Poslovni broj: Usž-890/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja UZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Zrinka Prlić, odvjetnica u Zagrebu, Kaptol 21, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka, Zagreb, Ulica Metela Ožegovića 16, OIB: 28454963989, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Glazbene škole Ivana Matetića Ronjgova, Rijeka, Laginjina 1, OIB: 22340177119, koju zastupa opunomoćenik Dejan Režić, odvjetnik u Rijeci, Pomerio 16, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi zaštite osobnih podataka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1415/2025-13 od 22. siječnja 2026. na sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1415/2025-13 od 22. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

III. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Rijeci točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka, klasa: UP/I-009- 01/25-07/10, urbroj: 567-04-02/10-25-1 od 5. lipnja 2025. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora. Točkom III. izreke naloženo je tužitelju da zainteresiranoj osobi nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.000,00 eura u roku od 30 dana od dana primitka pravomoćne presude ovoga Suda.

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Ističe da je prvostupanjski sud propustio pravilno utvrditi činjenično stanje te primijeniti materijalno pravo uz primjenu načela proporcionalnosti. Smatra da je zainteresirana osoba kao voditelj obrade podataka povrijedila tužiteljevo pravo na zaštitu osobnih podataka. Naime, tužitelj ističe da je od osobe zadužene za zaštitu podataka u Glazbenoj školi Ivana Matetića Ronjgova (zainteresirana osoba) čiji je zaposlenik, zatražio dostavu Uvjerenja o položenom stručnom ispitu u svrhu prilaganja istog prijavi za napredovanje u zvanje mentor te da je od navedene Glazbene škole putem elektroničke pošte zaprimio Potvrdu o položenom stručnom ispitu s obzirom da škola ne raspolaže predmetnim Uvjerenjem. Tužitelj ističe da je imao saznanja kako je Agencija za odgoj i obrazovanje poslala sporno Uvjerenje, no zainteresirana osoba ističe kako isto nikada nije zaprimila i kao dokaz tome se poziva na presliku dijela prijemne pošte, što tuženik i sud smatraju dostatnim za dokazivanjem neosnovanosti zahtjeva tužitelja za utvrđenjem povrede prava na zaštitu osobnih podataka tužitelja. Tužitelj se poziva na odredbu članka 5. stavka 1. točke (f) Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka. Smatra kako je zainteresirana osoba osobne podatke tužitelja obrađivala na način suprotan navedenoj odredbi Opće uredbe o zaštiti podataka. Navodi da je zainteresirana osoba morala biti svjesna svoje obveze da posjeduje Uvjerenje, posebice imajući u vidu činjenicu da je predmetni dokument važan kod obračuna plaće tužitelja te je i tužitelj ukazivao zainteresiranoj osobi na obvezu posjedovanja tog dokumenta. Tužitelj smatra kako tuženik i sud nisu u dovoljnoj mjeri ispitali odgovornost Agencije za odgoj i obrazovanje i zainteresirane osobe u odnosu na ispunjenje svojih obveza dostave, primitka i posjedovanja spornog Uvjerenja. Tužitelj ističe kako isključivo i paušalno pozivanje i upućivanje tužitelja na navode tuženika iz pobijanog rješenje ne predstavlja pravilno i zakonito utvrđivanje činjeničnog stanja. Smatra da je prvostupanjski sud pristupio mjerodavnom materijalnom pravu na pretjerano formalan i nefleksibilan način, pri čemu je zanemario opća načela hrvatskog pravnog poretka utemeljenog na vladavini prava i zaštiti individualnih ustavnih prava pojedinaca. Ističe da je jedino odlučno pravno pitanje u ovom postupku je li postupanje voditelja obrade predstavljalo povredu prava tužitelja na zaštitu osobnih podataka, u smislu obveza koje za voditelja obrade proizlaze iz Opće uredbe o zaštiti podataka. Prigovara što se sud ograničava na ispitivanje fizičke dostave pošiljke umjesto da ispita zakonitost postupanja voditelja obrade prema osobnom podatku jer postupanje voditelja obrade prema postojećem osobnom podatku neovisno o načinu njegove dostave čini središte zaštite prava ispitanika. Tužitelj ukazuje da predmet ovog spora nije krađa dokumenta već slobodni tok osobnih podataka određene osobe, zakonitost njihove obrade te učinkovitost nadzora nad tom obradom. Smatra da sud nije utvrđivao način na koji se osobni podatak koristi, osporava, zanemaruje ili isključuje iz zakonitog toka, niti je ispitao je li nadzorno tijelo ispunilo svoju zakonsku ulogu u zaštiti prava ispitanika. Tužitelj ističe da mu je uskraćena djelotvorna sudska zaštita, jer sudska odluka formalno postoji, ali ne predstavlja stvarno sudsko odlučivanje o pravu koje je bilo predmet spora, što predstavlja povredu članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske. U prilog svojim utvrđenjima upućuje na presudu Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-199/2025-9. Navodi da Europski okvir zaštite osobnih podataka, kako proizlazi iz očitovanja Europskog odbora za zaštitu podataka jasno i nedvosmisleno razgraničuje zaštitu podataka od pitanja kaznene odgovornosti , stoga zaključuje da europski okvir potvrđuje da je zadaća Agencije za zaštitu osobnih podataka štititi osobne podatke, a ne provoditi kaznene istrage ili utvrđivati kaznenu odgovornost pojedinaca. Predlaže da Sud uvaži žalbu, preinači prvostupanjsku presudu i usvoji tužbeni zahtjev, kao i naloži tuženiku da naknadi tužitelju trošak postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima, podredno vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje i trošak za sastav žalbe.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe razloge iz kojih žalbene navode tužitelja smatra neosnovanima. Tuženik ističe da je pravilno utvrdio činjenično stanje te je upravo činjenica je li zainteresirana osoba zaprimila Uvjerenje o položenom stručnom ispitu najbitnija stavka koju je trebalo utvrditi da bi se moglo pristupiti utvrđenju je li pravo na zaštitu osobnih podataka tužitelja povrijeđeno. Smatra da do povrede prava tužitelja nije moglo doći jer osobne podatke sadržane u Uvjerenju zainteresirana osoba nije niti zaprimila. Ističe da tužitelj pogrešno navodi da mu nije omogućen pristup sudu i pravo da iznese obranu i dokaze jer je to pravo ostvario u tužbi i na održanoj raspravi. Predlaže da Sud odbije žalbu te odbije zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

4. Zainteresirana osoba u odgovoru na žalbu ističe da je sud suprotno navodima tužitelja pravilno utvrdio činjenično stanje, primijenio materijalno pravo te pravilno utvrdio meritum spora. Ističe da tužitelj tijekom cijelog postupka i u žalbi ne konkretizira čime je zainteresirana osoba povrijedila obvezu zaštite osobnih podataka tužitelja. Zainteresirana osoba navodi da nije zaprimila predmetno Uvjerenje, a budući da tužitelj nije dokazao suprotno, nije ni došlo do obrade osobnih podataka tužitelja , a stoga ni do povrede istih. Smatra da je sud pravilno uzeo u obzir presliku dijela knjige prijemne pošte zainteresirane osobe koji se odnosi na promatrano razdoblje iz koje je vidljivo da predmetno Uvjerenje za tužitelja od strane Agencije za odgoj i obrazovanje nikad nije zaprimljeno. Predlaže da Sud odbije žalbu tužitelja i potvrdi prvostupanjsku presudu. Potražuje i trošak za sastav odgovora na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24.) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog koji se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Iz spisa predmeta kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu, uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporenog rješenja. Nakon što je razmotrio sva činjenična i pravna pitanja koja su od značaja za donošenje pravilne i zakonite odluke u smislu članka 114. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, po ocjeni ovog Suda tužbeni zahtjev je osnovano odbio pozivom na članak 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima.

8. Iz spisa predmeta proizlazi da je tuženik 11. listopada 2024. zaprimio zahtjev tužitelja, zaposlenika Glazbene škola Ivana Matetića Ronjgova, ovdje zainteresirane osobe, za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka. Tužitelj je u zahtjevu naveo da je 5. veljače 2020. pri Agenciji za odgoj i obrazovanje položio stručni ispit, da je od osobe zadužene za zaštitu podataka u Glazbenoj školi Ivana Matetića Ronjgova zatražio dostavu Uvjerenja o položenom stručnom ispitu te je 28. rujna 2028. dobio odgovor Škole putem elektroničke pošte u kojem mu dostavljaju Potvrdu o položenom stručnom ispitu. Povodom zahtjeva tužitelja, zainteresirana osoba se na zahtjev tuženika očitovala da je o položenom stručnom ispitu tužitelja od Agencije za odgoj i obrazovanje zaprimila kopiju Potvrde o položenom stručnom ispitu te da Uvjerenje o položenom stručnom ispitu nisu zaprimili. Također je utvrđeno da je tužitelj 2. lipnja 2023. zatražio od Agencije za odgoj i obrazovanje duplikat Uvjerenja o položenom stručnom ispitu te dobio duplikat Uvjerenja na kućnu adresu.

9. Nadalje, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je Agencija za odgoj i obrazovanje dopisom od 12. prosinca 2024. obavijestila tuženika da su Glazbenoj školi Ivana Matetića Ronjgova u zakonskom roku dostavili Uvjerenje o položenom stručnom ispitu tužitelja te da ne raspolažu dostavnicom o uručenju navedenog Uvjerenja jer je Uvjerenje dostavljeno zainteresiranoj osobi običnom poštom.

10. Odredbom članka 5. stavka 1. točke f) Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da osobni podaci moraju biti obrađivani na način kojim se osigurava odgovarajuća sigurnost osobnih podataka, uključujući zaštitu od neovlaštene ili nezakonite obrade te od slučajnog gubitka, uništenja ili oštećenja primjenom odgovarajućih tehničkih ili organizacijskih mjera.

11. Analizirajući podatke spisa predmeta, ovaj Sud prihvaća stajalište prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nije došlo do neovlaštene ili nezakonite obrade osobnih podataka tužitelja jer nema podataka da bi zainteresirana osoba zaprimila Uvjerenje o položenom stručnom ispitu od strane Agencije za odgoj i obrazovanje te je pravilno ocijenjeno da je tuženik utvrdio sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje ove upravne stvari, proveo opsežan i detaljan postupak, a rješenje je temeljito i detaljno obrazložio.

12. Naime, tuženik je utvrdio da zainteresirana osoba nije zaprimila Uvjerenje o položenom stručnom ispitu tužitelja i da tužitelj nije dokazao suprotno, zbog čega nije niti došlo do obrade osobnih podataka tužitelja temeljem navedenog Uvjerenja, a time ni do njihove povrede. Nadalje, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je uvidom u presliku dijela knjige prijemne pošte zainteresirane osobe, za razdoblje od 27. srpnja 2020. do 31. kolovoza 2020. utvrđeno da nema podatka da bi zainteresiranoj osobi pristigla ikakva pošiljka od Agencije za odgoj i obrazovanje, pa je stoga neosnovan prigovor tužitelja, koji je isticao i u tužbi, da je zainteresirana osoba obrađivala osobne podatke tužitelja protivno odredbi članka 5. stavka 1. točke f. Opće uredbe o zaštiti podataka.

13. Prema ocjeni ovoga Suda, suprotno navodima tužitelja proizlazi da je prvostupanjska presuda sačinjena na način kako je to propisano odredbom članka 119. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima te se ne može ocijeniti osnovanim navod tužitelja da prvostupanjski sud nije obrazložio razloge za svoju odluku. Ujedno se napominje tužitelju da sudska praksa na koju se poziva nije od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari.

14. Iz svega navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud na činjenice utvrđene u predmetnom upravnom postupku pravilno primijenio i protumačio materijalno pravo te ovaj Sud nalazi da se navodi žalbe koji su u bitnome istovjetni navodima tužbe, ne mogu ocijeniti osnovanim i od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari.

15. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci presude.

16. S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

17. Trošak sastava odgovora na žalbu zainteresiranoj osobi nije priznat jer se ne radi o podnesku koji je od utjecaja na ishod ovog spora, pa je u smislu članka 144. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 22. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Boris Marković