitelju za razdoblje od 1. siječnja 2024. do 3. travnja 2024. utvrdilo godišnji paušalni dohodak u iznosu od 225,00 eura.
8. Odredbom članka 82. stavka 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 115/16. - 114/23.) propisano je da se poreznom obvezniku koji ostvaruje dohodak iz članka 57. stavka 2. ovoga Zakona (iznajmljivanje stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranje kampova), a nije po toj osnovi obveznik poreza na dodanu vrijednost prema zakonu kojim se uređuje porez na dodanu vrijednost, dohodak i porez na dohodak utvrđuje se u paušalnom iznosu
9. Odredbom članka 2. stavka 1. Pravilnika o paušalnom oporezivanju djelatnosti iznajmljivanja i organiziranja smještaja u turizmu („Narodne novine“ broj: 1/19. – 1/24. dalje: Pravilnik) propisano je da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi Odluku o visini paušalnog poreza za djelatnost i iznajmljivanja i smještaja u turizmu, koja se primjenjuje na porezne obveznike iz članka 7. ovoga Pravilnika koji djelatnosti iznajmljivanja i smještaja u turizmu obavljaju na području te jedinice lokalne samouprave. Prema članku 10. stavku 4. navedenog Pravilnika porezno rješenje kojim se utvrđuje godišnji paušalni dohodak, godišnji paušalni porez na dohodak i prirez porezu na dohodak vrijedi do donošenja novog rješenja.
10. Dakle, kako je u provedenom postupku nadležno tijelo utvrdilo povećanje smještajnih kapaciteta iznajmljivača, ovdje tužitelja čime je došlo do promjene činjenica bitnih za oporezivanje te je sukladno članku 10. Pravilnika bilo potrebno ukinuti rješenje od 26. veljače 2024. i donijeti novo porezno rješenje za 2024. godinu o utvrđenom iznosu godišnjeg paušalnog poreza, kako je to pravilno i obrazložio prvostupanjski sud te se u obrazloženju presude osnovano pozvao na odredbe Zakona o porezu na dohodak i Pravilnika. Pravilno prvostupanjski sud navodi da je fizička osoba koja ima rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu obveznik godišnjeg paušalnog poreza na dohodak čak i ako ne iznajmljuje i ne ostvaruje dohodak dok ne dobije rješenje o prestanku odobrenja.
11. U odnosu na navode žalbe ističe se da time što je prvostupanjski sud odbio dokazne prijedloge tužitelja za uvidom u e-visitor nije povrijedio odredbu članka 49. Zakona o upravnim sporovima, jer prema stavku 4. navedene odredbe proizlazi da stranke mogu predlagati činjenice koje treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. Prvostupanjski je sud obrazložio da je taj dokazni prijedlog suvišan za rješavanje ovoga spora kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži u spisu predmeta upravnog postupka i upravnog spora, a tužitelj svojim navodima nije doveo u sumnju utvrđenja poreznih tijela.
12. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena presuda se temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene ni povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda osporava.
13. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
14. S obzirom da tužitelj nije uspio sa tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 22. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
