Poslovni broj: Usž-1059/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća, uz sudsku savjetnicu Martu Sraka, zapisničarku, u upravnom sporu tužitelja PB iz [adresa], 74317, Bosna i Hercegovina , protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Katančićeva 5, Zagreb, radi otpisa dospjelog trošarinskog duga i kamata, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-54/2025-6 od 8. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja PB i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-54/2025-6 od 8. siječnja 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-54/2025-6 od 8. siječnja 2026. odbačena je tužba tužitelja.
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu u kojoj u bitnom navodi kronologiju postupanja u ovom predmetu te ističe da je sva pošta koja mu je dostavljena primljena i potpisana i ni jedno rješenje nije vraćeno nazad iz razloga da se ne nalazi na predmetnoj adresi i da izbjegava preuzimanje pošte. Smatra da navedeno ne može biti razlog za odbacivanje tužbe koju je podnio 13. studenoga 2024. Ističe da tijekom postupka nije bio problem opunomoćenika niti opunomoćenika za primanje pismena, jer su sva pismena potpisana i primljena i smatra da isto uopće nije problem. Iz navoda žalbe proizlazi da tužitelj predlaže da Sud žalbu usvoji.
3. Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio Sudu odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primio.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da tužitelj nema prebivalište niti boravište u [adresa], već se nalazi u inozemstvu, Bosna i Hercegovina u mjestu [adresa].
6. Prema odredbi članka 39. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.) ako tužitelj nema prebivalište odnosno boravište ili sjedište u [adresa], u tužbi je obvezan naznačiti opunomoćenika ili opunomoćenika za primanje pismena.
7. Prvostupanjski sud je na temelju navedene odredbe zatražio od tužitelja da u određenom roku naznači opunomoćenika ili opunomoćenika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj, no međutim tužitelj u ostavljenom roku to nije učinio pa je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je na temelju odredbe članka 45. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima tužbu odbacio.
8. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje u postupku žalbeni navodi tužitelja nisu odlučni niti su od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja.
9. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. Zakona o upravnim sporovima, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 22. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić