Poslovni broj: Usž-4607/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ETŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Mario Gerstener, odvjetnik u Kutini, Trg kralja Tomislava 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnji ured, Zagreb, Savska cesta 64, OIB: 91547293790, radi novčane naknade, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-445/2024- 13 od 13. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-445/2024-13 od 13. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, klasa: UP/II-102-05/19-01/88, urbroj: 344-222/3-23-55 od 8. prosinca 2023. i rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područnog ureda Kutina, klasa: UP/I -102-05/17- 01/321, urbroj: 2143-14-214/1-23-34 od 14. ožujka 2023. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika od 8. prosinca 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područnog ureda Kutina, klasa: UP/I-102-05/17-01/321, urbroj: 2143-14-214/1-23-34 od 14. ožujka 2023. kojim je poništeno u obnovi postupka rješenje o pravu na novčanu naknadu, klasa: UP/I - 102-05/17-01/321, urbroj: 2143-14-09/10-17-2 od 10. studenoga 2017., te je utvrđeno da tužiteljica nema pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti.

3. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U bitnom ističe da joj i nakon pravomoćne presude kojom je utvrđena nedopuštenom odluka o otkazu poslodavca tužiteljice nisu uspostavljena sva prava iz radnog odnosa i tužiteljica nije vraćena na rad jer poslodavac nije postupio prema pravomoćnoj odluci Općinskog suda u Sisku poslovni broj: Pr-135/2017 od 7. lipnja 2018. niti po rješenju o ovrsi Općinskog suda u Kutini te mu je sud višestruko odredio novčanu kaznu zbog nepostupanja po odluci suda i ne vraćanja tužiteljice na rad. Obzirom na navedeno, ističe pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica nije imala status nezaposlene osobe. Navodi da je poslodavac Radio postaja Novska nakon donošenja presude od 7. lipnja 2018. kojim je utvrđena nedopuštenom odluka o otkazu tužiteljice otkazao ugovor o radu tužiteljice od 28. svibnja 2016. Prigovara što sud nije obrazložio na temelju čega zaključuje da je tužiteljici uspostavljen radno pravni odnos. Tužiteljica smatra nespornim da je u vrijeme podnošenja zahtjeva za novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti bila nezaposlena osoba te da joj je otkazan ugovor o radu kada je trebala biti vraćena na rad. Smatra da je trebalo uzeti u obzir specifičnost konkretnog slučaja te voditi računa o zaštiti legitimnih očekivanja tužiteljice da njeno pravo na rad u cijelosti bude ostvareno nakon ishođenja pravomoćnih sudskih odluka. Ističe da se sve navedene činjenice nesporno mogu utvrditi iz javnih isprava i uvidom u spise predmeta iz kojih proizlazi da tužiteljici nije niti prestao status nezaposlene osobe, kako u odnosu na prijeporno razdoblje, tako i u odnosu na razdoblje nakon listopada 2018. Navodi da je poslodavac sam, po vlastitom nahođenju, manipulirajući prijavama, prijavljivao i odjavljivao tužiteljicu, a na što tužiteljica nije mogla utjecati niti imati uvid. Smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da ako netko po odluci suda o vraćanju na rad nije stupio u radni odnos, a uspostavljen mu je radno pravni status kakav bi imao da otkaza nije bilo, ima status nezaposlene osobe što dovodi do gubitka statusa nezaposlene osobe. Poziva se na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž- 769/2022 od 2. ožujka 2022. u kojem sporu se odlučivalo o osnovanosti zahtjeva tuženika za povratom isplaćene naknade za vrijeme nezaposlenosti prema odredbama iz članka 65. Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti. Zaključuje da poslodavac Radio postaja Novska d.o.o. donosi nezakonite odluke o otkazu i te se ne pokorava odlukama hrvatskih sudova. Navodi da utvrđenje prvostupanjskog suda da činjenica da netko po odluci o vraćanju na rad nije stupio u radni odnos, a uspostavljen mu je radno pravni odnos kakav bi imao da otkaza nije bilo dovodi do gubitka statusa nezaposlene osobe predstavlja pretjerani formalizam bez uvažavanja objektivnih specifičnosti konkretnog predmeta tužiteljice. Prigovara što prvostupanjski sud nije dao razloge temeljem čega zaključuje da je radno pravni odnos kod tužiteljice nakon pravomoćne odluke Općinskog suda u Sisku poslovni broj: Pr-135/2017 od 7. lipnja 2018. kao da otkaza nije bilo. Tužiteljica ističe da je dostavila javne isprave iz kojih je razvidno da se poslodavac tužiteljice ne izvršava sudske odluke te da tužiteljicu do dana zaključenja rasprave nije vratio na rad te stoga smatra nejasnim zaključak suda da radni odnos tužiteljice nije niti prestao. Predlaže da Sud usvoji žalbu, poništi osporenu prvostupanjsku presudu, otkloni nedostatke, poništi rješenje tuženika od 8. prosinca 2023. i rješenje od 14. ožujka 2023., podredno poništi prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

Potražuje i trošak za sastav žalbe.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe tijek predmetne upravne stvari. Navodi da iz elektroničkog zapisa staža obveznog mirovinskog osiguranja proizlazi da je poslodavac postupio po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Sisku od 7. lipnja 2018. te za tužiteljicu uspostavio obveznu prijavu na mirovinsko osiguranje na temelju radnog odnosa. Također, navodi da je tužiteljica od 7. kolovoza 2019. prijavljena na mirovinsko osiguranje s osnove obavljanja samostalne djelatnosti obrta, pa se tužiteljica i u tom pogledu ne može smatrati nezaposlenom osobom. Ističe da je iz navedene pravomoćne presude kao i elektroničkog zapisa staža obveznog os iguranja nesporno utvrđeno da tužiteljica u trenutku prijave u evidenciju Zavoda i podnošenja zahtjeva za novčanu naknadu nije bila nezaposlena osoba te je pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo kada je utvrdilo da su se ispunili uvjeti propisani člankom 123. stavkom 2. točkom 3. Zakona o općem upravnom postupku. Tuženik ocjenjuje neosnovanim prigovore tužiteljice u kojima se poziva na upravni spor u kojem se odlučivalo o povratu isplaćene novčane naknade. Zaključuje da se tužiteljica u trenutku podnošenja zahtjeva za novčanu naknadu nije mogla smatrati nezaposlenom osobom budući da je na temelju pravomoćne presude nadležnog suda utvrđeno da tužiteljici radni odnos nije prestao, a koja činjenica u konkretnom upravnom predmetu predstavlja prethodno pitanje. Tuženik ostaje pri svojim navodima iz osporenog rješenja kao i odgovora na tužbu. Predlaže da Sud odbije žalbu i potvrdi osporenu prvostupanjsku presudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporenu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na ništavost po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda osporava.

7. Ovaj Sud nalazi da se pobijana presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 126. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. Naime, prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud, sukladno odredbi članka 49. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela kao i tijekom upravnog spora te je nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu članka 114. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje u postupku, pravilno našao da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

8. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjsko tijelo nakon pravomoćne presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj UsI-3478/2020-8 od 7. prosinca 2021. pokrenulo obnovu postupka okončanog rješenjem o pravu na novčanu naknadu, klasa: UP/I-102-05/17-01/321, urbroj: 2143-14-09/10-17-2 od 10. listopada 2017. te je isto rješenje poništilo i utvrdilo da tužiteljica nema pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti jer je utvrđeno da se tužiteljica u trenutku podnošenja zahtjeva nije mogla smatrati nezaposlenom osobom. Naime, po provedenom postupku je utvrđeno da je tužiteljica zbog otkaza ugovora o radu kod poslodavca Radio postaje Novska podnijela Hrvatskom zavodu za zapošljavanje zahtjev za ostvarivanje prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti te joj je rješenjem od 10. listopada 2017. utvrđeno pravo na novčanu naknadu. Međutim, prvostupanjsko tijelo je došlo do saznanja da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sisku broj: Pr-135/2017-9 od 7. lipnja 2018. utvrđena nedopuštenom odluka o otkazu tužiteljice.

9. Slijedom navedenog, osnovano prvostupanjski sud navodi da je u konkretnom slučaju ostvaren razlog za obnovu postupka iz članka 123. stavka 2. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09. i 110/21.) obzirom da je zbog drugačije odluke suda o dopuštenosti otkaza odnosno o postojanju radnog odnosa, došlo do gubitka činjenične osnove rješenja koje je predmet obnove, a koje je javnopravno tijelo koje vodi postupak riješilo kao prethodno pitanje.

10. Naime, iz podataka spisa predmeta nadalje proizlazi da je uvidom u elektronički zapis staža obveznog osiguranja utvrđeno da je za tužiteljicu uspostavljeno osiguranje kod poslodavca Radio postaja Novska na temelju radnog odnosa, u razdoblju od 6. rujna 2017. do 14. rujna 2017., od 20. rujna 2017. do 20. rujna 2017. te od 27. rujna 2017. do 19. siječnja 2019. Stoga, budući da se tužiteljica prijavila u evidenciju Zavoda 27. rujna 2017. te je ostvarila pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti od 27. rujna 2017., a da je na temelju pravomoćne presude utvrđeno da tužiteljici radni odnos nije prestao, tužiteljica se u trenutku prijave u evidenciju Zavoda i podnošenja zahtjeva za novčanu naknadu nije mogla smatrati nezaposlenom osobom , a posljedično ni ostvarivati prava s osnove nezaposlenosti.

11. Tužiteljica u žalbi iznosi prigovore koje je isticala i tijekom prvostupanjskog upravnog spora, a koji se odnose na to da nije vraćena na rad te da zbog toga vodi ovršne postupke radi povratka na rad te stoga ne smatra da je u konkretnom slučaju uspostavljen radno-pravni odnos. U odnosu na navedeno ističe se da je činjenica je li tužiteljica vraćena na rad relevantna u smislu odredbe članka 65. stavka 5. Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti („Narodne novine“ broj: 16/107.) kojim je uređeno pravo Zavoda na povrat isplaćene naknade, pri čemu je jedan od uvjeta da je radnik vraćen na rad i da je počeo raditi predmet ovog postupka nije ni povrat isplaćene naknade.

12. U odnosu na prethodno, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, ističe se da su u konkretnom slučaju tužiteljici uspostavljena prava iz radnog odnosa budući da je nesporno utvrđeno da je za razdoblje u kojem je primala novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti uspostavljena prijava osiguranja na temelju radnog odnosa kod poslodavca Radio postaja Novska. Ujedno se napominje tužiteljici da Odluka o otkazu ugovora o radu od 18. listopada 2018. nije od utjecaja na rješenje predmetne upravne stvari.

13. Ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno protumačio i primijenio mjerodavno postupovno i materijalno pravo, postupak proveo sukladno zakonu te svoju odluku dostatno i razumno obrazložio pri tom prihvaćajući razloge koje je iznio i tuženik u pobijanom rješenju kojim je odbio žalbu tužiteljice kao neosnovanu.

14. S obzirom da navodi tužiteljice u žalbi nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, te ujedno napominje, da je riječ o istim prigovorima koje je tužiteljica isticala i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud detaljno očitovao, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj Sud.

15. S obzirom da tužiteljica nije uspjela s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelj ice za naknadu troškova žalbenog postupka.

16. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu 22. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Boris Marković